Eurosong iliti Eurovizija je jedno od najpoznatijih, ako ne i najpoznatije muzičko takmičenje našeg djetinjstva. Svi se sjećamo onih momenata s mamom, tatom, bakom/nenom, burazerom ili sestrom u skromnim dnevnim boravcima uz neki „žuti“ sok, grickalice i euforično iščekivanje nastupa države za koju navijamo. A svako je imao nekog svog favorita. I zaista, u Bosni je Eurovizija ne samo još jedno takmičenje, ona je mnogo više od toga.
Moja prva asocijacija na sam Eurosong jeste ogroman crni TV (Boga pitaj koji je to brend bio) s malim „vratima“ koja su, zapravo, bila otkinuta. Tu su se nalazila samo tri nedefinisana dugmeta koja su bila za smanjivanje i pojačavanje. Onda ja tako stojim kraj TV-a čekajući da neko od ukućana upali kako bih svjetlosnom brzinom smanjila jer je automatski bio pojačan toliko da bi danas bio odličan prenk i eventualno da se šlagirate jer niko ne očekuje da se TV pali i da je zvuk na 100. No, taj je bio. I to su glasnije uspomene od bilo kojih drugih. Danas imamo ogromnu plazmu u dnevnom boravku, ali danas ne gledamo Euroviziju. Doduše, danas jedva stignemo da vidimo jedni druge, ali nećemo na patetiku, shvatili smo o kojoj sam sentimentalnosti pričala.
No, šta je zapravo Eurosong?
Eurosong to takmičenje koje se održava svake godine još od 1956., te je poprilično zanimljiva informacija da će za 30-ak godina biti 100 godina ove manifestacije. Organizuje ga Europska radiodifuzijska unija, a uglavnom uključuje europske države. Eurosong je najgledaniji ne-sportski program na svijetu, a procjene su oko 200 miliona gledatelja širom svijeta. 2015. godine je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao godišnji takmičarski TV program koji se najduže prikazuje. Možda do obilježavanja stotke i vratimo višemilijunski dug i budemo imali priliku biti dio historije.
No, iako nemamo priliku nastupati i poslati pretalentovane ljude koji bi nas danas, vjerujem, veoma visoko plasirali, i dalje smo tu da navijamo za komšije, umjetnost i komentarišemo. Nešto sve mislim da smo narod rođen za to, ne daj Bože Bosanca s portala staviti u žiri. Niko boda ne bi dobio.
Zato smo mi ovog mjeseca zajedno s našim čitaocima i čitateljkama izabrali naših top 5 Eurosong pjesama. Sada ćemo se zajedno vratiti u neke mlađe i vedrije dane te se prisjetiti pjesama koje će, vjerujem, u svima nama probuditi nostalgiju.
1. Hari Mata Hari – „Lejla“
Dosta lakše bi mi bilo da nešto kažem o doživljaju pjesme „Edna“ koju i ne razumijem, ali sam narcisoidna pa je puštam ljudima samo da čuju da ja imam pjesmu sa svojim imenom. No, govorimo o Lejli. „Lejla“ je pjesma predstavnica BiH koja je bila vrlo blizu pobjedi 2006. godine. Na kraju glasanja, dobila je 229 bodova, plasirajući se kao treća od 24 zemlje u finalu. Ovo je najbolji rang Bosne i Hercegovine na Eurosongu, pobjeđujući sedmo mjesto Dine Merlina s Eurosonga 1999. godine. Iako je Hari možda malo više vajb koji bi moj tetak meraklija slušao, neosporivo je da je on jedan gospodin s genijalnim vokalnim sposobnostima i pjesmama. Tako bih i opisala njegove pjesme, uglavnom ili srceparajuće ljubavne ili one prave meraklijske, a šta je meraklija, ako nije emotivac?!
Znate, ja vjerujem da svako ime ima svoju energiju i značenje. A ako je neko uporan, tvrdoglav i teži vazda k pobjedi, onda su to Lejle. Stoga, možemo se zahvaliti Hariju za ovako predivnu pjesmu koju uvijek možemo posvetiti svojim Lejlama, doduše, ne baš reprezentativno vriskom „LeEeEeEeeeeejlaaaaaaaa“ koji sigurno nije milozvučan kao izvođačev, ali uvijek je iz ljubavi, iz srca (a sve ostalo je sporedno u tim trenucima).
