Kako sam kanabisom izliječio multiplu sklerozu – intervju sa Irfanom Ribićem

U posljednje vrijeme, nažalost, sve više imamo priliku čitati o mladima čije su živote uzele opake bolesti. S druge strane, zadnjih nekoliko godina svakodnevno imamo priliku slušati o svim ljekovitim svojstvima kanabisa koje on pruža. Upravo ta njegova ljekovita svojstva su se pokazala kao odličan lijek za mnoge bolesti. Dok je u nekim zapadnim zemljama svijeta sasvim normalno koristiti kanabis u ljekovite svrhe, kod nas se to još uvijek ne prakticira.

Šta je to zapravo kanabis i je li istina sve ono što nam pričaju i o čemu imamo priliku da čitamo i slušamo?

O svojim usponima i padovima, teškoj borbi i požrtvovanošću, ovoga puta nam priča Irfan Ribić, za koga ste do sada možda i imali priliku čuti.

Irfan Ribić je mladi, perspektivni momak. On je također i student glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za Irfana biste naizgled pomislili da je isti kao i svaki drugi student, međutim, njega mnogi smatraju herojem.

Irfanu Ribiću se svijet „okrenuo naglavačke“ kada mu je u junu 2015. godine dijagnostikovana multipla skleroza.

Multipla skleroza  je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. Činjenice su da za multiplu sklerozu nema lijeka, a postojeće terapije samo djelomično ublažavaju simptome relapsno remitirajućeg oblika bolesti.

Pored toga, dosad se ni jedna postojeća terapija nije pokazala učinkovitom za multiplu sklerozu. Prema tome, Irfanu Ribiću je jedino preostalo slušati i pratiti upute doktora, te se nadati najboljem. 

Irfan tvrdi kako je od početka uspostavljanja dijagnoze bio hospitaliziran prvih 15 dana i provodio vrijeme prikovan za bolnički krevet uz liječnički nadzor.

Narednih 6 mjeseci je pio lijekove i redovno išao na pretrage. U decembru 2015. godine, njegova bolest se znatno pogoršala, uslijedio je drugi napad, relaps, te su se javljali jaki simptomi i bolovi koji su ga počeli ograničavati u mnogim svakodnevnim stvarima.

„To je bio alarm upozorenja da ja nešto moram učiniti po pitanju svog zdravlja, jer sve što sam do tada radio nije mi davalo nikakve rezultate, sve ono što su mi doktori nudili, sva ta zvanična medicina, tablete koje sam koristio, nisu napravile nikakav pomak, čak što više u nekim segmentima su me više unazadile nego što su mi donijele neku korist. Zato sam se i odlučio za ovaj lijek, koji nemamo priliku kupiti u apotekama nego se okrećemo alternativama, i tako je krenuo moj put s kanabisom.“

Jednom prilikom dok je bio u bolničkom krevetu, gledao je TV emisiju u kojoj je gostovao Huanito Luksetić, čovjek koji se također liječio od multiple skleroze, veoma uspješno uljem kanabisa.

Irfan tvrdi kako mu je u tom trenutku Huanito bio poput „zvijezde vodilje“, s obzirom na to da je prošao kroz iste faze kroz koje je i on prolazio u tim trenucima, a ipak naposljetku uspio da se izliječi. Tada kreće Irfanova borba i istraživanje šta je to zapravo ulje kanabisa kojim su se liječili mnogi drugi prije njega. Pored svih dostupnih izvora, neke informacije je također dobio i od Huanita, kao i podatak gdje može nabaviti lijek.

Irfan Ribić

 

Krenuo sam u tu „pustolovinu“ ne znajući šta me čeka i kako će se to završiti. U glavi su mi se vrtjela pitanja, hoću li ću postati ovisan, hoću li sebi stvoriti neke dodatne probleme? Unatoč svemu, vodio sam se činjenicom da mi stanje u kojem sam se nalazio nije ulijevalo nikakvo povjerenje i nisam se želio pomiriti s tim. Sve što sam želio jeste da sam sebi pomognem, nisam birao ni sredstvo, ni način.

Nije mi bilo bitno što moram otići u Sloveniju, kupiti lijek, prevoziti ga preko granice… Bio sam u situaciji koja se zove goli opstanak za život, to je životinjski nagon za preživljavanjem. Nisam htio da se pomirim s kolicima i s tim da više nikada neću moći igrati fudbal i svoje predstave.

