Dobrodošli na prvi tekst o pčelarstvu na Karikama. Zašto je ovaj tekst bitan? Iz više razloga. Bosna i Hercegovina ima dokazano najkvalitetniji med u Evropi. Naša država ima ogroman potencijal za uzgoj pčela. Ovim tekstom želim približiti važnost grane pčelarstva i značaj kvalitetnog meda kakav naši građani proizvode. Također, predstaviću vam i 22-godišnju Eminu Hebib, koju sam sasvim slučajno upoznala u Konjicu. Pogodite, ona se bavi pčelarstvom!
Zašto je Emina inspirativna?
U okviru kampanje koju smo provodile #budimoglasne, u Opštini Konjic, upoznale smo par djevojaka koje obavljaju pripravnički staž u ovoj državnoj instituciji. Na pauzi za kafu, u razgovoru, Emina je podijelila s nama informaciju da se bavi pčelarstvom. Djevojka, 22 godine, radi u državnoj instituciji i uzgaja pčele. Već tada sam znala da ću raditi priču o njoj. Sada dva mjeseca poslije, priča o Emini će ugledati svjetlo dana.
Emina je diplomirana inženjerka agronomije te, kao što sam navela, obavlja pripravnički staž u Opštini Konjic, a u svoje slobodno vrijeme bavi se pčelarstvom. Kaže kako je sve počelo na fakultetu na predmetu „Pčelarstvo“.
„Što sam više istraživala, više me zanimalo. Kroz sve te knjige i video-klipove sam shvatila da su pčele vrijedne pažnje i da su jako korisne za sve nas. U tom periodu istraživanja slučajno je jedan komšija poklonio mom babi jednu košnicu.“ Od te jedne košnice je sve počelo. Nakon nekog vremena Emina je počela kupovati materijal koji je neophodan za proizvodnju meda. „Jednog dana dok sam šetala, na Boračkom jezeru sam ugledala u stablu roj pčela. Nazvala sam oca koji je donio košnicu kako bi iskoristili roj pčela. Na kraju smo dobili dvije košnice. To me je dodatno motivisalo za rad sa pčelama“, ističe naša sagovornica.
Budući da se Emina bavi pčelarstvom u svoje slobodno vrijeme, uzimajući činjenicu da ima deset košnica, uz pomoć oca pčele joj ne oduzimaju puno vremena. Navodi kako im je to zajednički hobi, te kako većina ljudi kojima kaže da se bavi pčelama gaje predrasude prema tome. „Ipak mislim da to ništa nije teško i da je prije svega najpotrebnija ljubav i volja prema pčelama.“ Na pitanje gdje se vidi, da li u državnoj instituciji ili pak privatnom poslu, Emina odgovara: „Pošto se trenutno nalazim na oba mjesta, voljela bih da ovako i ostane. Ali danas su male šanse da se ostane u državnoj instituciji. Prema tome, ja privatni biznis već imam i mogu proširiti i zamisliti sebe da se bavim samo s ovim poslom ako bude potrebno.“
Mnogi mladi ljudi u Bosni i Hercegovini su bez posla i ne traže svoju priliku u ovoj državi, nego bježe van granica BiH. Jedan od razloga je nedovoljna proaktivnost i nedostatak ideja za pokretanje startupova, mini biznisa i strah od rizika i rada. Budući da sam i sama mlada osoba, iz te perspektive mogu biti slobodna pa reći kako većina nas mladih ljudi čeka da nam se servira posao. Upravo zato sam se i oduševila Emininom pričom, kada je rekla da gaji ljubav prema pčelama. Ukoliko još posmatramo iz ugla stereotipa i predrasuda, žensko se bavi pčelama, pa nije mala stvar. Emina je mišljenja, kao i ja, da se mladi plaše rizika.
„Prije svega rizika od ulaganja novca, odgovornosti i obaveze koje posao nosi sa sobom. Ulaganje u pčelarstvo jeste rizično, ali ulaganje novca u nešto što voliš, oslobađa te tog straha i motiviše te da više radiš i istražuješ.“
Smatra kako je problem mladih ljudi nezainteresovanost prema poslu općenito, obavezama i odgovornosti koje posao donosi. Prioriteti mladih ljudi su beznačajne stvari od kojih nemaju koristi. „Baviti se pčelama nije jednokratna obaveza, već zahtijeva svakodnevnu pažnju. Ako ne svakodnevnu onda sedmičnu pažnju“, zaključuje naša sagovornica.
