Čitanje između redova 1: Schwarzenegger, Fikret Hodžić i pozivanje na međuetničku mržnju

Srbija i RS mu ovo neće oprostiti. Pogledajte šta je uradio Schwarzenegger kad je čuo da je u logoru ubijen Fikret Hodžić…

Kako bi poboljšali medijsku pismenost među mladima, novinari/ke Karika će u narednom periodu analizirati online medijski sadržaj prema sljedećim kriterijima:

  1. Da li je vijest lažna i predstavlja li članak, uglavnom, dezinformaciju; ako jeste, članak dobija 5 Pinokija.
  2. Da li je medijski sadržaj objavljen pod (političkim) pritiskom? Tačnije, sadrži li državnu propagandu ili je rezultat cenzure i autocenzure? Da li je u pitanju sadržaj kojim se nameće mišljenje medija i novinara? Da li je to sadržaj koji govori samo ono što narod želi čuti? Ako jeste, onda članak dobija četiri Pinokija.
  3. Poziva li tekst na mržnju i podjele? Ima li tekst elemente etnonacionalne podjele i ratnohušačke retorike, mržnje, netrepeljivosti, podržava li i razvija li stereotipe spram određene društvene skupine, da li je izvor  svađe, diskriminacije, netrepeljivosti? Ako ima, onda članak dobija 3 Pinokija.
  4. Obiluje li i u kolikoj mjeri tekst senzacionalizmom (analiza iz oblasti reality showa – muzičkih programa s kič muzikom, žuta štampa – promocija ljudi koji to ne zaslužuju, „medijski linč“, klikbejt naslovi, propagiranje i davanje značaja besmislenim temama da bi se bitne stvari zasjenile)? Ako članak to sadrži, dobija 2 Pinokija.

Prvi u nizu analiziranih članaka objavljen je 10. 10. 2019. godine na stranici saznajemo.com bez potpisanog autora. Odnosno, na ovu stranicu je prenesen s portala smisaozivota.com, gdje također ne doznajemo ime novinara koji je napisao članak.

Naime, ovaj članak je objavljen još u septembru 2017. godine na portalu „Ciknews“, odakle su ga tada prenijeli brojni portali, a, kako vidimo, do danas se ponovo objavljuje. Međutim, izvorni članak nalazi se na portalu „Radio Sarajevo“, a njegov naslov glasi „Uspomena na Fikreta Hodžića: Prijedorčanin kojeg je oplakivao i Schwarzenegger“. Prema tome, možemo zaključiti da se ovaj članak već nekoliko godina reciklira, ali je do danas izgubio važne elemente novinarske etike i standarda; iako je koncipiran na stvarnom događaju i vijest nije u potpunosti izmišljena, članak se zapravo koristi za ratno huškanje i podjele.

Naslov „Srbija i RS mu ovo neće oprostiti. Pogledajte šta je uradio Schwarzenegger kad je čuo da je u logoru ubijen Fikret Hodžić“ je senzacionalistički, generalizirajući, i u startu poziva na podjele i mržnju.

Tipičan je primjer klikbejta, odnosno mamca za publiku da klikne kako bi saznala više. Sadržaj je objavljen kao nametnuti stav medija i novinara, te govori šta konkretno ciljana publika želi čuti, a to je u ovom slučaju određeni „skandal“. Naslov dalje vodi do površnog, neprofesionalnog i neusklađenog teksta sa samim naslovom, ali koji se vodi parolom da cilj opravdava sredstva, pa tako dobija čitanost zahvaljujući lažnoj vijesti. Sama vijest je konstruisana na temelju huškanja, podjela i senzacionalizma, a kao takva ne bi smjela biti objavljena kao novinarski članak.

Već u samom startu, članku po naslovu možemo dati pet Pinokija za štetu koju čini u stvarnom životu. No, analizirat ćemo detaljnije i ostatak članka kako bismo čitateljicama i čitateljima pokazali na šta da obrate pažnju prilikom čitanja između redova online medijskog sadržaja.

 

Zašto osoba nema ime? Kada u novinarskom članku osoba/izvor/sagovornik/svjedok nema ime, to može upućivati da je i izmišljen. Još jedan Pinokio za neimenovanje izvora.

 Koji tačno dio svjetske javnosti – nije navedeno. Naveden je samo Švarceneger, i to da je poslao i pismo, no nijedan dio toga pisma ne vidimo u članku. Novinari se nisu potrudili da dođu do tog pisma, pa da na osnovu njega čitateljima prenesu Švarcenegerovu emociju. Zašto bismo vjerovali da je Švarceneger iskazao baš žaljenje ili tugu? Neka nam novinari daju dio tog pisma, a sami možemo zaključiti šta je Švarceneger rekao, nikako šta je baš osjećao.

Navedeno nije izjava nego lični komentar autora članka koji nije ni potpisan. Još jedan Pinokio za predstavljanje autorskog komentara kao izjave.

U ovome dijelu članka ne vidimo da je navodna izjava upućena ijednom mediju, tj. ne piše „kazala je Hodžić za xy medij i dodala…“. To dodatno pogoduje mišljenju da je izjava izmišljena, jer ne znamo ni autora, ni kome je to „kazala“, a samim time ne možemo znati ni da je informacija tačna. Još jedan Pinokio.

