A čija si ti?

Blog Carle Martinović pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“

Danas je 6. travanj 2022. godine. Moj grad Sarajevo slavi svoj Dan. Obavljajući svoje svakodnevne obveze, krećem se kroz gužve radnika koji su krenuli na posao, umirovljenika koji čekaju isplate mirovina, učenika koji kasne u školu, te na kraju onih koji odmaraju u baštama kafića. U tom cijelom vrtlogu ljudi u žurbi, proljetnih toplih dana, guranja i slabih živaca, ja počinjem vidjeti one detalje na koje mnogi okreću glavu. Grube ruke komunalca koji skuplja sitni otpad u moru otpada, smirenost i odlučnost higijeničarke dok je svi zaobilaze, izborano lice čiče koji se nastoji držati uspravno pod teretom vremena i snage koju je dao ovoj državi, prazan pogled malene Romkinje koja traži bilo kakvu radost oko sebe… Vidim svakodnevnu borbu za preživljavanje u ovoj slobodnoj državi. Uistinu, nakon duge povijesti nastanka Bosne i Hercegovine, ona broji tek nekih 30 godina slobode.

Je li i njen narod slobodan?

U kafićima, mjestima za pauzu od žurbe, bez obzira na uzrast, možete čuti razgovor o tri sljedeće teme. O ratu (onom prošlom i mogućem budućem) i nacionalnosti, o povećanju cijena i o odlasku iz države. Narod je slobodan. Okupatora nema, imamo pravo na glasanje, obrazovanje, rad, slobodan govor. Imamo pravo kupiti onoliko kilograma brašna koliko možemo ponijeti jer kupujemo našim zarađenim novcem i nije bitno što obitelj iza nas na blagajni nema mogućnost kupiti isto toliko ili nimalo. Bitno je da ima pravo. Nije bitno hoće li naše diskriminirajuće izražavanje mišljenja uvrijediti ili čak uništiti nečije postojanje. Bitno je da imamo pravo na slobodu govora. Konačno možemo glasno kritizirati uređenje i stanje države, ali ne želimo kritizirati i sebe. Slobodni smo i otići, i odlazimo. Borili smo se i umirali za uspostavljanje Bosne i Hercegovine.

Borili smo se za promjenu i dobili je. Dvadesetsedam godina kasnije borimo se za promjenu boravka preko granica države. Naša država, Bosna i Hercegovina, samo mali komad zemlje na kraju Europe. Mi smo ništa naspram velikih moćnika Zapada. Pa i Juga, i Sjevera, i Istoka. Svi su veći od nas. Pa opet na tom malom komadu zemlje posavskih nizina, srednjobosanskog gorja i planina, zapadnobosanskih krških polja i hercegovačkog krša, između beskonačno bogatih vodenih tokova, smjestila su se tri naroda. Tri naroda koja svakom pružaju dobrodošlicu osim sami sebi. Tako mala zemlja, a tako dug put do izlaska na granicu.

Zašto ja još nisam otišla?

Otišla sam i vratila se. Zašto sam se vratila? Možda zbog legende o vodi sarajevskog Sebilja, možda sam bila slaba, možda nisam bila sposobna za rad u tim velikim zemljama. Pa možda se čak kvalitet radnog mjesta vrednuje kao nešto više od samo dobre plaće. Činjenica je ta da smo mi za Amerikance Europljani, a za Europljane doseljenici koji će raditi poslove ispod njihove časti za plaću koja je ispod njihove časti, a mi ćemo biti više nego zadovoljni jer su ti uvjeti mnogo više od onoga što mi poznajemo. To je ključna poveznica – poznato i nepoznato. Budući da sam bila istomišljenik kao mnogi drugi, odlaskom sam zakoračila u nepoznate planine. Isprva je bilo uzbudljivo upoznavati se s tim dosad neviđenim prostorima, običajima, pravilima i sl. U žurbi za uspinjanjem do vrha, odjednom sam odlučila malo zastati i osvrnuti se oko sebe. U bilo kojem trenutku svoga života, bilo gdje na ovom svijetu, ako zastaneš i duboko udahneš, uvidjet ćeš pravu istinu. Uvidjet ćeš da su prelijepe doline ispod tebe ispunjene plastičnim cvijećem, travnjak uređen kao golf teren, drveće oblikovano kao kiparske vaze, planinski vrhovi naslagane cigle, te da te ljudi ispod svoje maske ljubaznog osmijeha gledaju namrgođeno.

Shvatit ćeš da svugdje na svijetu možeš naići na gostoprimstvo. Jedina razlika je što će ono negdje biti istinito, a negdje ćeš ga mnogo platiti. Ako pogledamo još više u dubinu, gostoprimstvo nigdje ne dolazi besplatno osim kada si na svojem.

