Ne, neće nam zmije skočiti za vrat, niti će se žabe pretvoriti u prinčeve

Prema istraživanjima, najmanje trećini poznatih vodozemaca prijeti izumiranje, a britanski znanstvenici predviđaju da bi u Europi do 2050. godine moglo nestati čak pola od svih vrsta vodozemaca. Ni u BiH situacija nije bolja. Čak i endemskim vrstama poput bosanskog šargana prijeti izumiranje… Da li ova minijaturna bića nose i minijaturan značaj i koliko su “minijaturne” posljedice njihovog nestanka, saznali smo na edukativnoj izložbi “Tajni svijet vodozemaca i gmizavaca BiH”.

Izložba je održana u sarajevskom Art kinu Kriterion u saradnji s bh. herpetološkim udruženjem “Atra”, a trajala je sedam dana. Inače, cjelokupan svijet vodozemaca i gmizavaca se naziva hepretofaunom, a nešto više o herpetofauni u BiH kazao nam je naš sagovornik Saudin Merdan, koji je jedan od rijetkih herpetologa u BiH.

Istraživanjem vodozemaca, konkretnije gmizavaca, počeo se baviti još u srednjoj školi. “Svi su ih se bojali, pa sam htio da saznam čega se to svi plaše. I nisam otkrio. Ni dan danas mi nije jasno”, započinje Saudin. Ipak, nije ostao uskraćen, jer je otkrio ogromno prirodno bogatstvo i potpuno drugačiji, mnogo zanimljiviji svijet ovih životinjica. Svoju želju je razvijao sam, a nakon studija biologije, sudjelovao je u nekoliko herpetoloških kampova na kojima se uspio povezati s kolegama iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Tako nekako je i jedino herpetološko udruženje u BiH počelo da egzistira.

Cilj izložbe jeste da ukaže na važnost vodozemaca i gmizavaca, s obzirom na to da je njihov opstanak ugrožen i svakim danom ih je sve manje. Ono u čemu su nam vodozemci i gmizavci potrebni, jest njihovo mjesto u svijetu prirode; indikatori su čiste vode, ali i čistoga zraka, te na koncu koriste se kao prevencija mnogih bolesti.

Ipak, prema procjenama međunarodne organizacije za zaštitu prirode IUCN (International Union for Conservation of Nature) – rađene prije nekoliko godina u sklopu Global Amphibian Assessment (GAA, globalna procjena stanja vodozemaca) – najmanje trećini poznatih vrsta vodozemaca prijeti izumiranje, brojka koja se po nekim crnijim scenarijima penje čak i do dvije trećine svih vrsta. Unutar zadnjih nekoliko desetljeća za čak 165 različitih vrsta vodozemaca postoje velike šanse da su nestale s lica Zemlje, odnosno izumrle (34 izumrlih vrsta, 1 izumrla u prirodi, 130 nije pronađeno posljednjih godina u divljini). Također, znanstvenici okupljeni oko „Zoological Society of London“ predviđaju da bi u Europi do 2050. g. moglo nestati čak 50 % vrsta vodozemaca. No, nisu samo oni u deficitu.

Manjak herpetologa

U BiH se broj herpetologa može nabrojati na prste jedne ruke, kako kaže Saudin. „Herpetologa u BiH je jako malo i većinom je to nova generacija, a nužnost za njima je ogromna.. Nažalost, većina kolega koji su strašno dobri herpetolozi su otišli izvan BiH – da studiraju, rade; tako da nas je trenutno samo nekoliko“, ipak s novim generacijama se nada i novim kolegama u oblasti herpetologije. Unatoč ugroženosti ove vrste zanimanja, ona se nigdje ne spominje kada su na agendi deficitarna zanimanja.

Herpetolog Saudin Merdan s novinarkom KAR!KA

Kao jedan od uzroka zašto je herpetologija nepopularna Merdan ističe i nedovoljnu angažiranost nastavnih predavača u školama na satima Biologije, koji djeci uopšte ne predstavljaju životinjski i biljni svijet kroz malo drugačiju i zanimljiviju prizmu, a posebno ovakva i slična zanimanja koja su nužna. Saudin istu pojavu potvrđuje i na svojim fakultetskim satima biologije, gdje su herpetofaunu sa svojim predavačem obrađivali samo dva školska sata. „O praktičnoj nastavi neću ni govoriti, budući da se nema šta reći. Terenska nastava je zaista nedovoljno razrađena i minimalna joj se pažnja posvećuje.“

„Imamo dosta vrsta kojima je kategorija ugroženosti DD (nedovoljno istražena), jer od 1800. godine pa do danas za većinu vrsta imamo tek oko pet-šest nalaza, što nam potvrđuje nedovoljnu zainteresiranost oko herpetofaune BiH. Razlog istome je, naravno i mala podrška od institucija, jer svi ti tereni koštaju. Da bi se odradio dobar terenski posao, potrebno je četiri-pet dana intenzivne angažiranosti na terenu“, dodaje Merdan.

Ipak nije sve negativno, dokle god smo ustrajni i znatiželjni i dokle god njegujemo našu znatiželju radom i znanjem. Primjer istoga jeste upravo ova izložba koja je okupila neke od najkarakterističnijih i specifičnijih vrsta bosanskohercegovačke herpetofaune. Posebno zanimljiva činjenica jeste da su sve izložbene životinje uhvaćene isključivo za potrebe izložbe, iz skoro svih oblasti BiH, a sve će biti i vraćene na onom mjestu gdje su i pronađene. Kako kaže Saudin za svaku vrstu su uzeli koordinate, tako da ih mogu vratiti bukvalno ondje gdje su ih i našli.