Vrlo jasno sam sebi zacrtao cilj, a to je da ozdravim, a ako će mi već pomoći ta biljka koju svi zovu drogom, to mi uopće nije bilo bitno niti predstavljalo problem.

Irfan je naglasio kako nije krenuo s liječenjem uljem kanabisa sve dok nije dobro istražio šta to zapravo znači.

Navodi kako se nije susreo ni s jednim čovjekom koji se liječio uljem kanabisa, a da mu to nije pomoglo i to mu je ulijevalo dovoljno povjerenja i hrabrosti da se i on odluči na takav korak.

„Nikada ranije nisam imao neke veze s kanabisom. Jedino što sam znao o tome jeste da je to opasna psihoaktivna supstanca zbog koje možeš da završiš u zatvoru.“

Irfan također tvrdi kako je bitno da ljudi znaju da liječenje uljem kanabisa nije tako bezazleno. Vrlo je bitno da doziranja budu precizna i da ljudi shvate da ulje nije isto za svaku bolest, te da nije dovoljno samo koristiti ulje, nego poputno promijeniti stil života, od prehrane do fizičkih aktivnosti.

Najintenzivniji period Irfanovog liječenja je trajao 3 mjeseca za koje je potrošio 60 ml ulja kanabisa.

Iste te godine, nakon izvjesnog vremena je ponovo otišao na kontrolu koja je pokazala da je Irfan napravio izvrsne rezultate i veoma napredovao.

„Rezultati koje sam napravio su bili nevjerovatni. Doktor nije mogao vjerovati da mu se to desilo prvi put u toku 30 godina karijere.“

2017. godine, ovaj isti mladić kojem su prognozirali da će uskoro završiti u kolicima je istrčao veći broj polumaratona, trka u dužini 5-10 km i osvojio nekoliko nagrada. Reakcije ljudi na njegovo liječenje su bile različite, mada je uvijek bilo puno više ljudi koji su mu pružali podršku, od običnog čovjeka, do policajca, tvrdi Ribić. Upravo ta podrška ljudi mu je zapravo bila veoma značajna kroz njegovu čitavu borbu.

Nakon nekog vremena, Irfan je shvatio da promoviranje njegove priče nije dovoljno da postigne cilj koji želi, te da ne daje značajne rezultate. Želio je privući još više ljudi i imati neku zakonski potkrijepljenu podlogu u svojoj priči.

Irfan s podrškom policije

Tada je odlučio pokrenuti Udruženje „KanaBiH“ koje će se boriti za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, iako kaže da se ta ideja javljala mnogo ranije, ali je tek „zaživjela“ u tom trenutku.

Njegov najveći cilj je bio obrazovati ljude po pitanju kanabisa, njegovih ljekovitih svojstava, samog procesa liječenja i truditi se to predstaviti kao najnormalniju stvar i najobičniju biljku, a to je dijelom i postigao organiziranjem edukativnih radionica, javnih tribina… On kaže da je upravo ta neinformisanost ljudi najveći problem i to što ljudi ne znaju koja je razlika između onoga što danas možete većinom uvijek naći dostupno na ulicama i onoga čime se možete liječiti.

„To su dva različita svijeta i to ne treba miješati. Ono što trenutno možete kod nas naći na ulicama je droga, a ono čime sam se ja liječio je nešto potpuno drugo.“

Irfan kaže kako je pozivao političare i ljude koji odlučuju o nama da ne čekaju trenutak kada će se njima nešto desiti ili njima nekome bliskom, kako bi se pozabavili ovim problemom.

„Ovim putem apelujem i na sve ostale ljude da ne počnu razmišljati o komšiji, drugu, bratu, sestri i ljudima koje vole tek kada se desi nešto loše. Nažalost, neke stvari nam dođu u glavu tek tada. Probudimo se i nemojmo stvarati bolesnu naciju jer se bojim da smo krenuli upravo u tom pravcu. Šutnja je zločin, pričajmo o ovome, širimo ovu priču, dok za sve nas ne postane kasno.“

Za kraj našega razgovora, Irfan je naglasio da svi koji žele više informacija mogu pisati poruke na Facebook stranicu Udruženje „KanaBiH“ gdje također mogu pročitati više o samom Udruženju i pratiti njihove aktivnosti ili ih posjetiti u Sarajevu na platou ispred Skenderije.

Comments are closed here.