Feminizam je postajao medijski demoniziran pod izgovorima da su feministkinje ljute maskuline (najčešće lezbejke) koje žele pojesti ili ubiti sve muškarce kako bi žene zavladale svijetom.
One žele srušiti „obiteljske vrijednosti“ zaboravljajući da svaka žena još uvijek vodi obitelj i kućanstvo, pa tek onda ide na posao, ako ga ima, i biva plaćena samo za ovo drugo, a i to jedva.
„Sjećanje šume“ je knjiga koja se čita u jednom dahu, bez prekida; a onda se naknadno, u mislima, čitalac neprestano vraća na njene bajkovite i surove slike, koje zahtijevaju poniranje i preispitivanje vlastitog djetinjstva.
Za „Sjećanje šume“ je rekao da je roman o djetinjstvu „u kojemu se natječu strah i volja, dodiruju trauma, humor i poezija, roman kakvog svaki pisac ima pravo napisati samo jednom u životu“.
Uistinu, ono što se nalazi unutar korica koje je dizajnirao Boris Stapić, a prijevod uradila Irena Žlof - nije naše, ali je tu - i približava nam autora, kao niti jedan njegov prethodni rad.
„Baš neki dan, šetajući s momkom, primijetila sam djevojku koja radi u kladionici. Stajala je ispred i pušila cigaretu. Onda sam shvatila da nikada nisam vidjela nekog muškarca da radi u kladionici. Pokrenula sam s momkom tu temu i, u suštini, nismo našli neki zajednički zaključak i razlog zašto u svim kladionicama rade samo žene.“
Obično se pjesme u kojima se afirmiraju ženske vrijednosti svode na to da se žena predstavlja kao majka, barem iz perspektive muškarca, dok se ženske autorice i umjetnice trude da izađu iz tog okvira i da učine žene hrabrim ratnicama i borcima kroz život, pojašnjava Emina autorica pjesme „Za njihovu hrabrost.“
Stereotipi koje je napravilo društvo na 'Balkanu' je jedan od razloga zašto sam duži vremenski period izbjegavala odlazak psihologu. Okolina te navede da misliš da samo ludi ljudi idu psihologu, onda shvaćaš da su ludi jer ne idu.
Riječ „kučka“ je toliko rasprostranjena da je postao problem nazvati ženku psa kučkom ili kujom, riječima koje su im inače pripadale, pa ih danas zamjenjujemo sa „kujica“, „curica“, „cura“. Uloge su se, naizgled, zamijenile.
Pokondirene, polupismene,
kockaste glave našle su se mjerodavnim da i najmanju upotrebu marihuane proglase opasnom, a svakog korisnika narkićem.
Svaka dva mjeseca, biro za zapošljavanje postaje mjesto gdje me lupi realnost. To je vrijeme kada, po ko zna koji put, potvrđujem svoje mjesto prebivališta. Oglasne table prepune konkursa, a hodnici prazni.
Jedan od osnovnih problema s online humanitarnim akcijama jeste da veliki broj njih postoji samo kako bi fantomski portali bez impresuma ostvarili bolji promet i veću ličnu zaradu.
Svakodnevno se susrećem s mnoštvom smeća po naselju Luke na Palama. Kontejneri prepuni smeća vrve na sve strane. Pet kontejnera u centru naselja, pored desetak kuća, velikog supermarketa i velikog broja mladih ljudi koji svakodnevno prolaze tim putem bodu mi oči svaki dan. Luke su studentsko naselje. Tu živi veliki...






















