Oglas za posao

Sjedim ja neki dan za kompom, listam oglase na posao.ba. Matura prošla, ljeto dugo, Bog sami zna hoću li i upisivati faks, rekoh hajde da probam štagod naći. Što bi moj jaran Muki rekao: „Ima posla, samo neće narod da radi.“ Ni matura nije bila, on je već tri posla promijenio. Mjesec dana, mjesec dana, zauhar je kljucnut koju kermu.

Elem, listam ja poslove kad naletim na ekstra oglas WEB SHOP ASISTENT – PRIPRAVNIK BEZ RADNOG ISKUSTVA. E, k’o da su ga za mene krojili, znači ne mogu da vjerujem. Traže nekog da je završio srednju elektrotehničku (JA, JA, JA) ili grafičku i da zna radit u Photoshopu i Ilustratoru (ja to u osnovnoj prekuc’o), da zna engleski (‘ta će engleski) i da ima položen vozački (hvala ti babo što uloži milju maraka u mene). Kontam ja upala mi kašika u med, fakat ima posla ovdje kod nas, samo što su raja lijena pa neće da rade.

Sav ponosan ni pet ni šest zovnem buraza da mu pokažem šta sam naš’o. Dogega se nekako Ado u sobu, preko neke stvari, pogleda u komp i napada me. Eeee napade me, kaže lik nisam normalan. Kontam ja nije on dobre glave, uhvatio ga jad i besparica pa se naš’o na meni istresat, magarac stari. Posjedne ti on mene, da objasni šta je fazon. Sjedim, gledam ja opet onaj konkurs. I dalje posao iz snova.

Kaže meni buraz: „Haj mi reci koliko oni ovdje poslova traže?“ Ja ti njemu ko iz topa: „Jedan, šta s tim?“ a on ti meni „Haj ti ovo dobro pogledaj.“ Gledam i dalje ne kontam. Kaže on meni: „Znaš ono kad sam prošle godine ja radio i nije me bilo po čitav dan?“ Normala, da, znam, isto tako znam da nije to ta ista firma – kontam u sebi. „E, pa ovo ti je na isti fazon k’o ono što je mene snašlo, jadan ne bio“, nastavlja on.

Gledam ja opet onaj oglas, kad krenu ti on to meni objašnjavati. „Pazi vamo, kaže ime konkursa asistent u web shopu. Slikaš artikle, uređuješ i postavljaš online; jest, to je taj posao u prve dvije tačke, s tim da to ne radi asistent nego ko je glavni za web shop. U prevodu hoće da vodiš radnju online a da dobijaš neki sitniš kao da samo pomažeš. To što znaš Photoshop Ilustrator, garant će ti onda reći i da im katalog praviš sedmični u sklopu toga svega.“  Kontam, ma šta me briga, meni treba lova, zvali me šefe ili hamalu mogu ja slikat to i, šta ja znam, stavljat na internet, pravit kataloge. Skroz rega posao i dalje.

Ne da njemu šejtan mira, nastavlja on mljet’: „Haj sad pogledaj dalje šta hoće od tebe – unos podataka o robi, to ti nije za interneta nego hoće da im bazu sa strane održavaš koja je vezana za fiskalnu kasu.

Prikupljanje artikala za isporuku, dakle, ti više nisi neko ko pomaže da se stavi sadržaj na internet, nego sad još hodaš po magacinima i radnjama, skupljaš to sve i dostavljaš.

Rad na kasi i naplata robe, brate dragi, pa jesi ti završio trgovačku il’ elektrotehničku? To ti je sve posla što bi trebala četvorica da rade.

Ostali poslovi po nalogu, e to ti je ono što je mene najviše dočekalo na onom poslu prošle godine.“

Ado je prošlo ljeto dobio posao k’o grafički dizajner a na kraju radio k’o sekretar, osoba koja piše otkaze ljudima i tonu nekih stvari. Drugi dan na poslu ost’o petn’est sati – kad stara nije poludila. Stara kontala sin joj troši pare koje nije ni zaradio, a on za manje od pet stoja mjesec dana radio od 8 do 4, šest dana sedmično. Ma ne bi to možda ni bio belaj da se nije znalo desit svaki drugi dan da ostane još koji sat neplaćeno. O zdravstvenom i penzionom mog’o samo sanjat’. Bog sami zna jesu li ga uopšte prijavili.

Da mi pokaže da je u pravu, kaže on meni: „Haj otvori profil firme pa pogledaj koliko oglasa su imali u zadnjih godinu dana.“ Otvorim ja kad ono konkurs mjesečno, svaki mjesec novi konkurs, svaki mjesec nekog zajašu mjesec dana i onda kuda koji, isplate ili ne isplate 300-400 maraka i to ti je to.

Potonu ti meni sve lađe. Toliko o poslu iz snova preko noći. Nisam se na kraju prijavio. Nisam ni ja mazga, a kako mi je buraz bio tu, nisam post’o ni budala. Dugo ljeto, izletit će negdje nešto u nekom kafiću. Toga bar znam da ima, a kako mi raja govori može se zaradit na bakšišu il’ ako naučiš konobarske finte (šta god to bilo). Sve bi ovo bilo super da me maloprije nije nazv’o Muki. Kaže dobio novi posao, Web shop asistent, u jednoj firmi, posao k’o iz snova.

Najčitaniji tekstovi

Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Intervju s dipl. iur. Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava: Iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće
Perpetuum mobile
Razgovor s majkom: Odgajala sam vas s ljubavlju i danas vam ništa ne fali
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Posjetili smo kafiće u kojima stavljaju drogu u piće
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
More Stories
Tradicija destrukcije