Zašto uvijek failamo kad redamo prioritete? Zašto su nam uvijek prioriteti neki drugi ljudi i neke druge stvari? Zašto nam je uvijek sve bitnije i na prvom mjestu osim nas samih?
Relativno često stavljamo potrebe drugih ispred sebe. Borimo se s tim, ali na kraju opet možda ne bude onako kako želimo. Ne možemo biti iskreno sretni sve dok ne stavimo sebe na prvo mjesto, a to znači ležati duže u krevetu, krenuti u teretanu zbog sebe, počastiti se nekom krpicom ili odložiti posao te samo uzeti malu pauzu. To uopšte nije teško, iako se svi dvoumimo između toga i ostalih stvari. Vremenom stavljajući sve ostalo na prvo mjesto dovodi do anksioznosti, umora i nervoze. Ukoliko se i dalje dvoumite, just keep reading, I will convince you.
Gdje griješimo?
Stavljati sebe kao prioritet nije sebično, niti narcisoidno, nego potrebno. Kakva bi tragedija bila da živimo život bez da smo sebi prioritet? Without the clinge, ti si sebi jedina osoba na koju možeš da računaš od dana kada se rodiš do dana kada umreš. Ti si sebi najbolji prijatelj, ti sebe poznaješ najbolje.
Ako sve saberemo, oduzmemo, pomnožimo, dobijemo da smo mi svoj dom, svoja srodna duša. Zašto bi bilo onda pogrešno učiniti nešto za sebe? Ako si i dalje dovitljiv i prestrašen, keep reading.
Prvi i glavni razlog zašto to moramo da učinimo jeste zato što naše zdravlje treba to. Ostati na poslu duže je dobro za kompaniju, ali ne i za tvoje tijelo. Uskočiti i prihvatiti svaki poziv je za ostale dobro, ali ne i za naše tijelo. Vremenom i naš organizam oslabi. Bez spavanja imunitet oslabi. Kada radimo prekovremeno i kada damo svoj posljednji atom snage za posao i ostale aktivnosti, u stanju smo prespavati čitav vikend. Ali, da li je to sve ono na šta nam se treba život svesti – rad, umor, spavanje? Ne, nije.
Biti manje dostupan drugima, a više sebi
Primijetili ste da ljudi žele više slobode – rad od kuće, biti sam sebi šef, započinju svoj biznis. I sve to rade, kako bi sebi ugodili. I bore se, ali se bore za sebe. Umjesto cjelodnevnog učenja, rada, zamijenite to s učenjem i radom u smjenama. Napravite pauzu, podijelite vrijeme. Jer nakon određenog broja sati ni mozak više ne funkcioniše, a onda to nema nikakvog učinka na ono što radite.
Takođe, bitan element na koji želim da vam skrenem pažnju jest da budete manje dostupni drugim ljudima. Svi mi želimo i volimo pomoći, ali to rijetki zaslužuju. Da dušu ne griješim, ima onih koji to cijene, na kojima možemo vidjeti promjenu i transformaciju. I vjerujem da svako od nas uživa u tome, kada gledamo kako smo nekome pomogli i da se to zapravo isplatilo. Ali, tu se stvara opet problem s nama samima. Iako bi radili satima i satima za druge ljude, i posvećujemo se njima, opet bi se loše osjećali ako bi napravili vrijeme za sebe.
Možda je bio ovo članak u kojem sam vas oprala i, blago rečeno, smorila o jednim te istim stvarima, ali poenta je da shvatite da je došlo vrijeme da uradite nešto za sebe. Mrzovoljni i bez energije nikome ne ide u korist.
„It’s not too selfish to love yourself, take care of yourself, and to make your happiness a priority.“ (Manday Hale)
