„Dobavljači preko sistema aplikacije uvode popis robe koju žele prodati ili donirati. Potrebno je ispuniti osnovne informacije kako bi druga strana tj. potencijalni partner odlučio o daljnjem poslovanju. Potom se dogovora 'digitalni susret', nakon čega slijedi plaćanje i praćenje robe, sve do konačne dostave.“ Ako dobavljači žele prodati robu, aktiviraju svoj nalog u online trgovini, gdje svi mogu kupovati. Trgovina je stvorena kao market u kojem su artikli na policama bar 50 % jeftiniji nego u drugim trgovinama.
Vidiš da smiješ
Soba koje te motiviše i ohrabruje da istražuješ sebe i svijet u kojem živiš.
Znamo li uopće više komunicirati s drugima? Jesmo li svjesni naše ravnodušnosti ili smo postali otuđeni tek tako, i sad smo na dugoročnom standby-u?
Deset dana sam bio izoliran od civilizacije – bez mobitela, knjige, sata. Iako sam bio sa drugih 100 ljudi, nismo mogli nikako komunicirati, čak ni gestikulacijom. Mogli smo razgovarati samo sa učiteljem vezano za tehniku meditacije ili sa menadžmentom vezano za smještaj, probleme sa zdravljem ili hranom.
Irfan Ribić je mladi, perspektivni momak. On je također i student glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za Irfana biste naizgled pomislili da je isti kao i svaki drugi student, međutim, njega mnogi smatraju herojem. Irfanu Ribiću se svijet „okrenuo naglavačke“ kada mu je u junu 2015. godine dijagnostikovana multipla skleroza.
Živjeti među oblacima, a noge spuštati na kopno najvećih svjetskih metropola zaista zvuči kao posao iz snova, ali nasmijane, ljubazne i nadasve hrabre stjuardese imaju mnogo veću ulogu. Kakve životne stranice ispisuju i šta kriju iza smirenog osmijeha, ispričale su stjuardese Almedina Nuhić i Almira Krnjić.
Dvadesetogodišnji Kerim Sefer iz Travnika student je druge godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na odsjeku za komunikologiju. Piše od malih nogu, a ljubav prema tome ga vodi na duže staze, pa je sa 18 godina napisao svoj prvi naučnofantastični roman "Prokletstvo mira".
Život mladih poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini bih, prije svega, označio kao vrlo hrabar čin. U mojim se očima – pored slike njihovog lika i djela – ulijeva jedna druga slika, viša, koja prikazuje njihov karakter, razum, tradiciju, volju, Boga i porodicu, uzgoj, moral, ljubav, filantropiju.
„Karikaturalna forma mi je pružila tu slobodu da istražujem svoje likovne sposobnosti i da eksperimentišem, a da opet zadržim prepoznatljivost lika kojeg crtam. Reference mi služe kao temelji na kojima gradim neku svoju realnost“, riječi su Sanjina Mašića, dječaka koji se uozbilji kada počne prebacivati svoje želje iz snova u javu.
Napisao je poruku: Ostaješ li ovdje preko vikenda? Ismail. Gledao je u svoju poruku strahujući da je loša, i znajući da nema bolju. Poslao je.
Riječ je o jako lošim uslovima. „Imate rad u jednoj smjeni gdje ste slobodni svaku nedelju, rad u dvije smjene i slobobodno svakih 15 dana te tri smjene gdje je svaki 3-4 dan slobodno. Ja sam radila u dvije smjene. Plata minimalna, radiš i svaki praznik.“
Ma bolja si ti od ovog. Od ovog blata koje te pozdravljalo cijeli život kad bi izlazila iz kuće, mrzeći usud što te ovdje izlegao. Živeći svoje dane među ovim brdima i šumama potajno si željela odlazak, jer si bolja od ovog.




















