Merima Mustafić, Autor na Kar!ke

Saveznik se ne podrazumijeva, saveznik se postaje

Tema ovogodišnje Bh. povorke ponosa je savezništvo, koje možemo definisati kao proaktivno djelovanje s ciljem pružanja zaštite i podrške LGBTIQ zajednici, a pružaju je osobe koje nisu dio te zajednice. Savezništvo kao pojam obuhvata mnogo toga, pa se tako saveznikom LGBTIQ zajednice smatra svako ko se otvoreno i jasno suprotstavlja homofobiji, bifobiji, transfobiji, govoru mržnje, fizičkom i verbalnom nasilju prema pripadnicima/ama LGBTIQ zajednice. Pored pojedinaca, saveznici mogu biti i mediji, različite organizacije, institucije, profesori, javne ličnosti, umjetnici, poznanici, prijatelji i roditelji, te članovi uže i šire porodice. Istinski i pravi saveznik jeste onaj ko podržava određenu marginaliziranu zajednicu, kao što je LGBTIQ zajednica, iako on lično ne pripada toj zajednici i iako ga se problemi s kojima se ta zajednica susreće ne tiču direktno. Cilj ovogodišnje teme Bh. povorke ponosa jeste da se saveznici/e otkriju, izađu na vidjelo, otvoreno pruže podršku LGBTIQ zajednici, da se međusobno prepoznaju i uvežu s članovima/icama zajednice, ali i drugim saveznicima/ama u borbi za ravnopravnije društvo.

Ne karikiramo

Patrijarhat na koljenima nije poražen patrijarhat

Dok smo u posljednje vrijeme imali/e priliku da gledamo kako Evropa skreće udesno, ne bi nas trebalo iznenaditi da i ženska prava, kao i prava drugih marginaliziranih skupina, sve više i dublje padaju u ralje antiliberalizma, šovinizma i vjerskog fanatizma kako u Evropi, tako i u svijetu. Poljska je izmijenila svoje zakonodavstvo o abortusu što je dovelo do skoro potpune zabrane abortusa, a potom je prošle godine i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država poništio presudu „Roe v. Wade“ iz 1973. godine i vratio državama moć da ograničavaju i odlučuju o pravu na abortus. Odmah nakon toga nekoliko saveznih država je u potpunosti zabranilo abortus ili ograničilo pravo na njega. Posebno je uznemirujući nedavni nacrt zakona u Južnoj Karolini koji predlaže smrtnu kaznu za žene koje počine abortus, a njegovo usvajanje bi zasigurno za sobom povuklo donošenje istog i u drugim saveznim državama. Pored toga, već mjesecima svjedočimo masovnim protestima žena u Iranu zbog ubistva Mahse Amini zato što nije nosila veo na „ispravan“ način. Ženama u Afganistanu je nedavno zabranjen pristup visokom obrazovanju, obavljanje određenih vrsta poslova, kao i pristup javnim površinama poput parkova. Nije trebalo proći puno vremena da patrijarhalna krvoločna ruka ponovo dohvati i labava prava žena na Balkanu, koja ionako svakog dana vise o tankom koncu. U Zagrebu su se, naime, pojavili „klečavci“, koji pod izgovorom religijskih dogmi traže unazađivanje prava žena, istih onih prava za koja smo se desetljećima borile.

Ne karikiramo

Femicid za početnike

U životu inače, a naročito u zakonu, vrlo je važno nazvati stvari njihovim pravim imenom. To se posebno odnosi na femicid koji predstavlja rodno zasnovano ubistvo motivirano osjećajem nadmoći muškarca nad ženom. Femicid je epilog dugotrajnog fizičkog i psihičkog maltretiranja, najčešće od strane trenutnog/bivšeg partnera ili člana porodice. Zbog toga što nije kvalificiran kao posebno krivično djelo, on se od strane sudova najčešće tretira kao čin nasilja u porodici za koji je predviđena blaža kazna do 10 godina zatvora, u odnosu na teško ubistvo za koje je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Uvrštavanjem femicida kao posebnog krivičnog djela bi omogućilo ne samo strože kažnjavanje počinioca, već bi doprinijelo i podizanju svijesti o postojanju ovog problema kao sveprisutnog u našem društvu. Postavlja se pitanje koliko još žena treba da bude ubijeno kako bi femicid kao krivično djelo zaista postalo stvarnost u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu?!

Iza duge

Ukoliko otvorimo naša srca, možemo prevazići predrasude i graditi bolje i pravednije društvo

Smatram da su predrasude samo vrsta slabosti osoba koje imaju određeni strah, ali i manjak znanja o osobama koje pripadaju marginaliziranim skupinama društva. Ljudi nisu stvari pa da ih sortiramo po kutijama, te ih ne treba etiketirati i odbacivati, bez obzira na to o kakvom razlogu se radi. Vjerujem u to da smo svi individualni, različiti i specifični na svoj način, te da je to jedna od osobina čovječanstva koja ga čini prelijepim. Sretna sam, ali i bogata, jer imam prijatelje i prijateljice koje su osobe s invaliditetom, pripadnici i pripadnice nacionalnih i vjerskih manjina, dio LGBTI+ zajednice, jer me je svako to prijateljstvo obogatilo empatijom i ljudskošću. Nepravdu koju su oni/e osjetili/e je i mene zaboljela, te me je to podstaklo na aktivističko djelovanje. Ubijeđena sam u to da ne moramo biti pripadnici ni jedne marginalizirane skupine da bismo primijetili nepravdu koja joj se nanosi. Zato je važno obrazovati se o temama vezanim za prava marginaliziranih skupina ili razgovarati s pripadnicima i pripadnicama marginaliziranih skupina, kako bismo razumjeli njihov položaj, osjećanja i okolnosti u kojima se nalaze, te svakodnevno preispitivati predrasude. Jedan mali gest aktivizma danas, bilo da se radi o verbalnom ili online ukazivanju na nepravdu, ispravljanju diskriminatornog diskursa, izbjegavanju pejorativa koji se odnose na marginalizirane skupine ili organiziranom antifašističkom djelovanju s drugim ljudima može spasiti jedan život sutra i pomoći nekome da se osjeća prihvaćeno u društvu koje jeste njegovo/njeno. Ukoliko otvorimo naša srca, možemo prevazići sve predrasude, a jedino tako možemo graditi bolje i pravednije društvo.

