Ali, nije ovo usamljen slučaj kidnapovanih ljudi koji su zarobljeni na svojim radnim mjestima. Svjedoci smo toga da se nemilosrdno štancaju partijske knjižice umjesto radnih kao garant sigurnog i stabilnog zaposlenja ili da se trguje glasovima u zamjenu za radno mjesto. Da li je tvoje jedno radno mjesto vrijedno na hiljade ljudi koji će godinama visiti po birou ili se mučiti tražeći posao negdje u inostrantsvu jer će tvoj glas ili tvoje ćutanje na ono što nam se u društvu dešava održavati društvo grabljivaca i nepravde.
Zar treba sutra moj drug ili brat da bude David? Neću da živim u ovakvom gradu, u ovakvoj državi. Ovo već odavno nije dječja igra, već igra onih koji se kockaju s nama, našim životima koji svako od nas SAMO po jedan ima. Zar ćemo dozvoliti da nam ga isprljaju, izgaze, da nas podcjenjuju na ovakve i slične načine kao da je samo njihov vrijedan?












