Suočeni s novim ambijentom, mnogi studenti se nalaze u emocionalnom labirintu gdje je domovina daleko, a izazovi nepredvidivi.
Piše: Sadina Smajlović
Hamza Jelić, student master programa u Firenci, trenutno je zaljubljen u svoje akademske izazove u Università degli Studi di Firenze (UniFi), a opredijelio se za smjer Institutional advertising, multimedia communication and event creation (Informativno oglašavanje, komunikacija i kreiranje događaja). „Svaki dan je nova avantura, prepuna iznenađenja i mogućnosti za lični i profesionalni rast“, tako Hamza opisuje dane koje provodi na master studiju.
Upoznavanje s Univerzitetom u Firenci
Univerzitet u Firenci je italijanski državni univerzitet koji se nalazi u istoimenom gradu, a osnovan je 1321. godine kao Studium Generale. Od svog dizajna 1932. godine, logo univerziteta sadrži lik kralja Solomona. Solomon je prilagođen portretu do pola, naglašavajući njegove elemente autoriteta i mudrosti. Logo univerziteta je izgradio Solomon, između identiteta i kontinuiteta, i slova u tri reda.
Borba između stranog i poznatog
Život u stranoj zemlji nije uvijek lagan. Hamza dijeli svoje iskustvo prilagođavanja na novu kulturu, susrete s jezičkim izazovima i trenutke kada je domovina daleko. „Svaki izazov je prilika za lični rast“, dodaje s osmijehom.
„Kao svaki Bosanac, mi se lahko prilagodimo. Nekad to može biti dobro, a nekad loše, ali u suštini dobro je dok god ne počnemo gubiti svoj identitet.“
Objašnjava nam kulturološki okvir Italije i kako se on nosi s njim, te navodi da se ponekad zna biti vrlo teško prilagoditi određenim situacijama, ali, kako kaže, „navikne se čovjek na sve“.
„Životni stil im je raznolik, moda im je sve, espresso, pizza, pasta. Žive za dobar izgled i to mi se u jednu ruku i sviđa. Odem u grad, svi lijepo izgledaju, svi mirišu. Baš drže do sebe.“
Učenje jezika mu je bilo lahko – Hamza govori tečno dva strana jezika i, kako kaže, italijanski mu nije bio težak. Studentima koji žele upisati master u inostranstvu poručuje da je na početku teško dok se ne uhodaš u materiju, ali kasnije ide lakše.
Izazovi studiranja na masteru u inostranstvu kada ti nedostaju porodica i prijatelji
Suočeni s novim ambijentom, mnogi studenti se nalaze u emocionalnom labirintu gdje je domovina daleko, a izazovi nepredvidivi. Mladi student na masteru dijeli svoje iskustvo i ističe kako se nosi s tom distancom.
„Prilagođavanje na novi životni stil je izazovno, video pozivi i poruke postali su mi most k porodici i prijateljima, ali nekad i najtopliji razgovor ne može zamijeniti fizički dodir porodičnih zagrljaja. Ova avantura me oblikuje kao osobu, otvara mi um i pomaže mi da rastem ne samo akademski, već i emocionalno.“
Mladi student nam objašnjava kako mu često fale prijatelji i porodica i bosanska kahva koju je navikao piti u svom Sarajevu. „Nekad ti bude bezveze, poželiš kahvu, nema kahve bosanske. Hoćeš u grad otići, nekad nemaš s kim. Bolestan si, moraš sam ustati i otići u apoteku kupiti tablete, napraviti čaj. Te neke stvari čovjeku fale.“
Strast prema znanju
Kada postoji beskrajan svijet znanja koji se pruža izvan poznatih granica, neki mladi ljudi hrabro odluče zakoračiti u nepoznato. Pitali smo Hamzu zašto je odlučio studirati izvan svoje domovine i on se jasno izjasnio da odlazak vani na master nije bio samo izbor u pogledu studijskog programa, već i odluka o samopronalaženju i rastu, koju kasnije može iskoristiti za dobrobit svoje države.