Ne karikiramo

Nikola Vučić: Tradicionalna ideologija muškosti ne mora biti sudbina dječaka koji dolaze

Simone de Beauvoir je izjavom „Ženom se ne rađa, ženom se postaje.“ ukazala na činjenicu da žena poimanje sebe kao pripadnice ženskog spola dobiva pod uticajem okoline, te da su žene u patrijarhalnoj sredini predstavljene kao „drugi spol“, sporedan u odnosu na muškarca. De Beauvoir je još 1949. godine ukazala na ogroman značaj uticaja društva na formiranje kalupa u koji se svaka žena, da bi bila smatrana „pravom ženom“, mora uklopiti. Međutim, danas je vidljivo kako patrijarhalno društvo ne nameće šablon ponašanja i očekivanja samo ženama, već i muškarcima. O tome kako se toksični muškarac ne rađa, već se takvim muškarcem postaje, razgovarali smo s novinarom N1 televizije, urednikom i voditeljem emisije „Izvan okvira“ i autorom publikacije „Kritika toksične muškosti“, Nikolom Vučićem.

Sve ovo ja

Patrijarhat na mojoj koži

Ne bismo trebali osuditi ljude koji praktikuju patrijarhalni odgoj, već taj sistem i ukazati da postoje bolje i zdravije metode za ostvarivanje željenih vaspitnih ciljeva. Ni ja dugo vremena nisam bila svjesna da postoji nešto kao patrijarhalna porodica, niti da bi prethodno navedeni način odgoja mogao ostaviti negativne posljedice na dijete bilo kojeg spola. Smatram da je važno istaći kako patrijarhalni odgoj i toksična muškost djeluju štetno ne samo na emocionalni, mentalni i fizički razvoj djevojčica, već i dječaka, jer postavljaju nerealne standarde koje „pravi muškarac“ treba da zadovolji. Ne želim svaljivati krivicu ni na koga, jer sam svjesna da određena postupanja prema ženama (ili nekim drugim marginalizovanim skupinama) u društvu jesu uglavnom nesvjesna ponašanja koja su samo stoljećima ostala duboko ukorijenjena, te se zbog toga često ne vidi negativna strana istih, jer ih je malo ko preispitivao.

Vidiš da smiješ

Antony D’Oliveira: Putovanje svijetom kao životni stil

Antony D'Oliveira je mladić s nesvakidašnjom životnom pričom. Sa svega dvadeset godina odlučuje da stabilan posao i topao dom ostavi iza sebe, te učini podvig kakav rijetko koja osoba ima hrabrosti učiniti – sam putovati svijetom, samo s ruksakom na leđima.

Vidiš da smiješ

Učenje stranog jezika u pet koraka

Uistinu je najvažnije da se zabavite i da uživate u tom procesu, koji zapravo nikad neće biti u potpunosti završen, jer kada učite strani jezik, učite ga čitav život. Moglo bi se reći da upravo u tome i jeste sva čar.

Ne karikiramo

Like vredniji od života

U dvadeset prvom stoljeću, kada je ljudska vrsta dostigla visok stepen razvoja tehnologije i nauke, javlja se otvoreno pitanje – da li nam je like postao vredniji od života? Iako bi se takvo pitanje moglo smatrati apsurdnim, statistika o broju tjelesnih povreda i smrtnih slučajeva, uzrokovanih s ciljem privlačenja pažnje na internetu, govori suprotno.

Ima veze...

Rupi Kaur – fenomen Instagram pjesništva

Stavljajući suprostavljena mišljenja o djelu Rupi Kaur po strani, potrebno je istaći da ono zavrjeđuje pažnju najvećim dijelom zbog toga što govori o mnogim tabu temama, o kojima umjetnici, a naročito umjetnice, do sada nisu mnogo govorili/e, pogotovo ne na način kao što to čini Kaur – spajajući riječ i crtež u jedinstvenu i jasnu poruku.

Ima veze...

Kako mladi mijenjaju svijet?

U posljednjih nekoliko godina, mnogi mladi ljudi su svojim aktivnim djelovanjem napravili pozitivan uticaj u svijetu. Djelujući isprva na lokalnom nivou i baveći se lokalnim problemima, većina njih nije ni slutila da će njihovo aktivno djelovanje u lokalnoj zajednici ubrzo postati djelovanje od globalnog značaja.

Vidiš da smiješ

Mladi koji ruše predrasude – Adna Memić

Životna priča Adne Memić dokazuje da se uz trud i odricanje, bez obzira na prepreke koje se pojave u životu mlade osobe, može dosta toga postići. Društvo ne bi trebalo etiketirati pojedince po bilo kom osnovu, a naročito ne u slučaju invaliditeta, što se jedino može uspjeti dodatnim educiranjem.