Naša nova "Zlatna Karika" - Zejna Krantić
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Uvijek, ali uvijek idite za svojim snovima, bez obzira na sve prepreke na koje naiđete, jer samo tako ćete biti istinski sretni. Ne dozvolite da vam iko postavlja granice ili da kaže da nešto ne možete. Aktivirajte se, učite, putujte, radite na sebi i ne zaboravite da budete ono što jeste – mladi. Ono što bih voljela naglasiti, a sigurno ću naići na mnogo kritika, učite i ne idite iz Bosne i Hercegovine, ostanimo da se borimo s trenutnom situacijom, sigurna sam da će u bliskoj budućnosti biti bolje stanje ukoliko obrazovani, stručni i pametni mladi ljudi odluče da svoja znanja prenose i implementiraju ovdje, u našoj državi. Što više učimo, više vrijedimo – znanje je najmoćnije oružje protiv svega.
Mislim da je vrijeme da osobe s invaliditetom pokažu da neće čekati da se neko bori za njihova prava, već da smo sasvim kompetentni i voljni da se borimo za poboljšanje svog položaja. Nedavno, zbog povećanja invalidnina i ulaskom Nacrta zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osobama s invaliditetom u javnu raspravu, došlo je do velikih pomaka, ali to ne znači da je borba gotova jer i dalje vladajuće strukture ignorišu naše potrebe i naš nezadovoljavajući položaj, upravo zbog toga što se suzdržavamo od radikalnih poteza. To se, nažalost, mora promijeniti; uočili smo da nema mjesta za ljubaznost u borbi za dostojanstven život.
„Mladi su budućnost, ali i sadašnjost. Ukoliko mladi ne vide budućnost u svojoj zemlji, oni će prilike potražiti negdje drugo. Beznadežnost čini da mladi odlaze, a da bi se taj trend preokrenuo, mladi trebaju biti dio formiranja budućnosti u ovoj zemlji. Uz podršku Švedske, Institut je uložio mnogo napora i truda da osnaži i obuči mlade ljude, službenike za mlade, poduzetnike, mlade političare i one koji rade u omladinskim organizacijama u lokalnim zajednicama. Međutim, ne možemo sami poboljšati perspektivu mladih, a ni Institut to ne može sam. Jedan od ciljeva programa CHANGE je da omladinske organizacije uspostave jake međusobne veze i budu podrška jedne drugima, posebno u poboljšanju saradnje sa vlastima. Danas obilježavamo dodjelu grantova najuspješnijim omladinskim organizacijama u zalaganju za implementaciju zakonskog okvira za mlade u BiH i podržavanju razvoja omladinskog sektora. Čestitam vam i želim vam svima uspješan rad“, rekla je generalna direktorica Side Eva Smedberg.
Kroz svoju glazbu, Eho Radar ostavlja trajan utisak na svijet, otkrivajući svoju dušu svijetu i povezujući se s ljudima na dubljoj razini. Njihova emocionalna povezanost s publikom nadilazi granice jezika i kulture, jer glazba je univerzalni jezik koji spaja srca i duše. Članovi Eho Radara će ostati vječni putnici glazbenim stazama, noseći svoju emociju i ljubav prema svojoj kreaciji, svakim korakom koji naprave.
Ima veze...
„Činjenica je da bi ljudi više imali motiva da ostanu ovdje ili se vratili ako bi mogli dobiti posao. To bi sigurno promijenilo i koncept Srebrenice. Mnogi kažu da je i banja Guber karika koja bi promijenila život u Srebrenici“, kaže Kojić navodeći kako osim Kuće dobrih tonova u gradu ima još dosta sportskih klubova, te dva kulturno-umjetnička društva. No, s obzirom na to da su podijeljena, tu vidi negativnu stranu.
U svom radu na portalu „eSrebrenica.ba“ i drugim medijima, Mladen je otkrivao potencijal svoga grada. Prisjeća se da je ovdje nekada bio jedan od prvih umjetničkih festivala. On se danas više ne održava, ali ni festivali uopće.
Kojić kao krivce vidi politiku i lokalnu vlast za koju smatra da treba prepustiti Srebrenicu Srebreničanima, jer na izborima i u vlasti odlučuju ljudi koji ne žive u tom gradu, te smatra da se treba više uraditi za lokalno stanovništvo s fokusom na ljude, a ne glasače.
