Zlatna Karika Lejla Kišić: Bolja nada i snovi za djecu s teškoćama u razvoju

Ime i prezime?

Lejla Kišić.

Lejla Kišić, privatni arhiv

Gdje živiš?

Mjesto stanovanja je Dobrnja, prigradsko naselje u gradu Tuzla.

Zanimanje?

Stručno obrazovanje je specijalni edukator i rehabilitator.

Koliko godina imaš?

29 godina.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Svoje slobodno vrijeme provodim s meni dragim ljudima, sa svojim psom i u aktivnostima koje imaju za cilj relaksaciju uma i tijela. Obično treniram, trčim, planinarim. Volim knjige, mada sam čest posjetilac i kina.

Možeš li nam reći nešto više o dosadašnjoj karijeri?

Moja karijera, odnosno profesionalno usmjerenje kreće još od studentskih dana, kroz volontiranje u različitim organizacijama. Kao što to obično bude, kao istaknuta volonterka u manjoj organizaciji kao što je „Osmijeh za osmijeh“, izgradnju svojih ličnih i profesionalnih kapaciteta nastavila sam u Međunarodnoj organizaciji World Vision, a uporedo s tim sam i studirala. Nakon završetka studija, okrenula sam se svojoj struci i od tada se kontinuirano usavršavam u polju rane intervencije. Pohađala sam mnoge edukacije, seminare i treninge s ciljem usvajanja vještina, sposobnosti i kapaciteta, a sve s misijom da svojoj djeci pružim ono najbolje. Ponosno ističem da sam u procesu izgradnje ličnih i profesionalnih kapaciteta 2018. godine prepoznata od strane Unicefa te mi je dodijeljena titula Šampiona inkluzije u BiH. Od 2016. godine terapeut sam djeci u Udruženju za ljudska prava i socijalnu inkluziju „Soci“.

Lejla Kišić. Fotografija: FB stranica “Udruženje Soci”

Kako izgleda jedan dan proveden u Udruženju „Soci“?

Dan u Udruženju „Soci“ je uvijek nepredvidiv i definitivno nikad nije običan. Mi imamo nesvakidašnji način rada jer svim svojim kapacitetima stojimo na raspolaganju ne samo djeci, nego primarno porodicama djece. Stoga, nikada ne znamo da li će nam dan započeti osmijehom, suzama, utjehom ili srećom. Dijelimo i dobre i loše trenutke i to je ono što nas čini posebnima. Kako god da dan krene ili završi, na kraju dana znamo da smo odradili dobar posao, da sva djeca sretna odu kući, a da svi roditelji u nama imaju svoju mirnu luku.

Koji su problemi s kojima se suočava ova grupa naše populacije?

Problemi s kojima se susreće populacija djece i mladih s invaliditetom može se podijeliti u dva goruća problema. S jedne strane, to je neadekvatna i nedovoljna sistemska podrška državnih institucija zdravstva, obrazovanja, socijalne politike i zapošljavanje jer, iako godinama pričamo o inkluziji i o unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom, i dalje nemamo dovoljne prilike i šanse, i s druge strane, zaista veliki problem jesu stereotipi i predrasude s kojima se osobe svakodnevno susreću i bore.

Na koji način planiraš i pripremaš edukativni materijal za djecu s teškoćama?

Obzirom da se kontinuirano usavršavam, učim i edukujem, kreativnosti za izradom materijala, edukativnog i didaktičnog, mi ne nedostaje. Obično kombinujem različite metode, materijale, povezujem znanja kako bih izradila alat koji će biti u službi djece i u skladu s njihovim interesovanjima.

Da li ste bili učesnici u nekim projektima?

Udruženje „Soci“ je aktivno uključeno u različite projekte, što lokalne, što evropske. Trudimo se da se povežemo sa sličnim organizacijama iz države, ali i susjednih zemalja i zemalja Evrope, kako bismo primjere dobre prakse donijeli u Tuzlu, našim mališanima.

Kakvi su planovi za nastavak rada u Udruženju „Soci“?

U nastavku svoga rada, „Soci“ će nastaviti da širi ideju socijalne inkluzije, da pomiče društvene granice i da mijenja svijet i svijest naših građana o osobama i djeci s invaliditetom.

Tvoja poruka mladima?

Što se tiče poruke mladima, definitivno je to ona: „Budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu.“ Promjene kreću iz srca i od pojedinca, tako da u svakome od nas leži mogućnost da svijet učinimo boljim mjestom za život.

Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?

Magazin pratim povremeno, stoga te molim da mi pošalješ članak kada bude objavljen.

Lejla Kišić. Fotografija: FB stranica “Udruženje Soci”

Najčitaniji tekstovi

Kafanski filteri homofobije
Moja žena i ja
Mjesta praznine: Homoerotska ljubav je osuđena na vječiti bijeg prema azilu ili otporu, buntu, borbi, neposustajanju
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Vraćanje prirodi – korak nazad ili naprijed?
Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Putovanje u Pariz: Savjeti za potpuno uživanje!
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
More Stories
Zašto vrijedi ostati u državi koja uzima, a ništa ne daje?