„Studirati i sticati nova znanja je jedno, a odlučiti da se radi i živi u jednoj državi je nešto sasvim drugo. Kad ja u glavi imam da ću ovdje ostati samo dvije godine, a poslije ću da se vratim u domovinu, da ću pridonijeti svojoj državi i svom društvu s nekim novim znanjem i iskustvom koje sam stekao u Italiji. Mislim da je to krajnji cilj, da oni koji odu da se vrate. Da upravo ono što su ‘pokupili’ u nekoj drugoj državi, što nisu mogli steći u Bosni i Hercegovini, da to donesu u Bosnu i da njihova domovina to sad ima. Mislim da je sebično ostati tamo gdje je bolje, a ne pokušati stvoriti nešto dobro u svojoj državi.“
Razlike u fakultetima
Kada studenti odluče preći granice za master studije, suočavaju se s višestrukim izazovima, a jedan od najupečatljivijih je transformacija iz lokalnog fakultetskog okruženja u internacionalnu akademsku arenu.
Prva stvar koja ga je dočekala je dinamika nastave. „Ovdje je naglasak na interakciji, diskusijama, istraživanju, projektima i praktičnoj nastavi, dok je kod nas često bilo više usmjereno na pasivno prikupljanje informacija.“
Kada je riječ o ocjenjivanju, Hamza primjećuje različit pristup. „Nema toliko naglaska na ocjenama, već na dubljem razumijevanju i primjeni znanja. Rad na projektima i praktičnim zadacima ima centralno mjesto.“
Globalna vizija, lokalna primjena
U današnjem sve povezanijem svijetu, mnogi pojedinci stječu dragocjeno znanje i iskustvo studirajući ili radeći u inostranstvu. Međutim, ključno pitanje koje se postavlja nakon povratka u vlastitu domovinu jest kako iskoristiti stečene kompetencije i doprinijeti lokalnom društvu.
„Primjena znanja stečenog studiranjem u inostranstvu u našoj zemlji može se postići kroz nekoliko ključnih koraka. Prvo bih identificirao sektore ili industrije u kojima je to znanje posebno relevantno. Zatim, usmjerimo svoje napore prema područjima gdje postoji potreba za inovacijama ili poboljšanjima koja proizlaze iz međunarodnog obrazovanja. Također, važno je aktivno sudjelovati u domaćim profesionalnim mrežama, izgrađivati kontakte i dijeliti svoje iskustvo s lokalnim stručnjacima. Imam mnogo ideja u glavi, ali o tome ću više kada za to dođe pravo vrijeme.“
Nemojte se bojati istražiti svijet, on ima mnogo toga da vam ponudi
Hamza podsjeća studente da se ne boje iskušenja i promjene. „Ako se ukaže prilika, obavezno. Prvo što ćete naučiti strani jezik, jer u današnje vrijeme jezici su izuzetno cijenjeni. Drugo, postat ćete drugi čovjek, nećete ostati isti ako odete negdje vani. Iskustva vas jednostavno preoblikuju, razmišljate drugačije. Ali na kraju je bitno da sami sa sobom sjednete i dogovorite se, otići ću, ali ću se vratiti, jer želja mi je da se vratim. U suštini, bit je da svi mi iz Bosne, kada odemo, da nam je u glavi da se vratimo, proširimo znanja i vještine koje smo stekli. Da doprinesemo našoj omladini, našoj kulturi, našem identitetu.“
Za kraj Hamza navodi da se ne plašimo izazova i novih stvari te da budemo otvoreni za nova iskustva. „Budite otvoreni, hrabri i spremni na izazove. Ova iskustva će vas oblikovati na načine koje ne možete ni zamisliti. Nemojte se bojati istražiti svijet – on ima mnogo toga da vam ponudi.“
Priča Hamze Jelića pokazuje da master studije u inostranstvu nisu samo akademska avantura, već i putovanje samopronalaska i spoznaje raznolikosti svijeta. Njegovo iskustvo može koristiti svim studentima koji imaju želju da studiraju vani, ali iz nekog razloga se plaše.