Kako kaže, grad ima uslove i kapacitete za pristojan život, ali mu se to onemogućava.
Jedan od ključnih prioriteta Europske unije za Zapadni Balkan je podrška održivom razvoju i zaštiti okoliša. Europska unija prepoznaje važnost ulaganja u tehnološke inovacije koje će doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, promicanju obnovljivih izvora energije i održivoj upotrebi prirodnih resursa. Međutim, unatoč tome, regija se suočava s određenim izazovima, a jedan od njih je neravnoteža između odlazne i dolazne mobilnosti stručnog kadra. To je djelomično posljedica nedovoljno razvijenih istraživačkih infrastruktura, nedostatka vrhunskih istraživačkih objekata i ograničenog pristupa najnovijim tehnologijama u regiji koje bi podržale održivi razvoj zajednica.
Istraživačke infrastrukture su dokazano od velike važnosti za društvo i ekonomiju jer ne samo da pomažu u rješavanju globalnih izazova, već privlače i najbolje talente. Unatoč tome što je vremenski okvir za početak izgradnje velikih istraživačkih infrastruktura bio sličan na Zapadnom Balkanu i u Zapadnoj Europi, regija Zapadnog Balkana je nažalost prošla gotovo 70 godina bez uspostave novih istraživačkih centara koji bi koristili najnovije tehnologije, dok se Zapadna Europa razvijala i kontinuirano unaprjeđivala u tom smislu. Međutim, u novije vrijeme, zemlje u regiji prepoznale su važnost ulaganja u naučno-istraživačke infrastrukture i krenule su u akciju.
Tema ovogodišnje Kvirhane je rod u najširem smislu. Slogan festivala “Rod da prostiš” je igra riječi koja kombinira stih iz poezije Mak Dizdara, “Bosna da prostiš”, s pojmovima roda i kvira. Slogan nosi šire značenje koje se odnosi na prihvaćanje i izražavanje različitih rodnih identiteta te propitkivanje tradicionalnih rodnih normi i stereotipa. “Rod da prostiš” sugeriše da se društvo treba odmaknuti od rigidnih rodnih kategorija i biti otvorenije prema raznolikosti. Umjesto da se osuđuje ili odbacuje, različiti rodni identiteti trebaju biti prihvaćeni i poštovani. Slogan također implicira da je važno razumjeti one koji se ne uklapaju u binarne norme roda, te da se treba graditi društvo u kojem se svaka osoba osjeća sigurno i slobodno izražavati svoj rodni identitet.
Digitalni aktivizam nije samo bitan u situacijama kao što je slučaj Davida Dragičevića. On je važan i u drugim situacijama, kao na primjer u borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava ili ravnopravnosti. Društvene mreže su postale platforma za ljude da izraze svoje mišljenje i borbu za promjene, a aktivizam na društvenim mrežama predstavlja novi oblik građanskog učešća.
Na kraju, DA, treba nam digitalni aktivizam, ali oslanjanje isključivo na takav oblik aktivizma nerijetko dovodi do situacija gdje se ozbiljna situacija svede samo na još jedan u nizu trendova! Aktivizam nije samo lajk na Instagramu ili dijeljenje slika na storijima! Aktivizam zahtijeva zalaganje i rad u stvarnom svijetu, a društvene mreže su samo način da poruka dopre do većeg broja ljudi.
Usprkos regulaciji Zakona o radu kako bi se spriječila diskriminacija stanovništva srednje i starije dobi u poslovnom sektoru, ejdžizam je i dalje prisutan u vidu društvenog i kulturnog nasljeđa, kao svojevrsni destruktivni mehanizam koji uvjetuje naš doživljaj nečijih sposobnosti. Sve vrste diskriminacije i stereotipizacije podrazumijevaju generalizaciju određene skupine stanovništva, što umanjuje ili u potpunosti reducira našu mogućnost da pojedinca tretiramo u skladu s njegovim ili njenim ličnim iskustvima i sposobnostima.
