David Dragičević – klinac kojeg je progutao banjalučki kriminal

David je bio jedan sasvim neobičan momak koji je živio u banjalučkom getu baš kao što i ja živim. Do juče je išao na fakultet, slušao muziku, gotivio se pored Vrbasa, smijao se, disao. Danas to samo ja mogu, on više nikad. Vjerovatno je i on vjerovao, kao što sam i ja donedavno, da je njegov život tek počeo i da ga čeka još gomila dobrih stvari, stvari zbog kojih vrijedi živjeti i radovati se iščekujući budućnost. Ipak, njegovo ubistvo njemu je donijelo poništenje svega ovoga i još mnogo toga što ovdje nemam mjesta da napišem, a meni jedan dobar šamar koji me je otrijeznio i pokazao da je sigurnost mene, mojih sugrađana, poznanika, prijatelja, članova porodice poprilično upitna. Naši životi nisu sigurni, a kamoli nešto drugo.

David Dragičević

Najprije Davidov nestanak, a onda ubrzo i vijest da je njegovo tijelo pronađeno u rijeci. Nakon toga, čitava bujica nevjerovatnih događaja. Prema onome što smo mogli čuti od Davidovog oca – Davora Dragičevića – i mnogobrojnih građana okupljenih oko njega, Davidove ubice su se kao leglo dobro organizovanih stršljena ustrijemili da zataškaju sve ono što se desilo. Oni tvrde da ti ljudi u koje su uperili prst to mogu, jer su bliski osobama s vrha MUP-a, institucija i vlasti Republike Srpske. Kako piše bloger Slobodan Vasković, to je zapravo grupa koja se bavi preprodajom droge i visokom prostitucijom. David, kako je rečeno na blogu, koji je imao samo dvadeset i jednu godinu, nije htio da radi za njih, pa su ga, kako bi ga, navodno, naučili pameti, mučili i na kraju i ubili. Zvanične institucije, s druge strane, potpuno negiraju ovakve navode.

Oni koju zastupaju verziju po kojoj je David ubijen navode niz nelogičnosti koje su u javnost plasirali predstavnici institucija i vlasti. Tako je objavljen snimak na kojem David, navodno, ulazi i izlazi iz kuće koja je opljačkana u noći kada je nestao. Oni tvrde da to uopšte nije bio on, jer se na drugom snimku vidi kako se je nešto malo prije vremena u kojem je prema navodima MUP-a pljačkao kuću nalazio na sasvim drugoj lokaciji. Patolog koji je izvršio obdukciju iznio je svoje procjene o vremenu smrti, povredama, predmetima koji su pronađeni i drugim stvarima koje su takođe sporne ovim ljudima. U krvi mu je pronađen LSD, a na snimku na kojem se David navodno nalazi vidi se kako izgleda sasvim prisebno, a nikako kao neko ko je na ovoj drogi. Davidov otac je više puta ponovio i to da mu je nevjerovatno da se njegov sin udavio u Crkvenoj koja je zapravo kanalizacija. Tu je još mnogo stvari koje su upitne kako za Davora Dragičevića i ljude koji predstavljaju pokret „Pravda za Davida“, tako i za jednog od najkontroverznijih blogera u Bosni i Hercegovini – Slobodana Vaskovića.

Ovo nije još jedan misteriozni slučaj, niti tragedija koja će sasvim uobičajeno ispuniti crnu hroniku medija koji nas obasipaju ovakvim i sličnim stvarima. Ovo je nešto sasvim jedinstveno na ovim našim  napaćenim prostorima. A takvo je jer zbog njega Davidov otac stoji svakoga dana sa stisnutom pesnicom u 18 sati na banjalučkom trgu, kao i mnogobrojni građani koji su uz njega. Posebno je i zato što je jedne subote uspjelo da okupi, prema pisanjima određenih medija, preko deset hiljada ljudi, prvenstveno iz Banjaluke, no i iz ostalih dijelova regiona, pa i šire. U fejsbuk grupi PRAVDA ZA DAVIDA sada ima već preko dvjestopedeset hiljada članova. Iz ove tragedije se izrodio jedan snažan pokret.

Već sam više puta bila na ovim protestima i mogu da kažem da su oni za mene jedna tačka u kojoj se skupila velika količina ljudskosti i saosjećanja. Od samoga početka, Davor, Davidov otac, je na njih pozivao samo i isključivo ljude, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost. Stalno je to naglašavao i dalje naglašava. I na njih su dolazili i sve više dolaze ljudi. Ogoljeni, bez ičega drugoga osim onoga što ih čini ljudima sa samo jednim ciljem – da se jasno i glasno osude oni koji su ubili čovjeka, kao i oni koji su u tome saučestvovali (od ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, preko glavnog javnog okružnog tužioca, pa do ljudi koji su potpisali lažnu izjavu da je David provalio u njihovu kuću).

 

Okupljanje na trgu u Banjaluci, Pravda za Davida

 

Nevjerovatno sam srećna zbog toga što smo ovaj put uspjeli da odbacimo mržnju zbog bilo čega i shvatimo da postoje stvari koje nas ujedinjuju. Svi želimo istinu, ljubav i pravdu! Na trgu sam gledala kako mikrofon uzimaju stari, mladi, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, muškarci, žene, rokeri, reperi, konobari, psiholozi, ljekari… Gledala sam i kako na taj isti mikrofon jedna žena govori da radi u državnoj firmi i da je bez obzira na to odlučila da dođe jer se ne boji da će dobiti otkaz. Slušala sam kako se naglašava da je sve naše, a ništa njihovo i da nas ovaj put moraju slušati. Budi se građanska svijest u BiH!

U jednom trenutku vidim snimak na kojem žena doživljava slom živaca zato što joj svakoga dana šalju inspekciju i pišu kazne samo zato što je odlučila da od svake prodane kafe u njenom kafiću (Pub Life) pare idu na račun Davidovog oca s namjerom da se angažuje kvalitetan pravni tim i sve ostalo što je potrebno da bi se otkrila istina i kaznili počinioci i saučesnici. Već u sljedećem, skrolujući po grupi, nalijećem na screenshot na kojem čovjek pita na koji račun da uplati 500 eura kako bi joj pomogao i kako bi se izborili da ovaj kafić ne bude zatvoren. Prateći sva ova dešavanja imam osjećaj kao da živim, ali stvarno i realno živim onu borbu dobra i zla o kojoj su mi čitali kao djetetu u bajkama. S jedne strane oni, ljudi koji se bore protiv njega, a s druge strane oni koji se bore za čovjekov život, ljubav i pravdu.

Zar treba sutra moj drug ili brat da bude David? Neću da živim u ovakvom gradu, u ovakvoj državi. Ovo već odavno nije dječja igra, već igra onih koji se kockaju s nama, našim životima koji svako od nas SAMO po jedan ima.

Zar ćemo dozvoliti da nam ga isprljaju, izgaze, da nas podcjenjuju na ovakve i slične načine kao da je samo njihov vrijedan? Sjećam se da je Davidov otac na jednom protestu rekao da im je narod možda dozvolio da voze skupa auta, ali da im djecu neće oprostiti. Zato, podržimo svi ovu borbu!

PRAVDA ZA DAVIDA!

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Srđan Puhalo: Mladi ljudi su u biti veoma stari