Laura Papo Bohoreta – bosanska Jevrejka

Dženana Arnautović u svom novom tekstu za Karike.ba donosi priču o Lauri Papo Bohoreti, književnici, pjesnikinji, feministkinji, prevoditeljici, scenaristici i rediteljici – jedinstvenoj predstavnici bosanske zemlje i vještoj poznavateljici sefardske kulture.

Laura Papo Bohoreta je pisala priče, pjesme, pozorišne komade, prevodila i sakupljala stare sefardske romanse. Neumorno radeći i stvarajući nastojala je sačuvati i posvjedočiti baštinu, kulturu i sjećanje na nekadašnje bitisanje bosanskih Sefarda za one koji će kasnije doći. Njen dramski opus neiscrpan je izvor bosanskog sefardskog govora budući da je pisala na jevrejsko-španskom jeziku, jeziku bosanskih Sefarda.

Upoznajmo Sarajku Bohoretu!

Laura Papo Bohoreta, pravim imenom Luna, kćerka Jude i Estere Levi, rođena je u Sarajevu 1891. godine. Kao prvorođena, dobila je nadimak Bohoreta kojeg su dobijala sva prvorođena sefardska ženska djeca. Od 1900. do 1908. živjela je u Istanbulu gdje je završila francusko-jevrejsku školu Alliance Israeliti. Također, u Parizu je pohađala šestomjesečni kurs francuskog jezika. U Sarajevu se 1911. udala za Danijela Papu s kojim je imala dva sina. Na samom početku rata 1941. oba su joj sina odvedena u logor Jasenovac gdje su i stradali. Tugujući za sinovima, razboljela se i umrla u sarajevskoj bolnici 12. juna 1942. Sahranjena je tajno na starom Jevrejskom groblju u Sarajevu. Nažalost, do danas joj nije podignut spomenik.

Od pjesama, preko dramskih komada, do knjige Sefardska žena u Bosni

Književni opus Laure Papo Bohorete obuhvata pjesme, pripovijetke, priče i dramske komade, kao i prijevode starih sefardskih romansi i pjesama rodne Bosne koje je strastveno sakupljala i čuvala od zaborava. Pisala je na francuskom, njemačkom, bosanskom i jevrejsko-francuskom jeziku. Danas se veći dio ovog opusa brižljivo čuva u Arhivu grada Sarajeva. Na književnoj sceni Bosne i Hercegovine Bohoreta se javila dosta rano svojim pripovijetkama koje je objavljivala u jevrejskim sedmičnicima: Jevrejski život i Jevrejski glas. Tako se njen prvi književni prozni tekst pojavio 1925. u Jevrejskom životu. Bila je to duga pripovijetka Morena koja je izlazila u devet nastavaka tokom 1924. i 1925. U Jevrejskom glasu je 1928. objavila pripovijetku Linda – Uspomena s Levanta. Između ostalih, objavila je i sljedeće pripovijetke: Zbog toga ova starica nije željela umrijeti, Slatko od ruže i Pelargonija teče Kakoa. Sve tri pripovijetke imaju za likove Sefarde kakvi su nekada živjeli u Bosni i Hercegovini.

Sačuvane lirske pjesme

U Arhivu su se sačuvale lirske pjesme: Ljubičice, pjesma nastala za vrijeme Prvog svjetskog rata kada su Sefardi kao i ostali narodi Bosne i Hercegovine kao austrougarski vojnici bili poslati na razna ratišta u Evropi, zatim Huanita, pjesma o nesretnoj ljubavi Huanita i Huanite i Majke, nježna pjesma o ljubavi majke.

Laura Papo Bohoreta
Laura Papo Bohoreta

Jedna od prvih Bosanki koja je pisala scenarije i režirala pozorišna djela

Tako je u Visokom nedugo nakon Prvog svjetskog rata na scenu postavljen njen kraći komad Spremanje za Pesah. Desetak godina kasnije napisala je i komad Pomozimo izgradnju Velikog hrama. Najvažnije i najvrjednije Bohoretino dramsko djelo jeste Esterka, društvena slika iz našeg doba u tri čina, iz 1930. Djelo je posvećeno njenoj majci Esteri. U narednim godinama uslijedila su pozorišna djela: Oči moje (1931), komad iz sefardskog bosanskog folklora u tri čina, Renado, moja velika snaha (1932), Svekrva nije dobra pa makar da je i od gline – Slika društva iz našeg doba (1933), Strpljenje mnogo vrijedi (1934), Maćeha – i samo ime joj dovoljno kaže (1935). Pred početak Drugog svjetskog rata završila je svoje posljednje pozorišno djelo Prošla vremena.