Jeste bili u crkvi? Džamiji? Nije bitno, smisao je produhovljenje. To uključuje i nadogradnju moralnih vrijednosti, jednostavno rečeno, pomoći drugima i društvu. I sebi, naravno. Svećenik, imam, tu su fasilitatori, provodnici Gospoda da nam pomognu na tom putu. Naši duhovni oci. Ateisti, ne brinite, bit će riječi i o vama. Znaju dobro katolici, pravoslavci, muslimani, Židovi tko su im duhovni oci i šta bi trebali činiti po knjizi Gospoda, koju im tumače duhovni oci, najčešće. Ne preporučuju čitanje izvornika duhovni prosvjetitelji (Biblije, Kurana, Talmuda), teško je razumjeti, slušajte duhovne oce. Oni su učeni da prenesu riječ Gospoda puku. Jednostavno, razumljivo, prihvatljivo.
Sve ovo ja
Bend „LoM“ se ne zaustavlja samo na trenutačnom uspjehu. Njihovi dugoročni ciljevi uključuju dijeljenje svoje glazbe sa što većim brojem ljudi i osvajanje festivala diljem svijeta. Njihova izvedba na Demofestu pokazala je da su već na pravom putu prema ostvarenju ovih ambicija. Njihovi snovi o velikim dvoranama i velikim festivalima svjedoče o njihovoj strasti i vjeri u nevjerojatan glazbeni put koji je pred njima. „LoM“ nije samo glazbena grupa – to je izvor inspiracije, energije i dubokih emocija. Njihova priča o usponu od demo snimaka do izvođenja na velikim pozornicama dokazuje snagu strasti, suradnje i neograničenih snova.
Marina Stojanović rođena je 18. 3. 2003. godine u Doboju. Završila je Gimnaziju „Jovan Dučić“ u Doboju. Studira novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Prethodno je pisala pjesme objavljene u časopisu „A priori“.
Mati.
Nekada bih voljela da sam kao jesen.
Da učinim da sve brige i tuge, drugih,
odlete negdje daleko.
Da se spuštaju s visokih grana,
negdje gdje će tugu pregaziti sreća,
gdje će tuga pod mojim bićem venuti,
baš kao lišće jesenje.
Lišće koje je mnogo toga trpjelo kroz vrijeme.
Slušalo razne priče i gledalo mnoge suze.
A sada kada je došla jesen, ono opada.
Uvelo je.
Uvelo je, mati, to lišće.
Vidiš li, mati?
Nema više tuge.
Nema više boli.
Sada sam jesen, mati.
Mnogi vole jesen.
Ja volim jesen, zar to nije najbitnije?
Ja sam jesen, samo što nikada neću
biti zima, hladna i pusta.
Odmah ću postati i proljeće i ljeto, mati.
Odmah će mi duša listati, cvjetati.
Obećavam ti.
Bit ću zadovoljna, jer je On zadovoljan
mojim bićem.
Ja sam sada i jesen i proljeće.
I to ću biti do posljednjeg trena.
U proljeće, cvjetat ću, i bit ću sretna.
A još sretnija ću biti kao jesen.
Jer u jesen moja briga odlazi, a veća sreća dolazi.
Nikada zima biti neću,
hladna i pusta poput nesreće.
Andrea Gojković rođena je 2003. godine u Doboju. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Završila je Gimnaziju „Jovan Dučić“, kao i Osnovnu muzičku školu „Isidor Bajić“ u Doboju. Po završetku gimnazije, svoje obrazovanje nastavlja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.
U januaru prošle godine sam doživjela vrhunac svog „izgaranja“ kojem su najviše doprinijeli završni ispitni rok i izrazito toksična veza. Mjesečnicu nikako nisam dobila dva mjeseca, pojavile su se ciste na jajnicima, osjećala sam se izrazito slabo s visokom temperaturom, bez koncentracije i motivacije. To je ujedno bio i prvi put kada sam doživjela svoj prvi panični napad, iznenadno i u pola noći. Čitala sam i ranije o paničnim napadima i kako se razlikuju od onih anksioznih, ali na ovo nisam bila spremna. Prvo znojenje dlanova pa ubrzano kucanje srca, bol u grudima, neprestano drhtanje, gubitak daha i nemogućnost disanja. U tom trenutku zaboraviš na sve vježbe disanja i one koje ti pomažu da se smiriš, i samo želiš ili da prestane ili da te nema. Čak i kada je to sve prestalo, u narednih nekoliko dana najmanja sitnica je bila potrebna da bude okidač za ponovljeni teror organizma.