2. Ruslana – „Wild Dances“
Obzirom da moje pamćenje funkcioniše na jedan jedinstven način, ja ću vam samo reći „Shi-ri-ki-di, shi-ri-ki-dan-dey“ ili, što bi vjerovatno mi Balkanci rekli „šigi riki taj šigi taaj taj“. Čak i kada godinama ne čujemo neku pjesmu koju volimo, možemo se vrlo jasno sjetiti teksta, koreografije ili uspomena koje nas vežu za dati period našeg života. Proučavajući i istraživajući fenomen pamćenja muzike, tekstova i melodije, došla sam do jedne veoma zanimljive informacije – da je sve to dalje jedan mali naučni „misterij“.
No, vratimo se na Ruslanu koja je 2004. godine odnijela pobjedu na Eurosongu koji je održan u Turskoj. Ukrajinski i prvobitni naziv pjesme bio je „Dyki tantsi“. Ova ukrajinska pop folk, dance rock pjesma odnijela je prvu pobjedu Ukrajine na Eurosongu. Dyki tantsi možda bi imao smisla da već do sada nisam dovoljno zaluđena s engleskom verzijom. Iako treba njegovati kulturu i jezik svoje zemlje, nekada moramo prihvatiti i uzeti u obzir da stvari bolje zvuče na nekom drugom jeziku. Baš ova pjesma može biti pravi primjer toga – od prepoznatljive ritmične koreografije do zaraznog „šigiiirikitaaaj“ momenta. Za razliku od ovogodišnje pobjede Ukrajine s Kalush Orchestra – Stefania koja će svakako imati svoju težinu zbog ratne situacije u Ukrajini, Ruslana će vjerujem biti još dugo poseban klasik Eurosonga.
„Wild Dances“ je jedna od onih pjesama kojom ćete, ukoliko vam padne na pamet, prekinuti sve plejliste i napraviti „muzički time-out“, kako ja to volim reći, i pokrenuti jednu sasvim drugačiju energiju u ekipi koja će vjerovatno zaokrenuti zabavu i druženje u skroz novom smjeru zabave. Neka to ujedno bude i jedan od savjeta ovog bloga, tips and tricks kako slušanje muzike pretvoriti u igru i zabavu.
3. Helena Paparizou – „My Number One“
Ovo je jedan od trenutaka kada bih voljela da ova plejlista i sami blog prave audio prelaze u kojima bih veoma srčano, ali i loše pjevala ovu pjesmu.
Helena, predstavnica Grčke, sa svojom danas veoma prepoznatljivom pjesmom odnosi pobjedu na Eurosongu 2005. godine koji je održan u Kijevu. Mogla bih reći da mi je ovo jedna od omiljenih pjesama. Inače, ja sam vam ona osoba koja je 24 sata spojena na YouTube ili bilo koju platformu na kojoj se mogu slušati svi žanrovi muzike, i totalno sam predana tome. Jedna zanimljiva činjenica je da uvijek postoji dnevna plejlista onih pjesama koje meni daju volju za životom i unose posebne emocije. Ta lista počinje od Selme Bajrami, a završi na Eminemu, tako da raznih stilova nikada ne manjka. Zašto sve ovo ima smisla i dovodi se u kontekst s Helenom? Zato što Helena nije dio nijedne plejliste nego ona pjesma koju na repeat puštate neumorno dok na sav glas vrištite: „Yoooou are the oneee, you’re my number oneeee…“ Ja bih ovu pjesmu izabrala za prvi ples na svojoj svadbi, no, što moja mati kaže: „De ti Edna nađi nekog ko će pristati na sve tvoje gluposti i fiks ideje…“, ali zamislite tu koreografiju i ljubav koju budi ova pjesma.
Ritmična, zanosna pa u neku ruku i romantičnog duha, Helena uspijeva da prenese jedan val pozitivne energije i zanosa svojom pjesmom.
