Izložba Srđana Vujmilovića – Iza prekrštenih ruku, osmijeh je pričao drugu priču

Sjećate li se Srđana Vujmilovića, samoukog fotografa, čije su fotografije osvojile gigante poput National Geographyca i Discoverya? Ovoga puta, bili smo u gostima na njegovoj drugoj samostalnoj izložbi, koja je postavljena u Muzičkom paviljonu Staklenac.

Izložbom “Unique Vision” Srđan je predstavio sva ona mjesta koja nam dozvoljavaju da spoznamo prirodu koja nas okružuje, kao i to da je ona prisutna u svemu, svakoj ulici, šumi, zalasku sunca ili jutarnjoj magli. Tek sa njom, zaboravljamo na usamljenost i postajemo svjesni sebe. 

Srđan je dvadesetčetverogodišnji fotograf iz Aleksandrovca kod Laktaša. Odnedavno je postao i svjetski putnik fotografirajući najljepše od onoga što nam priroda daje. “Sa 16 ili 17 godina sam dobio bolji mobitel sa kamerom, i od tada sam počeo fotkati žabe. Malo smiješna situacija, ali nakon nekog vremena počeo sam fotkati prirodu. Jednostavno mislim da je želja uvijek bila tu.“

Ubrzo se vratio prvim „blicevima“, pa se u potpunosti posvetio fotografiranju prirode. Ipak, povremeno je odstupao, pa je fotkao portrete i arhitekturu. Želio je biti raznolik u svojoj potrebi za dobrom fotografijom.

Najprije je pokrenuo projekte koji su postali jedinstven opus njegovog rada. Prvi među takvima je “Čarobna Banjaluka”, koju je predstavio u vidu spomenika i starih zgrada. Većinom je fotografisao noću, kada Banjaluka pokazuje sav svoj karakter kroz spektar nebeskih, ali i zemaljskih boja.

Šta smo vidjeli u Staklencu?

Moramo spomenuti, kako smo ovoga puta preuzeli sasvim drugačiju ulogu – otvoriti Srđanovu drugu samostalnu izložbu. Oduševljeni posjetioci pomogli su da zajednički zgazimo tremu koja je isparila u trenutku kada je Srđan  dobio riječ.                              

Posjetioci su mogli vidjeti mnoštvo fotografija koje predstavljaju upravo sve ono što je navedeno kao „epicentar“ njegovog djelovanja. Od krotkih pogleda ženskih portreta, Banjaluke u noćnom ruhu, vremenskih (ne)prilika, te različitih destinacija – Zakintosa, Bleda, Halštata, prema domaćem tlu.

Cjelokupna izložba predstavlja jednu oazu mira kojoj svako od nas rado pribjegava, onda kad gradska galama nadjača tišinu misli. U očima posmatrača, ljepota nema definiciju kada se radi o fotografijama koje kroz objektiv imaju drugačiju svrhu.

„Bitno je svijetu pokazati ono što ti vidiš”, nedavno je izjavio Srđan za Karike. Upravo je to postigao, jer su posjetioci diskutovali o mjestima na kojima rado vide sebe. Većina se slaže s tim da je realističnost fotografija ono što je poprilično upečatljivo u Srđanovom radu.

“Imam osjećaj kao da ovoga trena mogu uskočiti i biti dio prirode koju gledam pred sobom”, riječi su jedne posjetiteljke koja nije krila oduševljenje. Jedan stariji gospodin imao je zanimljivu doskočicu: “Pa zar jedno mlado oko tako dobro vidi ljepotu koja nas okružuje, a da ne nosi dioptrijske naočare!“

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Sveobuhvatna ljepota izložbe predstavlja proces u kojem svako od nas daje neki svoj doprinos, kako dolaskom, tako i podrškom koja je Srđanu dala prolaznu ocjenu za njegov dosadašnji rad. Uzbuđenje nije krio, jer pored prekrštenih ruku, osmijeh je pričao drugu priču.

Kako su Karike već utabale stazu, pozivamo vas da i vi zavirite u svijet kojeg Srđan nije kreirao samo za sebe. Ulazna karta je vaša mašta koja će sigurno naći put do omiljenog mjesta. Izložba je otvorena do 20.12.2017. Svi zainteresovani ili oni koji se nađu na snježnim tragovima Banjaluke, dobrodošli su.

Comments are closed here.