Da li su uslovi u BiH pogodni?

Uslovi bosanskohercegovačih staništa su još uvijek koliko-toliko dobri, ali ne za sve vrste. Uzrok tome Saudin pripisuje iščeznuću stočarstva. „Prestankom stočarstva sve te livade zarastaju u šikare, što naravno nije pogodno tlo. Npr. bosanski šargan izumire upravo zbog toga, jer mu stanište nestaje. Livade sve više zarastaju, sužava se njegova area, tako da ga sada možemo naći na samo nekoliko planina.“

Bosanski šargan je najmanja otrovnica, a najugroženija vrsta u BiH. Možemo ga pronaći samo na visokim planinama, a hrani se isključivo skakavcima. Njegov ugriz nije uopće toliko strašan, sličan ubodu pčele. Spada u otrovnice, ali ne možemo imati strašne posljedice od njegovog ugriza.

Kontakt s ljudima – najbitniji

Zbog slabe saradnje s vlastima i sličnim institucijama, oslanjaju se i saradnju ostvaruju s raznim stranim i domaćim organizacijama, preko kojih apliciraju projekte, a koji im u mnogome olakšavaju rad.

Ipak, naš sagovornik Saudin napominje da je kontakt s ljudima najbitniji. „Ukoliko se ne ukažemo lokalnom stanovništvu i ukoliko ne stvorimo saradnju s njima, sav naš rad je uzaludan. Upravo su ljudi ti koji će njegovati prirodu i na kojima je veliki dio zaštite.“

Ističe i da se uvijek nađe onih pozitivnih koji su spremni da uče i primjenjuju naučeno, ali i onih koji primitivno sagledavaju cjelokupnu herpetofaunu, ili kako ih onih nazivaju ‘štetočinama’. Iz tog razloga smo više naklonjeni mlađim generacijama, jer je do starijih mnogo teže doprijeti.“

Strahovi i predrasude

– Neće nam zmije ‘poskočiti za vrat’, isisati mlijeko iz naših krava, niti će nam se žabe pretvoriti u prinčeve. Česte su predrasude oko poskoka, da skaču i ganjaju ljude. No, poskoci ne skaču! U susretu s ljudima prvo će pokušati da ostanu mirni, kako ih ne bismo primijetili, nakon toga će pokušati pobjeći, a tek kada ih dodirnemo štapom, nogom ili kamenom će stati u obrambeni položaj. To su inače jedne od najtromijih životinja, istakao je Saudin, dodajući da je poskok i jedna od najotrovnijih zmija, ali susret s njim može proći sasvim mirno, ako ga jednostavno zaobiđemo, ohrabrio je, razbivši mit o ovoj ‘zmijici’.

Zmija Safeta i novinarka KAR!KA

Zaista strah pobuđuje najveću maštu, pa se iz njega izranja mnogo ”herpetologa”, našalio se Saudin, ističući da BiH ima mnogo prostora i ogromno bogatstvo, koje uistinu samo treba zaštiti i raditi na njemu, te pokazati javnosti da svi mogu doprinijeti u očuvanju hepretosvijeta.

Koliko nas naš napredak unazađuje?

Izgradnja hidroelektrana je ogroman problem, naročito izgradnja mini-hidroelektrana, gdje dolazi do totalnih isušivanja riječnih korita, pri čemu se bukvalno uništavaju kompletne populacije. Naš sagovornik ističe da zakoni protiv istoga postoje, ali da su upravo oni koji izdaju dozvole većinom korumpirani, tako da se trenutno na otprilike 244 bh. rijeke izgrađuju mini-hidroelektrane.

„Svugdje u svijetu se radi na obnovljivoj energiji i nastoje se ukloniti hidroelektrane, ako ih ima, a kod nas obrnuto. Postoje NVO koje se strašno bore protiv toga, pokreću se sudski procesi, ali su oni dugotrajni…”

Kako se praksati?

Pozitivna činjenica je da se ovim mogu baviti svi, koji su spremni na učenje i rad. Većinu literature možemo pronaći na internetu, u udruženju “Atra”, kao i lično kod Saudina ili ostalih herpetologa. Također, svi koji su posjetili izložbu imali su priliku da se bliže susretnu s tematikom, a za one koji su spremni zaviriti dublje u herpetofaunu BiH, tu je terenski rad na koji su svi dobrodošli.

I dok me Saudin počastio šarenim razgovorom, upoznao sa živom izložbom, te njegovom ljubimicom Safetom (zmijom), dočekali smo i njihovog prvog posjetioca, malenog Bakira, koji je inače veliki ljubitelj kornjačica, a nekoliko ih ima u svom akvarijumu. Na pitanje zašto je došao da gleda ove životinjice, Bakir je odgovorio „Zato što ih nisam nikad gledao.“

Volimo pročitati vaše mišljenje...

Najčitaniji tekstovi

Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Marija Novaković: Teatar je magija, a sve je neizvjesno kada si slobodnjak
Call centri: ZA ili PROTIV?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Stavovi i polemisanje na temu #EjAj
Ko je bio 2Pac Shakur - legendarni reper, kriminalac ili vođa potlačenog naroda?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Zašto je nauka važna za naše živote?
Povratak otpisanih: Drvene igračke za sretnije djetinjstvo
More Stories
Mladi u BiH i osnivanje porodice – šta im je sve potrebno?