Zbog čega tačno?
Ove godine završila sam prvi ciklus studija i da bih dobila diplomu nije bilo dovoljno učiti, redovno polagati i na kraju i položiti ukupno 36 predmeta – moram je i platiti čak 231 KM. Studirala sam na državnom fakultetu, redovno i na budžetu, da bih na kraju studija bila primorana platiti 231 KM printanje 3 lista A4 formata i izradu diplome na 2 jezika na koja smo i slušali nastavu. Na jednom listu su moji podaci, izjava da sam završila prvi ciklus i stekla zvanje koje sam stekla. Na drugom listu je spisak svih položenih predmeta, ocjene koje sam ostvarila, ECTS bodovi i moja prosječna ocjena.
Sadržaj drugog papira bez ikakvih nedostataka mogu vidjeti kad god se ulogujem na informacioni sistem Univerziteta u Sarajevu koji sam svake godine plaćala po 10 KM. Sadržaj prvog sam mogla i sama otkucati i odnijeti na potpis, a ova 1 KM je za dva ista obrasca koja služe da uneseš podatke koje si unosio nekoliko puta tokom tri godine studiranja. Naravno, sve preko uplatnice, uključujući i ovaj obrazac „od marke“, pa onda i na svaku uplatnicu provizija. Pare ispadaju k’o da hodam poderanih džepova. Sve što je plaćeno ne vrijedi ni peti dio nametnute cijene, ali se situacija nauštrb studenata koristi jer diplomu trebamo imati i fizički. Sve po principu da bi se naplatilo, ne i da bi se isplatilo.
Ko je odgovoran za pražnjenje džepova studenata?
Visoko obrazovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine u nadležnosti je kantona, odnosno kantonalnih vlada. Prema odgovoru Službe za odnose s javnošću Univerziteta u Sarajevu, „Vlada utvrđuje iznos upisnine i drugih uplata koje nisu školarine, a koje su studenti obavezni plaćati“, a Univerzitet ne može samostalno, bez saglasnosti Vlade Kantona Sarajevo, mijenjati iznose troškova.
Iz Službe kažu da Univerzitet do sada nije zaprimio inicijativu studenata/ica i akademskog osoblja za ukidanje ili smanjenje ovih troškova. Iz Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) nisam dobila odgovor na pitanje da li se nekada pokretala inicijativa i/ili da li se išta trenutno priprema za ukidanje ovih troškova, kao ni da li su se obraćali Kantonu Sarajevo s pitanjem čime se opravdaju enormni iznosi štampanja diplome i izdavanja uvjerenja.
Laž prodata pod sintagmom „besplatno obrazovanje“
Ovaj tekst bi se odužio do beskonačnosti kada bih počela nabrajati svaki papir i razlike u njegovoj novčanoj vrijednosti od kantona do kantona i entiteta do entiteta. Međutim, ovaj primjer je važan kao pokazatelj toga da je sintagma „besplatno obrazovanje“ laž kojom se objašnjavaju relativno niske cijene „usluga“ obrazovnog sistema. Ako dodamo na to, a moramo dodati, troškove dolaska u Sarajevo kako bi se podnio zahtjev i u konačnici preuzeli ovi dokumenti, riječ „besplatno“ je tada već odvratno ismijavanje i studenata/ica i roditelja.
Kome ide taj novac?
Neću ispast’ prosvjetiteljka ako kažem da sav ovaj novac ide u kvantitet nečijih prihoda, umjesto u kvalitet državnih rashoda za opšte dobro ili poboljšanje univerzitetskog standarda, generalno. To je ustanovljeno, shvaćeno, napisano, rečeno. Ovo pisanje je više iz frustracije i nemoći, kao i odraz (vlastite i društvene) apatije prema studenskom aktivizmu, protestu i zahtijevanju da se stvari promijene.
Furset moćnijih
Ovaj problem ide i dalje od iracionalnog troška za ove namete. Indirektni i direktni porezi, akcize, kazne, sve se to može opravdati svojom svrhom, pa makar bila i samo proklamovana (a ne i nužno ispunjena), ali naplaćivanje papira u iznosu od 20-30 KM i diplome za koju sam tri godine učila, čitala i pisala u iznosu od 180 KM je bezobrazluk, ono što se u narodu naziva furset.
Iskaljivanje bijedne moći, ubijanje smisla i nametanje neprestane potrebe da se hvataš za glavu i računaš od prvog do prvog. Ne interesuje me što je možda i drugdje ista situacija. Neka ne progovaraju oni kojima je prva na jeziku: „Nije niđe idealno.“ Baš me briga kako je drugdje. Ja ne živim drugdje i ne treba mi idealno, treba mi normalno. Treba mi da nije bezobrazno i uzaludno.ž
*Naslovna fotografija – Univerzitet u Sarajevu, preuzeta sa zvanične Facebook stranice univerziteta