Armin Handžar: Mladi trebaju shvatiti da mogu biti dio promjena

Dvadesetšestogodišnji Armin Handžar politikom se bavi skoro deset godina kroz razne organizacije te aktivno sudjeluje u radu SDP BiH i Foruma mladih. Rođen je u Zagrebu, a u Sarajevu – gdje i danas živi – je završio osnovnu i srednju školu te stekao zvanje magistra na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu. Veliki je ljubitelj sporta, prirode i turizma koji su mu, kako kaže, i preokupacija u njegovom poslu. Nakon posljednjih lokalnih izbora u BiH, na kojima je postigao izvanredne rezultate, ove godine je kandidat SDP BiH za Parlament Federacije BiH za općine Novo Sarajevo, Centar, Stari Grad, Ilijaš i Vogošću. U razgovoru za Karike, Armin Handžar otvoreno govori o politici, obrazovnom sustavu, zakonu o freelancerima, stanju u kulturi, potrebama današnjeg društva te potencijalnim promjenama u Bosni i Hercegovini.

Zašto si se odlučio baviti politikom?

U toku školovanja uvijek sam bio osoba koja nije voljela nepravdu, osoba koja se uvijek zalagala za zajedničke ciljeve. I, kada sam dobio poziv od Foruma mladih, jednostavno sam osjetio potrebu da kroz tu aktivnost izrazim i formulišem svoj stav, ali i učvrstim listu prioriteta svog općeg djelovanja.

Što je za tebe politika?

Politika je, za moj pojam, sve suprotno od onoga što imamo danas. Politika je dio našeg bića jer ona se, u raznim oblicima i pojavama, krije u svakom čovjeku. Politika je izvorni alat za opće društveno dobro i upravljanje privatnim i javnim dobrima, počevši od potreba porodice, ulice, mjesne zajednice, općine, grada i države. Politika je reprezent zajednice i način djelovanja društva u svrhu vlastitog napretka.

Što smatraš do sada svojim najvažnijim političkim uspjehom?

Politički uspjesi nisu samo u klasičnom smislu „politički“. Uspjeh koji lično mjerim i cijenim jeste sudjelovanje u svakom obliku društvene aktivnosti čiji je cilj bilo poboljšanje društvenog poretka i stanja. Uspjehom smatram veliki broj inicijativa i prijedloga kojima sam starije kolege „natjerao“ na društveno korisnu politiku prema konkretnim ciljnim skupinama, počevši od djece, penzionera/umirovljenika i socijalno ugroženih.

Kako gledaš na današnje obrazovanje iz perspektive politike za čije se vrijednosti zalažeš?

Kao profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja smatram segment obrazovanja jednim od krucijalnih za naše društvo. Međutim, jako je teško normalnom čovjeku posmatrati ovaj obrazovni sistem. Svaki iole normalan um shvata o kakvom se diskriminatornom sistemu radi, o koliko se segregacija može govoriti i po kojem osnovu. Neshvatljiv mi je sami koncept „dvije škole pod jednim krovom“ a još više samo podrazumijevanje te radnje od strane nadležnih vlasti, škola, stručnjaka, ali i samih roditelja. Također, velika tragedija za ljudski um i inteligenciju su različit plan i program, različite historije/povijesti/istorije, različiti jezici i različit pristup obrazovnom sistemu u cijelosti. Tragedija je i nemogućnost da svako dijete ima besplatno obrazovanje, besplatne udžbenike, sportske objekte, potom nemogućnost finansiranja naučnih radova, nadarenih, socijalno ugroženih, i, u konačnici, tragedija je veliki/masovan odlazak obrazovanih ljudi koje smo mogli i morali zadržati s ponuđenim kvalitetnim kadrovskim rješenjima.

Što misliš o legalizaciji marihuane u medicinske svrhe?

Na moju žalost, imao sam slučaj u porodici, u kojem je jedina alternativa i spas (u standardne načine nakon ovoga nemam povjerenja) bila upravo ova medicinska metoda, kojom bi se spriječilo ono najgore, a zbog zakonskih propisa, nedostatka razumijevanja i želje se, ipak, desilo; stoga, moj odgovor je definitivno DA.

U posljednje se vrijeme dosta govorilo o porezu na freelancere. Kako vidiš zakon o freelancerima?

Kroz niz aktivnosti sam sudjelovao u radnim sastancima s freelancerima i mogu vam reći da sam nakon toga shvatio koliko bismo bili na gubitku s ovim zakonom i koliko bismo time izgubili dignitet i poslove u cijelom svijetu.

Kakvo je tvoje mišljenje o današnjem sudstvu u BiH?

Kao i svaka grana društva, tako je i sudstvo zajedno s građankama i građanima, taoc političkih igara velike trojke, duboko ukorijenjene u korupciju, nacionalizam i amaterstvo.

Što misliš o Kodeksu oblačenja?