Med na bh. tržištu
U današnjim uvjetima pčelarska proizvodnja je organizovana u okviru udruženja i saveza, a često pčelari obavljaju svoju djelatnost potpuno individualno. Ukoliko uzmemo u obzir obradive i neobradive površine BiH, te čiste pašnjake, Bosna i Hercegovina itekako ima veliki potencijal za uzgoj pčela. Tu činjenicu dokazuje i Midhat Hodžić čiji je med prošle godine proglašen najboljim na svijetu.
„Imam oko 200 košnica i zadovoljan sam. 2014. godina je bila loša za med, no 2015. je prosječna kad je riječ o prinosu“, naveo je Midhat za agroklub.ba. Njegove proizvode je otkupila jedna japanska kompanija i predstavila na festivalu u Japanu. U okviru intervjua za emisiju „Zelene grane“ istaknuo je kako je dokazano kroz laboratorijsku analizu da se u njegovom bagremovom medu nalazi i do 90 posto polenskih zrnaca, što je iznad prosjeka drugih izloženih primjeraka.
Sabaheta Džebo iz Sarajeva se bavi već dvadeset godina pčelarstvom. „To nam je osnovno zanimanje. Angažovani smo svi porodično. Muž, sin i ja. Sin koji ima 22 godine je registrirani obrtnik.“ Ističe kako su seleći pčelari. „Vozimo košnice na kamionu s paše na pašu. Trenutno smo u Posavini. Slijedi selidba na planinu. Tako dobijemo više vrsta meda, tipa bagrem, livada i šuma. Imamo 250 košnica. Ova godina je relativno dobra do sada.“ Navodi kako očekuju prinos od 2-3 tone meda, te kako zavisi umnogome od mnogih vanjskih faktora (kiša, suša, vlaga, sunce itd.). „Biljka mora da zadovolji mnogo uslova da bi bilo meda.“
Istražujući ovu temu, nisam naišla na ohrabrujuće informacije, osim najbitnije činjenice da se bh. med izdvaja kvalitetom na međunarodnim sajmovima. Prethodna godina i nije baš bila uspješna za bh. pčelare. Kao najveći razlog izdvajaju se loše vremenske prilike koje su utjecale na pad prinosa pčela u Bosni i Hercegovini. „No, i pored ovog problema, pčelari mogu biti zadovoljni jer je njihov med, na osnovu urađenih analiza, među najkvalitetnijim u Evropi.“. Pčelarstvo u Bosni i Hercegovini je jako zapostavljeno, tvrde iz grupacije pčelara TK, te ističu kako nedostaje podrška države. U našoj državi još uvijek nema uspostavljenog sistema za edukaciju pčelara i građana. Mnogi pčelari krenu u posao samoinicijativno, bez podrške države i drugih ljudi, te se upoznaju sa pčelarstvom kroz rad sa pčelama. Jako je bitno naglasiti da naša država i pčelari imaju dozvolu za izvoz meda u EU, ali malo toga tamo ide. Sabaheta ističe kako još uvijek ne postoji zakon za pčelarstvo u Bosni i Hercegovini. „Tek smo krenuli s formiranjem Saveza pčelara KS“, zaključuje naša sagovornica.
Kakav med konzumiramo?
„Što se tiče kvalitete meda, sve zavisi od postupka proizvodnje i hranjenja pčela. Ali mislim da više prevladava lažni med (šećer + med)“, navodi Emina.
Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da tegla domaćeg meda košta nekih 20+ KM, možemo utvrditi kako većina bh. stanovništva nije u mogućnosti jesti domaći med, nego se ipak okreće uvoznom koji je jeftiniji. Cijena meda prve klase, kakav se proizvodi u našoj državi, u luksuznim trgovinama arapskih zemalja doseže cijenu i preko 100 KM po kilogramu, doznaje agencija Patrija. Prema saznanju agencije, sve je više trgovačkih tvrtki u Bosni i Hercegovini koje traže med od bosanskohercegovačkih pčelara, a koji navodno žele plasirati u arapske zemlje, piše Večernji list BiH. Prema informacijama iz Vanjskotrgovinske komore BiH, zemlje u koje su u protekloj godini naši pčelari intenzivnije plasirali med jesu tržišta Zaljeva: Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Saudijska Arabija, države EU-a te Republika Srbija.
