Kada se prisjetim vremena u kojem sam još mogao uživati u socijalnoj interakciji bez odgovarajućih supstanci, otkrivam da tu od samog početka nešto nije bilo uredu.
Laka tjeskoba, prisutna čak i u prisnom krugu, uništavala mi je izlaske, te od mene pravila isključivog posmatrača onih koji se „zabavljaju“. Narkotici su, u izvjesnoj mjeri, unaprijedili moje socijalne vještine, što ne znači da su iste stečene samo usljed ekstaze i opšteg smijeha, nego kroz vrlo podrobna i dalekosežna razmišljanja.
Suvremenog narkomana ili uživatelja opojnih droga prvenstveno treba shvatiti kao čovjeka koji teži toplom okupu – najvećoj sreći za koju smo kadri. Raštrkanost ljudskog roda, naročito u socijalnim interakcijama, mnoge tjera da nalaze alternativne načine zbližavanja. A to nam, uprkos svemu, najbolje polazi za rukom u trenucima zanosa. Polazeći otuda, primijetio sam još nešto. Pokondirene, polupismene, kockaste glave našle su se mjerodavnim da i najmanju upotrebu marihuane proglase opasnom, a svakog korisnika narkićem. Zatvaraju očne kapke pred činjenicom da se od iste biljke još niko nije predozirao, te da bi njena legalizacija naprosto dovela do renesanse bosanskohercegovačke poljoprivrede.
Naime, lokalna zajednica Pueblo County u saveznoj državi Kolorado (SAD) je zahvaljujući legalnoj marihuani samo u 2016. zaradila 35 miliona dolara. Zamislite ovakve pogone u bosanskohercegovačkim lokalnim zajednicama. Legalizacija bi u istim pokrenula turizam (sami zaključite zašto), smanjila nezaposlenost, a docnije i razbila stigmu prema marihuani. Zarada od marihuane kojom se može finansirati bolja infrastruktura, stipendije, škole, ubijedit će napose i one najkonzervativnije.
Alkohol, omiljena droga prosječnog Balkanca, nije izložena osudi. Opijanje je normalno, sasvim prirodno, a kao takvo često i odobreno od roditelja. Ta ono je legalno, pa nije ni toliko opasno. Na najvećem okupu narkomana na svijetu, popularnom „Oktoberfestu“ u Minhenu, u 2017. popijeno je 7,5 miliona krigli piva. Na minhenskom derneku je u 15 dana zabilježeno 34 seksualna napada.
Roditelji? Škola?
Roditelji koji u većini slučajeva nisu, niti žele biti informirani o dejstvu pojedinih narkotika, dio su problema. Stoga sve manje tinejdžera sa starateljima razgovara o drogama. Prevelik je strah od nerazumijevanja i stigme. Škola, također, u obrazovanju mladih igra neznatnu ulogu. Informacije se uglavnom svode na suhoparne činjenice o hemijskoj strukturi, te efektima koji u realnom prostoru i vremenu rijetko ili gotovo nikako nastupaju.
Teško je ozbiljno shvatiti profesore i knjige koje navode da konzumacija marihuane uzrokuje halucinacije. Sa druge strane, u udžbenicima nećete naći podatak da marihuana pomaže u suzbijanju epileptičnih napada i da, u razumnim količinama, povećava kreativnost. Zar nije čudno što se društvo ophodi odobravajuće prema jahanju konja, koje je statistički opasnije od konzumacije ekstazija. U SAD-u je svake godine u prosjeku više od 100 smrtnih slučajeva kao posljedica pada sa konja, dok je „samo“ 6 ljudi izravno umrlo od predoziranja MDMA-om.
Zacijelo, ne treba prešućivati i negativne efekte narkotika. Pretjerana konzumacija marihuane dokazano uzrokuje slabiju i nestalniju memoriju. Upravo je zbog svega rečenog neophodan novi pristup. Na učinke, pozitivne i negativne, treba upozoravati, ali istovremeno mlade educirati o najsigurnijem načinu upotrebe. Kako testirati svoje droge? U kakvom okruženju je najsigurnije konzumirati? Koliko? Šta učiniti nakon popuštanja efekata? Kako ne ugroziti sebe i druge u procesu konzumiranja?
Odgovora na ova pitanja manjka, posebno u školama i kući. Demonizacija je predugo korištena kao najsigurniji metod prevencije, a pouzdano znamo da s obzirom na porast broja konzumenata, ista nije i neće donijeti pomak i očekivane rezultate. Pozitivan primjer rješenja ovog pitanja je Portugal, koji je 2001. dekriminalizirao sve droge. Desetodnevna količina supstance se smatra dozvoljenom, pa u Portugalu sa sobom možete nositi 25 grama kanabisa, 2 grama kokaina, 1 gram heroina ili 1 gram MDMA-a. Zvuči suludo, zar ne? No, rezultati govore drugačije. Pao je broj zaraženih HIV-om, kao i stopa mortaliteta među korisnicima, pet puta manja u odnosu na ostatak EU. Formirani su značajni programi rehabilitacije, ali je uveden i politički korektan riječnik prema korisnicima, pa se u Portugalu umjesto „drogados“, što u prijevodu znači „narkomani“, koristi termin „ljudi s poremećajem upotrebe droge“.
Narkotike je potrebno destigmatizirati, a to se u suvremenom turbo-kapitalizmu najbolje radi tako što će se od istih nastojati profitirati. Legalna marihuana je u SAD-u postala industrija teška 9 milijardi dolara i zapošljava oko 120 000 radnika.
Zašto BiH ne bi pokušala učiniti nešto slično? Legalizacija marihuane je odlična prilika da globalizaciju konačno pokušamo okrenuti u svoju korist.
*Naslovna fotografija preuzeta sa http://www.sickchirpse.com/stoner-insane-theory-life-after-death/
