Drago Vučić: Smisao umetnosti je uneti svetlo tamo gde ga nema

Drago Vučić, hercegovački slikar i ikonopisac, od detinjstva je pokazivao sklonost prema raznim vrstama stvaralaštva. U razgovoru za magazin „Karike“ ističe: „Uvek me privlačila prazna bela površina i u meni budila želju da joj dam smisao.“

U osnovnoj školi njegov slikarski talenat dolazi do izražaja, kroz radove koji su uglavnom završavali na izložbama i bili nagrađivani na likovnim konkursima. Pod uticajem nastavnika likovne kulture, Sava Dunjića, odlazi u Sarajevo i polaže prijemni ispit u Školi primenjenih umetnosti.

„Na prijemnom ispitu trajanja od tri dana, iz crtanja, slikanja i vajanja, zauzeo sam drugo mesto. Ogromnu zahvalnost dugujem svojim roditeljima koji su imali hrabrosti i razumevanja da me pošalju na daljnje školovanje u drugi grad, što podrazumeva odvajanje od njih i boravak u đačkom domu.“

Početkom rata prebacuje se u Srednju umetničku školu u Novom Sadu. Za vreme rata stvara svoje najdraže delo i prvu ikonu, ikonu Svetog Nikole, za koga smatra da je zaštitnik njegove porodice.

„Tek tada sam potpuno razumeo pesmu Đorđa Balaševića ‘Samo da rata više ne bude’ i ludila među ljudima.

U tim teškim trenucima života najvažniji je ispit vere, nade i ljubavi u čoveku.“

 

Nakon završene srednje škole, upisuje Akademiju likovnih umetnosti u Trebinju, smer slikarstvo, i diplomira 1999. godine. Pored redovnih predmeta i ispita na Akademiji nije ga napuštala ljubav prema ikonopisu.

„Učio sam iz raznih izvora, a nesebično veliko iskustvo i znanje iz ikonopisa mi je pružila mati Tekla Krićanka, igumanija manastira Dobrićevo. S blagoslovom našeg vladike Grigorija počinjem da ikonopišem i živopišem mnoge naše crkve i hramove. Ljubav prema ovom poslu traje i raste iz dana u dan. Uvek osetim prisustvo Gospodnje pa se može reći ‘Gospod slika i stvara, a mi slikari samo držimo kist’.“, kaže Vučić.

Pozivom kolege Hadži Branka Nikitovića posećuje međunarodno likovno saborovanje Višegrad – Dobrun, gde postaje član umetničkog bratstva.

„Na svim likovnim saborovanjima se nađu srodne duše i rezultat rada bude odličan. Budući da se tematika nas nekoliko slikara veže za crkvenu umetnost i motive duhovne prirode, imali smo blagoslov i čast oca igumana Jovana i bratstva manastira da boravimo i stvaramo u manastiru Svetog Nikole kod Višegrada.“

Posebno napominje da u tom manastiru služi gospodu i jeromonah Serafim, koji pored mnogih darova i talenata ima dar za slikarstvo i ikonopis. Čest posetilac manastira je i akademski slikar Branislav Kovačević koji je takođe razvijao ljubav prema crkvenoj umetnosti.

„S blagoslovom igumana manastira nas trojica počinjemo živopisanje zidova manastirske crkve. Od tog trenutka naš zajednički rad se nastavio i u drugim crkvama. Živopišemo u tradicionalnom vizantijskom stilu s prirodnim pigmentima i vezivima.“

Učestvovao je i na raznim likovnim saborovanjima i kolonijama, ali su mu najdraže one humanitarne na koje se svi slikari rado odazivaju.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

„Posebno me raduje učešće na koloniji i druženje s decom iz našeg Kosova i Metohije. A kolonija se zove ‘Moje sunce’. Slike nastale na ovoj koloniji se prodaju na aukcijama, a na taj način se obezbede sredstva za boravak na moru velikog broja dece. Takođe, u lepom sećanju mi je ostao boravak u manastiru Hilandaru i učešće u likovnom saboru.“

Imao je veći broj kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, i desetak samostalnih.

„Često se našalim da imam mnogo izložbi, ali su one čvrsto vezane za zid u crkvama pa ih publika može videti ako dođe u crkvu.“

Često slika i prirodu jer slikar treba da primeti i izrazi divljenje za sve ono što je lepo oko nas. Ističe da mnogi umetnici i umetnički pravci rade upravo suprotno. „Oni preziru čak i samu prirodu i bave se umetnošću koja je bezdušna, ne pruža nadu. A usudiću se da kažem da u takvoj umetnosti nema ni snage ni vere.“, naglašava Vučić.

Drago Vučić također naglašava da moramo biti pažljivi kad je u pitanju savremena umetnost i pojave u njoj. A, naravno, i kada su u pitanju neki afirmisani slikari, ali i likovni kritičari koji su u prilici da snažno utiču na mišljenje javnosti.

„Umetnost je neka vrsta oslobađanja i slobode, ali uvek trebamo biti svesni da ako nam je sve dozvoljeno, nije sve na korist posmatraču ili samom umetniku. Dok slikam i stvaram, meni je lepo, ali se nadam da će to moje delo u svoj njegovoj veličini, sjaju i lepoti, u posmatrača uneti bar malo vere, svetla, dobrote i nežnosti.

U tamne kutke u čoveku čije je srce mračno. Ako to shvati i oseti posmatrač umetničkog dela, možda će se potruditi da učini isto, da unese svetlost tamo gde je nema. Eto, to je za mene smisao umetnosti, ali i smisao života.“

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
More Stories
Književni četvrtak: Lisičja (meta)narativna petlja