Život u Sadaka Državi

Mali oglasi:

Mijenjam hurme za jednu dozu vakcine.

Količina hurmi po dogovoru!

Budim se kao i većinu prethodnih jutara. Ustajem iz kreveta kao Groka i vučem se do kuhinje gdje pokušavam svoje već umoreno tijelo nahraniti novom dozom kofeina, iako savršeno znam da uz njega idu i velike količine kortizola. Sjedam u dnevnoj sobi, palim cigaretu i pokušavam da upijem svu toplotu svog mantila. Listam domaće portale i, po običaju, dan mi započinje psovanjem, nerviranjem i proklinjanjem svog porijekla.

Dok imunizacija protiv COVID-19 u susjednim državama traje, Bosna i Hercegovina se protiv pandemije bori loše nabavljenim respiratorima, neuređenim sistemom za vakcinaciju, a odnedavno i hurmama – glukozom i dobrim starim kalorijama. Zatovi nas i začepi nam gubicu hurmama. Dok mnoge države kreću s drugom dozom imunizacije i postepenim ublažavanjem mjera, mi smo i dalje na istoj poziciji na kojoj smo bili prije godinu dana. Dok se novi dogovori ne poštuju, stare mjere produžuju, a naše živote na isti način dovode u opasnost, moram da se zapitam zašto kao društvo ne stanemo ukraj ovom zlu?

Pandemija u BiH je poprimila jako morbidan oblik

Ne samo po smrtnosti nego i po apsurdu funkcionisanja države i zaštiti građana od strane iste. Zdravstveni sistem je u kolapsu. Ljekari imaju po tri minuta da razgovaraju s kovid pozitivnim pacijentima, u kovid ambulantu šalju samo najozbiljnije slučajeve za daljnje pretrage, a građani i dalje od svojih plaća odvajaju porez za zdravstvo. AstraZeneca, Moderna, Pfizer, Sputnik V, Sinopharm su neki od naziva dostupnih vakcina. Trebamo li preračunati koliko je ljudi do danas vakcinisano? Bolje ne. Da budem pošten do kraja, je li realno očekivati da nam vakcine nabave ljudi koji nisu sposobni da stave masku na lice?

Unsplash.com

Tablete, neuroza, iščekivanje, neizvjesnost

Sjedim tako satima, čitam članke, jedan po jedan me sve više nerviraju i postajem ogorčen. Kao da mi nije dovoljno to što kao osoba koja ima 7. stepen obrazovanja sjedim na birou skoro dvije godine. Kao da nije dovoljno da su moje kolege s Veterinarskog fakulteta bili među prvima u regionu koji su izolirali virus COVID-19. Kao da nije dovoljno da moji profesori, izvrsni naučnici, obolijevaju i, nažalost, i umiru. I tako prolazi dan za danom, ja pijem nove tablete, odlazim kod novih doktora, borim se sa svojim mentalnim ograničenjima i neurozama, dok sam u nemogućnosti da i sebi i vama odgovorim do kada.

Političari prosjaci

Srbija je donirala određene doze vakcina, vrhovni sud se vakciniše u Srbiji, predsjedništvo u Turskoj, a čujem da treba doći pomoć i iz Kine. Ne znam kada su naši političari odlučili da smo prosjaci i počeli da moljakaju naokolo za nešto što je njihova odgovornost i dužnost. Gdje je sav taj novac? Gdje je naš novac? Vjerovatno su ga usmjerili k naučnim resursima? Ili su ga pak usmjerili k pripremanju uslova spremanja vakcina i administracije istih?

A možda su ga usmjerili na finansiranje ljudi koji su izgubili posao u pandemiji, ili ga nikad nisu ni imali? Naši političari se vozaju u novim autima, idu na novi godišnji odmor u Dubai ili prosto sjedaju s pjevačima i uživaju u svojoj ultimativnoj demokratskoj slobodi dok ja sjedim u stanu i brinem se za svoje roditelje, brata, porodicu, pa na kraju i samog sebe. Sjedim dok je moje osnovno pravo na zdravlje, sigurnost i zaštitu prokockano po ko zna koji put lošom politikom. Vidjeli smo na posljednjim izborima da se nije mnogo povećao broj ljudi koji su izašli na izbore. Čak ni u godini kada su prokockali naš život.

Šta još trebaju da nam urade?

Umoran od pokušaja života

Čitam komentare po raznim stranicama, narod zahtijeva ostavke ministara, premijera, ali oni se taktično povlače, šute i mute. Šuti i moja generacija pripremajući papire za odlazak odavde. Šutimo i oborenih glava dopuštamo da se prema nama odnose kao prema ovcama. Do kada? Kako da tek sad ikada nađem posao? Kad počnem da razmišljam o tome koja su sva moja prava ugrožena, počinjem da se znojim od bijesa. Najiskrenije, umoran sam više od pokušaja da živim svoj život, dok se političari igraju države.

Osoba sam u dvadesetim godinama, ne pripadam rizičnoj skupini, nemam hroničnih oboljenja i u BiH ću doći na red za vakcinaciju vjerovatno 2022. godine, ako ne i kasnije. Do tada ne mogu nigdje da maknem nego samo da sjedim i posmatram cirkus oko sebe. Nije više smiješno što nam država živi od donacija, što čeka ko će joj dati marku da sebi kupi hljeb, i kao zadnji prosjak u ofucanom kaputu moli za kap spasa. Ipak smo evropska država, trebali bismo biti uređeni koliko-toliko, no ne mogu da ostanem ravnodušan kada ispadamo nesposobni, maloumni i nejaki. Doduše, ne ispadamo takvi, mi jesmo takvi.

unsplash.com

Pucanje nikada nije stalo

20+ godina poslije rata, pucnjevi i ranjavanje nisu stali, samo što se ovaj rat ne vodi vatrenim oružjem, i nije rat protiv Bošnjaka, Srba, Hrvata, nego je rat protiv svih nas – našeg zdravlja, sigurnosti, zdravog razuma, budućnosti. Ja sam odlučio da ne vodim taj rat, da ne budem dio njega, ali uporno, iznova i iznova dobivam poziv za ratište i za borbu. Jednog dana će svoj život položiti ili cijela nacija ili politički sistem ove države. Neka gori pobijedi.

Viva el dolor!

Autor, privatna arhiva
Disclaimer ENG: „This blog is made possible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of Youth magazine ‘Karike’ and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.“
Disclaimer BHS: „Ovaj blog je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog magazina ‘Karike’ i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.“

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Koracima Kantone, Pirla i Kvarežme: Prva škola fudbala za Rome