Sefardska žena u Bosni

Prva kulturološka i etnografska knjiga o sefardskoj ženi u Bosni jeste upravo Bohoretina etnološka rasprava Sefardska žena u Bosni. Sačuvana je u dvije verzije u arhivskoj građi grada Sarajeva. Razlikujemo jednu dužu verziju napisanu na jevrejsko-španskom jeziku koja je započeta u Sarajevu 18. novembra 1931. i završena u Sarajevu 11. augusta 1932. Druga, kraća verzija, također pisana na istom jeziku, bila je vjerovatno radna verzija i predložak dužem tekstu. Kako je sama Bohoreta zabilježila, tekst je jednim dijelom napisala u maloj kafani na Vratniku pored Višegradske kapije kao i u kafani na Darivi. Bohoreta se počela baviti ovim pitanjem u zimu 1917. kada je ustala protiv nekih tvrdnji koje je Jelica Belović Bernadžikowska iznijela u tadašnjoj bosanskoj štampi pišući o sefardskoj ženi u Bosni. Ovaj se članak nije dopao Bohoreti, pa joj je odgovorila ko je i šta zapravo ta žena predstavlja.

Ja želim opisati sefardsku ženu, kako sam to ponovila, onu iz jednog prošlog vremena, nepoznatu, nepoštovanu prema svojoj zasluzi. Govorit ćemo, pričat ćemo o njoj i opisivati je sve do žene našeg doba. […] Pišući o ovome nemam nikakvih pretenzija. Želim biti nalik na onu majku što skuplja krušne mrve koje njena djeca bacaju na pod, koja s ljubavlju i poštovanjem diže te malehne mrvice. Stoga ja skupljam sve što se već nekamo zabacilo, kako se to kaže među nama, a to odbačeno ima svoju vrijednost, ne toliko kod nas koliko kod drugih naroda. […] Pišem, govorim o onome što sam malo vidjela, o čemu sam mnogo slušala i što sam voljela s mnogo razumijevanja i mada je – ovo žena nekadašnjeg doba, ranjiva, pobunjena, izmučena i nepoznata – ona je sefardska žena, koju ću vam upravo predstaviti. (Bohoreta: 43-45)

Život sefardske žene u Sarajevu s kraja 19. i početka 20. stoljeća

Podijeljena na više dijelova, knjiga obuhvata i opisuje do najsitnijih detalja život sefardske žene u Sarajevu s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Opisani su događaji koji prate Jevrejku od njenog dolaska na svijet, odrastanja, udaje pa sve do smrti. No, ova knjiga je mnogo više od toga. Knjiga nudi mogućnost učenja o tome kako je to jedna bosanska Jevrejka bila ona koja je hrabro čuvala svoju porodicu i bila njen stub. Uz to vidimo s koliko pažnje je uređivala svoj dom i kako je pripremala bogatu trpezu za praznike, o njenom dobročinstvu i ljubavi.

Također, Bohoreta jasno ističe važnost školovanja žene kako bi jednog dana mogla biti aktivni i ravnopravni sudionik društva. Nastojala je probuditi svijest u ženi o snazi u vještinama koje posjeduje. Postaje nam jasno da je uloga bosanske Jevrejke mnogo veća od isključivo tradicionalne uloge koju joj je društvo dodijelilo, što je upravo Bohoreta svojim radom posvjedočila.

Najčitaniji tekstovi

Prijavi se za poziciju glavnog i odgovornog urednika Omladinskog magazina „Karike“
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Oduzimam vam moć da podržavate ili ne podržavate moju egzistenciju
REGINA za Karike: Kod nas u bendu je jedina nacionalnost muzika
Elvedin Nezirović: O čemu se napokon može govoriti?
Kolica su moj najvjerniji saputnik, moj merdžo i moj prijatelj
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
Moj gej prijatelj je dobio sudski proces u kojem je prijavio nasilje
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
More Stories
Tanja Šljivar: Život u Banjaluci bi bio lakši, ali manje uzbudljiv