Predsjednik Grupacije pčelara TK, Muradif Kalesić, za Klix.ba tvrdi kako postoje naznake da se u BiH u velikim količinama uvozi nekvalitetan med, među kojim je vještački i patvoreni med, odnosno med koji je miješan s određenim šećerima i sirupima. „Građanima savjetujemo da kupuju med na provjerenim mjestima, odnosno kod pčelara za koje znaju da su provjereno dobri. Mi smo Vladi TK uputili dopis za pojačan inspekcijski nadzor u trgovačkim centrima kada je riječ o prodaji meda.“
Emina smatra da lažni med ne dolazi samo iz uvoza, nego da to rade i bh. proizvođači kojima je cilj proizvesti što više. „Dodaju u košnice sirup koji se pravi od šećera i vode, samim time povećavaju proizvodnju. Naravno da je kvalitet loš, jer se taj med ne može kristalizirati“, navodi naša sagovornica.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, kada je riječ o uvozu, tu se bilježe varijacije, ali je on i dalje mnogo veći u odnosu na izvoz. Najveći uvoz meda zabilježen je 2014. godine u iznosu od 1.891.850,00 KM, dok je u 2016. godini zabilježen najmanji uvoz u iznosu od 1.249.288,00 KM. „Podaci o izvozu pokazuju da je izvoz meda znatno povećan u odnosu na prošle godine. U 2013. godini izvezli smo meda u vrijednosti 22.869,00 KM, dok smo samo za 11 mjeseci 2017. izvezli 220.176,00 KM“, istaknula je asistentica predsjednika VTK BiH Danijela Kovač za tntportal.
Prema riječima pčelara, jedan od najvećih razloga neizvoza u EU jesu premale količine koje se proizvedu. Izvoz meda se radi kroz posredovanje dijaspore, koja odvozi dio meda u EU. Med koji proizvode naši građani je svjetskog kvaliteta i potražnja za njim je velika, ali problem je nedovoljna količina koja bi mogla osigurati kontinuiran izvoz.
U okviru istraživanja ove teme, lako je uočljivo da se ne ulaže dovoljno u sektor pčelarstva, te da je to još samo jedan u nizu od neiskorištenih bh. potencijala. Za kraj, Emina nam je kroz primjer predstavila koliko je potrebno novca za 10 košnica. Navela je kako otprilike oko 200 KM košta jedan roj pčela, na 10 košnica to je 2000 KM. Vrcalica za med košta oko 300 KM. Što znači da je za početak posla kroz 10 košnica potrebno oko 3000 KM.
Nakon godinu dana mogu se očekivati prvi rezultati u proizvodnji meda. „Čim cvjeta neka biljka, pčele skupljaju med i ako je jako društvo ona može za mjesec dana da skupi med, a ako nema behara ili cvijeta onda nema ni meda. Sve zavisi od godine.“ Iz jedne košnice, ako je jako društvo, može se izvaditi i do 50 kg meda u sezoni, a ako je slabo društvo, ne može biti ni kilogram meda. Sve zavisi gdje su postavljene košnice. Emina tvrdi ako se košnice nalaze u gradu, nema se šta skupiti, ali ukoliko su na selima, onda ima više. „Naše su bile jesen, zimu i proljeće ovdje kući i izvadili smo 30 kg do sada, a sutra ih vozimo u Klis na kesten i opet možemo vaditi ukoliko kesten bude dobar“, zaključuje naša sagovornica za kraj priče i poručuje:
„Vrijeme je dragocjeno. Iskoristite ga na najbolji način. Učite, istražujte, radite ono što volite i rezultati će doći sami. Ne mora to biti pčelarstvo što sam ja izabrala, to može biti bilo šta drugo u čemu ćete uživati i od čega ćete imati koristi.“
Naslovna fotografija preuzeta sa kupujmodomace.ba