Rodila sam se u oktobru 1990. godine. U svijetu je tog oktobra došlo do građanskog rata u Ruandi, internet je bio nepoznanica jos uvijek za većinu svijeta, koristio se pejdžer, kultna serija „Beverly Hills“ je upravo napravila svoj debi, grupa „Queen“ je još uvijek bila na okupu, SSSR je bio pred raspadom, a u BiH se rodila jedna ženska osoba više – ja.
Dok sam bila mnogo mlađa nego što sam sad, obožavala sam tu činjenicu da sam žena i život u svojoj „nježnoj“ ženskoj koži. Voljela sam sve što sam bila i što sam postajala, što sam učila i otkrivala o sebi, zahvaljujući svojim roditeljima, koji me nisu sputavali na putu samorealizacije moje ličnosti, i što me nisu odgajali kao žensko dijete, nego kao svoje dijete. Kako vrijeme prolazi, kako sazrijevam, ne gledam više život kroz ružičaste naočale, bar ne u tolikoj mjeri kao prije; ne mogu reći nikako, ali nerijetko se dese neke flash situacije, gdje ne uživam toliko u činjenici da sam žena u BiH. Koliko god biološki bilo prelijepo biti „ona“, sociološki i nije baš.
Load more
Najpopularniji tekstovi
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Uvijek, ali uvijek idite za svojim snovima, bez obzira na sve prepreke na koje naiđete, jer samo tako ćete biti istinski sretni. Ne dozvolite da vam iko postavlja granice ili da kaže da nešto ne možete. Aktivirajte se, učite, putujte, radite na sebi i ne zaboravite da budete ono što jeste – mladi. Ono što bih voljela naglasiti, a sigurno ću naići na mnogo kritika, učite i ne idite iz Bosne i Hercegovine, ostanimo da se borimo s trenutnom situacijom, sigurna sam da će u bliskoj budućnosti biti bolje stanje ukoliko obrazovani, stručni i pametni mladi ljudi odluče da svoja znanja prenose i implementiraju ovdje, u našoj državi. Što više učimo, više vrijedimo – znanje je najmoćnije oružje protiv svega.
Ne karikiramo
Lektira se najčešće izučava na časovima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, a nerijetko i na drugim jezičkim predmetima poput engleskog ili njemačkog. Wikipedijsko pojašnjenje je da lektira služi da se djeca priviknu i nauče čitati, da proširuje znanje, pomaže pri razmišljanju, zaključivanju i potiče kognitivni razvoj djeteta.
I kad pomislite da je ovo kraj, ne može gore, sjetite se. Draško je kralj igrice. Slijedi ista ta korpa, isti ti proizvodi, samo ih Draško otvara, uzima hljeb naš nasušni i maže marmeladu i džem, i govori kako je došla iz srca Srbije, s Kosova, i daje polovicu voditeljici... to je koliko ja mogu smisliti na prvu. Zamislite samo šta može PR tim takvog mladog gradonačelnika za 5-10 godina!
„Što ste nervozni, pa budite ponosni, Kosovo i Metohija, srce da je ko Rusija!“ govori mladi mag političkog marketinga, gradonačelnik Banjaluke, jedan jedini Draško Stanivuković. „Simbolično prvo slovo ću ponijeti gore, da se zna čija je škola.“ „Šta čekate“, pita gradonačelnik zbunjene radnike. „Odobrenje“, odgovaraju radnici. „Netko ne da da napišete Kosovo i Metohija?“ uzvraća gradonačelnik. Upliće se i direktorica te ustanove, inače Osnovne škole „Vuk Karadžić“. Naravno, gradonačelnik je uporan, ponavlja da sigurno niti jedno ministarstvo Republike Srpske neće zabraniti postavljanje natpisa Kosovo i Metohija... Vrhunac je pitanje direktorici: „Je li ovo Albanija ili Republika Srpska?“ Prešao je igricu i natpis je naravno postavljen.
Load more