Mišljenja sam da Kodeks ima dobre i loše strane. Ali on ulazi u osobnost studenata, i načine i stilove koji su zasebni i specifični za svakoga, te mislim da se ipak ne bi trebalo ulaziti u raspravu o Kodeksu.

Kako ocjenjuješ stanje u oblasti kulture u BiH?

Kultura i izdvajanja za nju su na najnižim granama. Zatvaraju se muzeji, kina, pozorišta. Mlade generacije ne prepoznaju i ne poistovjećuju se s tim. Kultura se svela na koncerte škart izvođača koji nemaju nikakvu kulturnu poruku.

Koja je granica između nacionalizma i patriotizma?

Ogromna. Patriote nemaju problema s drugim i drugačijim niti imaju predrasude. Patriote u svojoj suštini osjećaju pripadnost vlastitom narodu i državi, ali ne i odbojnost prema drugom, spremni su na saradnju i zajednički prosperitet ukoliko uključuje i vlastiti.

Imaju li mladi izgrađenu svijest o pripadnosti BiH odnosno poznaju li u dovoljnoj mjeri njenu povijest, tradiciju, prirodne i kulturne znamenitosti

Većina mladih nema. Različitost programa, planova rada uslovili su da nemamo jedinstven sistem obrazovanja. Odrastaju generacije zatrovane nacionalizmom, podjelama, segregacijama, koje im ne dozvoljavaju da shvate značaj BiH i duboke historijske uloge u svjetskom poretku. Malo se obilazi naša domovina, malo se pažnje poklanja u samom medijskom prostoru. Razlike u kulturi i tradiciji umjesto da budu konceptirane da uvezuju mlade ljude, one su kamen spoticanja razumijevanju i prosperitetu.

Je li sport još uvijek faktor jačanja domoljublja bh. građana ili su ideološko-nacionalistički koncepti postali dominantan obrazac ponašanja na tribinama i sportskim terenima?

Kao čest posjetilac terena i tribina kroz posao, ali i ljubav prema tome, svjedok sam da na terenu domoljublje i poistovjećivanje kod gledalaca izazivaju rezultati, dok su tribine u većini slučajeva samo puka borba etno-nacionalnih torova kroz specifične metode. Dakako, ima i svijetlih primjera koji bi trebali biti vodilja mlađim naraštajima.

Kako utjecati na poboljšanje ekonomskih uvjeta u BiH?

Kroz ulaganja i poticaje u privredu, u nove tehnologije, kadrovska rješenja, start-up biznise, omogućavanje lakšeg osnivanja novih poduzeća, te sufinansiranje zapošljavanja. Ali, dakako, najveće poboljšanje se može postići smanjenjem administracije i uvođenjem diferencijalne stope poreza.

Spomenuo si problem masovnog odlaska obrazovanih ljudi. Je li moguće zaustaviti proces iseljavanja mlade populacije iz BiH?

Moguće je jedino ukoliko nacionalne stranke odustanu od politika zastrašivanja i podjela i politika koje nemaju progresivni karakter, kada omoguće svim poslodavcima da kroz sufinansiranje zapošljavanja mladih utječu na strukovno usmjeravanje u toku školovanja i u zavisnosti o potrebama tržišta, kada mladim ljudima omoguće osnove za pokretanje start-up biznisa, prvo radno iskustvo i ponude prvo stambeno rješenje, te pokrenu sufinansiranje i uvrštavanje stavke ulaganja u inovacije i istraživačke radove na budžet. I, naravno, kada mladi stanu iza mladih koji žele stvari pokrenuti u pravom smjeru.

Kako po tebi jedna mlada osoba danas može uspjeti?

Da bude aktivna u društvenom životu, da se ne boji rada, izazova, da ne kalkuliše, da nema granica – niti u glavi niti van nje. Da jasno formuliše šta želi i način na koji će doći do toga, da ima stav, mišljenje, poštovanje. Mlade osobe trebaju dići glavu, razgledati oko sebe i shvatiti da mogu biti dio promjena, prvo u sebi pa onda u društvu u kojem djeluju. Da se konstantno obrazuju, stiču nove kompetencije i da budu lideri promjena na svakom polju. Mladi moraju shvatiti da samo zajedno i jedinstveno možemo graditi zemlju za sve nas, za sve njene građanke i građane. Želim da svi mladi ljudi budu akteri nove, bolje Bosne i Hercegovine, a to mogu i moraju zbog svoje budućnosti koja nije niti će biti u inostranstvu nego ovdje.

Armin Handžar: Uspjeh koji lično mjerim i cijenim jeste sudjelovanje u svakom obliku društvene aktivnosti čiji je cilj bilo poboljšanje društvenog poretka i stanja.

ivana.krstanovic

ivana.krstanovic

Magistrica engleskog jezika i književnosti, novinarka, PR, lektorica, prevoditeljica i pjesnikinja iz Tomislavgrada. Živi i radi u Sarajevu.

Comments are closed here.