Što je to moje? Smatram li Bosnu i Hercegovinu svojom zemljom? A čija si ti? Odakle si?

Bezbroj načina za postaviti isto pitanje. Od ona tri naroda što su se smjestila u ovu malu zemlju, svatko preferira neku drugu državu. Hrvatsku i Zapad, Tursku i zemlje Arapskog poluotoka, Srbiju i Rusiju itd. Zajednička im je osobina ta što bi svi radije radili kod Nijemca nego onog drugog koji „nije naš“. Kako s ponosom i odlučnošću odgovoriti na ova pitanja kada od našeg rođenja slušamo, već napamet naučenu, listu problema Bosne i Hercegovine. Korumpirani politički vrhovi, nepotizam, nacionalizam, loš zdravstveni sustav, loš obrazovni sustav, loš prometni sustav, zagađena životna sredina, oronule i neobnovljene zgrade… Ipak, u svemu tome ja sam uspjela pronaći i sebe. S ponosom i odlučnošću odgovaram da je Bosna i Hercegovina moja zemlja. Moji korumpirani politički vrhovi koji me uvijek podsjećaju da novac ima moć kupnje radnog mjesta, ali ne i vrsnosti za ostvarivanje dobrobiti koja je potrebna narodu. Moj nacionalizam koji me podsjeća da smo različiti ali živimo pod istim krovom. Moje oronule ceste kao podsjetnik da stvari nije dovoljno zakrpiti i da će se uvijek raspasti ako posao prvi put ne učiniš kako treba. Moje oronule i neobnovljene zgrade kao podsjetnik da je baš tu možda jedna obitelj izgubila život. Moja zagađena životna sredina kao podsjetnik da smo je baš mi zagadili i da je naša dužnost očistiti je.

Svaka loša strana života i okoline u ovoj državi me podsjeća na postojanje prostora i vremena za poboljšanje.

Treba biti i realan, te reći da se kao uzrok nefunkcioniranja posebno izdvaja decentraliziranost državne razine vlasti. Politika kojom se ova zemlja vodi već 30 godina se nalazi u zastoju koji zbog blokade bilo kakve odluke kroz instituciju entitetskog glasanja i mehanizma Doma naroda dovodi do toga da je teško usvojiti neki zakon. Time se javljaju divlji vrtlozi kriminala i sive ekonomije. Sveopćom neorganiziranošću, nedovoljnim izlaskom građana na izbore i željom za novac bez rada, politički sustav BiH polako propada. Realnost je da smo kao narod već pomalo navikli na stanje naše države. Navikli smo se tako što polako počinjemo odustajati. Na govor mržnje odgovaramo slobodnim govorom mržnje, a na nestabilnost odgovaramo osiguravanjem sebe, a poljuljavanjem drugih. Alternativu nacionalizmu, mržnji i podjelama krijemo mi mladi u sebi. Kroz svoje studije i putovanja, provela sam i provodim mnogo vremena sa svojim kolegama koji su drugačiji, a opet tako slični meni. Svoje društvo ispunjavamo smijehom i duhom različitih običaja.

Upravo to je moja zemlja. Zajednička pjesma u autobusu na izletu, zajedničko ponavljanje za ispitne rokove, zajedničko prepiranje tko je bolji u kojem sportu, planirano okupljanje za bajram, Uskrs i Vaskrs, zajednički posjet džamijama, crkvama, sinagogama i svemu ostalom. Zajednički razgovori o one tri teme.

Jezik razumijevanja

Mi se ne sjećamo rata. Mi nismo ni doživjeli rat. Svatko od nas slušao je različite strane priča i zasigurno obrazovao različito mišljenje, ali mi pronalazimo zajednički jezik. Jezik želje za spoznajom i napretkom. Jezik razumijevanja.

Vidim slobodnu zemlju, ali ne i slobodne ljude. Vidim mladog čovjeka u žurbi za poslom, ali i starog u usporenosti nad krajem linije života. Vidim prosjaka na kiši na ulici i vidim bogataša u novom automobilu. Vidim izgradnju velikih nebodera i oronule kuće prigradskog naselja. Vidim grad kao i svaki drugi. Samo je ovaj malo posebniji. Sarajevo je moj grad, Bosna i Hercegovina je moja zemlja i ostajem tu gdje gostoprimstvo nema cijene. Ljudi odlaze i dalje. Okreću leđa dužnostima i onima koji su umrli za našu slobodu. Ostavljaju te dužnosti drugima. Možda jednog dana shvatimo da više nitko nije ostao iza nas.

Carla Martinović

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
More Stories
Mali biznisi studentica – način dodatne zarade i usavršavanja vještina