Književnost mladih: Muamera Habibović

Ispovijest zaboravljenog ogledala

 

Polomio me misleći da ga sedam godina nesreće nikad neće stići.

Priznajem,

bojim se da pustim svoju kletvu

jer su već i više nego nesretni.

 

Bacio me ne bi li zataškao svoje grijehe.

Prašina me i sad guši, zemlja pritišće.

Ljudi će možda i zaboraviti.

Ali jednog dana će ih potopiti njene suze.

Vrijeme naplatiti. Obaviti tuga.

A od tog stiska pucaš. Goriš!

Ona? Nju ne krivim. Njoj sam bio bolna uspomena na teške dane.

Pokoj joj duši!

Imam jedno oko koje se svega nagleda.

Zadnje uspomene, koje me i dovedoše u ovo stanje rasula, ne daju mi mira.

U ponedjeljak je imala rasječenu usnu i dva izbijena zuba koja je držala u ruci. Dugo ih je gledala.

Pomislio sam da će ih okačiti oko vrata umjesto šala kojim je skrivala oslikane prste mučitelja.

Da svi vide i znaju.

Bacila ih je. Previše se bojala.

 

Utorkom bi puderom skrivala modricu na, već u srijedu, zatvorenom oku.

Bila je lijepa i takva.

Četvrti dan je stavljala umetke na mjesto počupane kose.

Držala je do sebe.

Čak se i smiješila odrazu koji sam joj pokazivao.

 

Petkom bi maramicama kupila krv iz nosa.

Brisala po mojoj površini ako bi kanula suza ili kap crvene guste tečnosti.

Nježno. Da me ne polomi. Znala je kako je to.

 

Vikend joj je bio mizeran praznik.

Subotom bi je žuljalo polomljeno rebro, pa bi ostajala u krevetu cijeli dan. Odmor.

A nedjeljom, sretna jer je preživjela cijelu sedmicu, odspavala bi.

Predah.

 

Noćima je krišom plakala.

Boljeli su me njeni jecaji.

Sve je čuvala u skrivenu kutiju srdašca, ako se mozak usudi zaboraviti da se ono sjeti.

 

U ponedjeljak ga je pitala zašto je zakasnio kući.

Čekala ga s večerom.

Kriva je jer se brinula.

 

Sljedeći dan se zadržala na pijaci…

Dan poslije nije popeglala košulje.

Zatim je razlog postao nebitan, a ona predmet.

Vreća za boks u živom obliku.

 

Mislio je da će tako vratiti davno izgubljenu muškost. Neznalica.

 

Jučer je izgledala mnogo gore nego inače.

Ali iz očiju joj je izbijala nada.

Svjetlo u njenom mraku. Njena snaga.

Umrla je davno prije, danas je prestala da diše!

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Pritisci društva na životni izbor: Kako se uz profesiju probuditi, a nastaviti sanjati?