-
Ime i prezime?
Zovem se Nikola Kekerović.
-
Gdje živiš?
U Berlinu radim, ali pitanje je da li živim.
-
Zanimanje?
Vizuelni umjetnik.
-
Koliko godina imaš?
Imam 33 godine.
-
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Volim duge šetnje, piti kafu s prijateljima i jesti čizkejk, te ponekad otići na izložbu ili koncert.
-
Šta za tebe predstavlja umjetnost?
Umjetnost je za mene najprije razmišljanje i vještina razmišljanja koja prelazi u proizvodnju plastičnosti, koja bi se kasnije trebala moći pročitati i odmotati unazad u svoju originalnu verziju, a da u oba slučaja bude jednako čitljiva.
-
Šta te najviše inspiriše u radu i koliko je zahtjevan sam proces stvaranja?
Inspirišu me misli i ideje koje su u određenim situacijama uvijek bile pokrenute kroz humor i u razgovoru s prijateljima, a sve u odnosu na globalna dešavanja u svijetu, tako da moji radovi uvijek na kraju postanu višeznačni i tematski inkluzivni. Proces stvaranja je u mojoj umjetnosti proces mišljenja. U većini slučajeva sve svoje umjetničke radove promislim, naslikam i isplaniram u glavi prije same realizacije.
-
Šta je karakteristično za tvoje radove i šta ih izdvaja od ostalih?
Postoji dosta „ostalih“ tako da je nemoguće odgovoriti na to pitanje, ali za mene je karakteristično da uvijek radim dvosmislene radove koji sadrže u sebi kontratežu u smislu forme i sadržaja djela. Trenutno na izložbi „Studije izvodljivosti“ u galeriji „Vagon“ svi radovi, po mom mišljenju, u sebi sadrže određenu brzinu i karakteriše ih nedostatak vremena.
-
Koji je cilj tvoje izložbe „Studije izvodljivosti“ koja je nedavno otvorena u banjalučkoj galeriji „Vagon“?
Pokušao sam da napravim vizuelnu studiju izvodljivosti da vidimo da li se isplati život u inostranstvu nekom s naših prostora. Ja sam kroz svoj rad došao do zanimljivih odgovora.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Imaš iskustvo obrazovanja, rada i života u inostranstvu, pa me zanima cijenimo li mi dovoljno umjetnost u usporedbi s drugim evropskim zemljama te šta znači biti umjetnik vani, koliko je percepcija umjetnika i umjetnosti drugačija nego kod nas?
Sve je deset puta veće, brže i zahtjevnije te je konkurencija veća. Berlin ulaže ozbiljne pare u kulturu i kreativnu ekonomiju jer im je to s jedne strane dio turističke ponude, a i strategija pozicioniranja kao grada koji je u samom vrhu za ljude koji žele da se presele i rade u kreativnom okruženju s ljudima iz cijelog svijeta, bila to muzika, vizuelna umjetnost, dizajn ili, generalno, čitava kreativna industrija. Umjetnici u Bosni i Hercegovini su na periferiji dešavanja i to je danas veoma zanimljiva pozicija iz koje se može djelovati ka svijetu, i smatram da nam samo treba dovoljno sredstava da podržimo mlade stvaraoce i da im obezbijedimo okvir za umjetnički rad unutar i izvan države, jer će se na taj način obogatiti i ubrzati naš prostor kreativnim strategijama djelovanja.
-
Na šta si najviše ponosan u dosadašnjem radu i životu?
Ponosan sam što sam zaradio njemačku penziju i sad se vraćam kući u novoj Hondi Civic.
-
Gdje na internetu mladi mogu da te prate?
Mogu da me prate na Instagram profilu.
-
Koji su tvoji planovi za naredni period?
Planiram realizaciju novih umjetničkih projekata i naučiti nove vještine koje će obogatiti moje umjetničko djelovanje.
-
Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?
Pratim odnedavno i baš mi se sviđa vaš rad.
-
Poruka mladima za kraj…
Poruka je jednostavna – da iskoriste vrijeme od svoje 18 do 30 godine i nauče nešto praktično. Iz iskustva znam kako taj period može biti nepovratno izgubljen. To može biti bilo šta, da nauče svirati gitaru, napraviti drvenu stolicu, jedan strani jezik… – tako će otvoriti mogućnosti i brže će upoznati sebe kroz proces učenja.