4. Deen – „In the disco“
Vjerujem da kada bismo pitali sve ostale učesnike Eurosonga, a zatim Bosance i Hercegovce koja je njihova asocijacija na Eurosong, da bismo ubjedljivo najviše odgovora dobili koji bi glasili „Deen – In the disco“. S ovom pjesmom je Bosne i Hercegovine zauzela 9. mjesto na eurosongu 2004. godine.
No, zašto je Deen, njegov rad i njegov nastup važan za bh. kulturu?
Mi često sebe kao narod smatramo „zaostalim“ i onima koji kasne u odnosu na sve svjetske trendove, dešavanja ili jednostavno ispoljavamo urođene osjećaje žrtvi koji uvijek traže načine da opravdaju svoju zatvorenost prema svijetu i mogućnostima koje nam se ukazuju. E, Deen je to promijenio.
Deen 2004. godine pokazuje da smo itekako narod koji može parirati svjetskim trendovima pa čak i onda kada su naše finansijske mogućnosti kao države veoma oskudne.
Mi smo narod koji se plasirao među top 10 u finalima Eurosonga s potkošuljom.
Ovo nije sarkastični ton ili momenat ismijavanja, to smo mi. To je Bosna i Hercegovina. Nemamo gotovo ništa, a samim tim jedino nam preostaje da pokušamo dati svoj maksimum kako bismo uspjeli ostvariti rezultat.
I ne samo to. „In the disco“ sa sobom nosi QUEER vajb koji gotovo nije niko očekivao od jedne male post-ratne države na Balkanu. I to je ono što nas krasi kao narod – pošalji nas i budi spreman da je apsolutno sve moguće da se desi. Mi toliko srdačno pristupamo svemu da smo spremni da, iako nemamo ništa, odemo i da naša roze potkošulja vrišti svoju jedinstvenost narednih 20 godina. To smo i možemo biti mi i to je Deen prije gotovo 20 godina glasno i jasno pokazao. Zato, Fuade, hvala ti!
5. Konstrakta – „In corpore sano“
„Za ovogodišnju predstavnicu Srbije na Eurosongu se svakako može reći da je odradila jedan odličan posao. Konkretno, avangardno i daleko drugačije od ostalih pjesama koje su se našle u konkurenciji ovoj umjetnici. Mišljenja su podijeljena, i to vrlo jasno. Za jednu skupinu Konstrakta je ona koja samo pere ruke u lavoru i nešto brblja na latinskom, dok za druge predstavlja umjetnost sa snažnom porukom“, jasno smo zaključili u našem prethodnom blogu gdje je Konstrakta već tada zauzela svoje mjesto među top 5 numera mjeseca marta.
Konstrakta bi se mogla nazvati remek-djelom koje je na sebe skrenulo pažnju svih balkanskih zemalja a ujedno i svjetsku pažnju javnosti. Iako je mnogima bila favorit u samom finalu Eurosonga, pobjedu je ipak odnijela Ukrajina, dok se Srbija plasirala na 5. mjesto.
Svoj lični doživljaj Konstrakte bih opisala kao avangardnu političku estetiku. Zašto političku? Zbog svega onoga što nam je plasirano kroz „In corpore sano“.
Danas, kada živimo brzo, stresno i neuhvatljivo, važno je naglasiti brigu kako o fizičkom tako o duhovnom zdravlju svih nas. U svijetu gdje preovladava depresija, nesreća, ratovi i kolektivna tuga, potrebno je da pronađemo način da se vratimo onim malo važnijim stvarima.
Malo više da brinemo o sebi i o drugima.
Da se edukujemo i glasnije nego ikada govorimo o problemima i onome što nas boli.
Da spoznamo i doživimo stvari o nama samima i svijetu oko nas.
Da volimo, grlimo i ljubimo jer smo u trenu zaboravili da smo dvije godine bili uskraćeni ne samo za „pravu“ Euroviziju, nego baš za prave emocije koje ona nosi.
Samo na taj način rane će malo brže zarastati, a samim time ćemo skupiti snagu i usmjeriti je ka građenju nekog ljepšeg i šarenijeg „sutra“.