 

Odakle joj u logoru kofer i može li 15-godišnjakinja tako uvjerljivo glumiti kofer umotana u deku? Pošto članak potcjenjuje inteligenciju i zdrav razum čitatelja, još dva Pinokija.

 

Po čemu znamo da se sve uistinu tako desilo? I kome se to Suada prisjetila, odnosno, kome su date informacije? Osim toga, po čemu možemo zaključiti da je uspjela izaći iz logora pod izgovorom da ide do kuće? Za ponovo ubačeno autorovo „pripovijedanje“ bez činjenica, još dva Pinokija.

Ponovo se citira Hodžić bez adekvatnog navoda za koji portal, medij ili osobu je to izjavila. Daljnja trasa njenog kretanja također ostaje nejasna i za sam tekst nije ni relevantna. Još jedan Pinokio.

Kome, kako, zašto? Sva pitanja ostaju neodgovorena, a rečenica je ostavljena da „levitira“ sama u tekstu. Osnovni cilj novinarstva je ponuditi tačnu, objektivnu informaciju do kraja bez zadrške, što ovaj tekst ne nudi. Zbog toga, još dva Pinokija.

 

Pretpostavka koju je navodno izjavila Hodžić, a koja nije utemeljena na stvarnoj informaciji. Dovodi do zaključka da je autor ponovo „pripremio priču“ kako bi se ostavio utisak duboke povezanosti američkog glumca i Fikreta. Otkud nam informacija da bi se on stvarno pobrinuo za njih? Još jedan Pinokio.

 

Ponovo se koristi citiranje, u ovom slučaju podsjećanje bez jasne naznake kome je to rečeno. Osim toga, „upitana da li bi“ ne razjašnjava ni osnovno pitanje, ko je to pitao? Informacija da se radi o dobrom čovjeku ponovo upućuje na autorovo mišljenje, a ne na Suadinu izjavu. Još jedan Pinokio.

Dodavanje epiteta poput „tragično“, „šokantno“ i slično ne doprinosi samoj istinitosti informacije, ali se koristi da bi se dodatno privukla pažnja i stvarao određeni skandal, te privukla dodatna medijska pažnja. Stoga, 1 Pinokio.

 I dalje je nejasno kome ona priča sve ovo. A sama informacija da nema kruha u kući pomaže stvaranju slike o njihovoj životnoj situaciji, na osnovu koje se budi empatija i sažaljenje kod publike, iako nemamo dokaz da je to tako. Za ovo – 2 Pinokija.

 

Brojke koje se koriste i navode u tekstu kao činjenica trebale bi biti potkrijepljene određenim dokazima, što ovdje nije slučaj. Konstrukcija rečenice „hiljade sportista je prošlo (…) pa čak i onaj koji je ubio“ targetira osobu, koja pritom nije imenovana, a za koju se uostalom i ne zna da li je zaista išla u tu teretanu. 1 Pinokio.

Zaključak analize

Na spomenutim portalima koji su prenijeli ovaj tekst – smisaoživota.com i saznajemo.net – ne postoji dostupan impressum, odnosno informacije i podaci o novinarima, sjedištu, zaposlenima i slično. Samim time, umanjuje se vjerodostojnost objavljenih sadržaja, jer anonimno svako može objaviti šta poželi, a na ovaj način nemamo uvid ko stoji iza objava te samog medija. Portal koji je naveden kao izvor, također nije linkovan, odnosno nemamo direktnu poveznicu do izvornog članka, što ostavlja prostora za pretpostavku da je vijest u potpunosti izmišljena.

S obzirom na to da nema potpisanog autora te nije navedeno za koji medij je glavna sagovornica dala izjavu, može se zaključiti da je vijest izmišljena. No pogubnost ovakvih medijskih sadržaja je velika jer članak u svom osnovu poziva na podjele i mržnju. Kroz ratnohuškačku retoriku i stvaranje tenzije već u naslovu dijeli ljude i na određeni način „upire prstom u Srbiju i RS“.

Razvijaju se i produbljuju stereotipi prema Srbima, kako u entitetu, tako i u državi Srbiji, koji navodno neće oprostiti postupak glumca, iako se kroz cijeli tekst sami nigdje ni ne očituju.

Novinarski tekst kao takav trebao bi biti objektivan, vjerodostojan, a nijedno od navedenog nije, jer ne samo što prikazuje jednu stranu priče, već se kompletno temelji na izmišljenim scenarijama autora, koji je i dalje nepoznat javnosti.

Sveukupno, dakle, milijardu Pinokija za ovaj i ovakve članke.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Call centri: ZA ili PROTIV?
Patrijarhat na mojoj koži
Intervju s Jovanom Gajović, psihologinjom i psihoterapeutkinjom u edukaciji: „Bez zakona o psihoterapiji, važno je da klijenti budu informisani da li radimo u skladu s etikom naše profesije“
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Efikasne metode učenja koje će vas spremiti za svaki ispit!
Na braniku tradicionalnih vrijednosti
Neka razmišljanja o ulozi nauke u bosanskohercegovačkim uvjetima
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
More Stories
Antony D’Oliveira: Putovanje svijetom kao životni stil