Stres u novinarskoj profesiji kao izazov modernog doba

Novinar mora posao da uradi kvalitetno. Onog momenta kada stanemo ispred kamere te kada čujemo „idemo za 10 sekundi“, više ništa nije bitno, nikakav stres kroz koji prolazimo, da li u privatnom životu ili onaj koji je vezan za posao, a s kojim gledaoci nisu upoznati.

Piše: Amir Barleci

Novinarski posao iziskuje puno rada, truda, istraživanja i aktivnosti, što u nerijetkim slučajevima može rezultirati čestim stresom, napetostima i nelagodnostima kako za novinare tako i za ostale medijske radnike. Izvještavanje o teškim temama poput trenutne ruske i izraelske agresije na Ukrajinu i Pojas Gaze, ali i raniji izazovi tokom pandemije COVID-19 zasigurno su događaji koji sa sobom nose veliku dozu stresa i životne neizvjesnosti. Česti prekovremeni rad i rijetko prakticiranje fleksibilnog radnog vremena također predstavljaju dodatne stresore.

O izazovima i poteškoćama s kojim se novinarska profesija susreće danas razgovarali smo s Vildanom Mehmedović, novinarkom Federalne televizije. Intencija je posvetiti više pažnje ovoj zapostavljenoj temi u svijetu novinarske profesije, kao i uistinu čuti glas novinara i razumjeti taj veoma izazovan poziv. Mehmedović se na početku razgovora za naš magazin osvrnula upravo na aspekt stresa u novinarstvu, kazavši da je televizijski posao veoma stresan, ali isto tako navodi da su televizijski ljudi zavisni od tog stresa i adrenalina, te da se mnogi nakon povlačenja iz novinarskih voda nakon kraćeg vremena ponovo vraćaju tom izazovu. „Jedan dan novinara na poslu uključuje susret s toliko različitih ljudi – neki nam znaju biti motivacija, a neki i stres. Novinarstvo je posao bez radnog vremena, praznika i često bez privatnog života, te između svega toga treba žonglirati, stoga ako strastveno ne volite ovaj posao, ne možete ga ni raditi, ili možete jedno vrijeme, ali će vas vrlo brzo ‘progutati’, te neće biti šanse da istrajete“, istakla je Mehmedović.

Komentirajući uticaj stresa na poslovnu motivaciju i kvalitet rada, naša sagovornica naglašava da stres itekako utiče na kvalitet života, u odnosu na kvalitet rada, te da se stres u novinarskoj profesiji podrazumijeva.

„Novinar mora posao da uradi kvalitetno. Onog momenta kada stanemo ispred kamere te kada čujemo ‘idemo za 10 sekundi’, više ništa nije bitno, nikakav stres kroz koji prolazimo, da li u privatnom životu ili onaj koji je vezan za posao, a s kojim gledaoci nisu upoznati“, pojašnjava Mehmedović.

S obzirom da je pretežno angažovana u vođenju emisija uživo, za Mehmedović lično najveći stres predstavljaju situacije u kojima pojedini sagovornici kasne ili se uopšte ne pojave u programu. „To su situacije koje naši gledaoci ne smiju znati ni primijetiti. Često se to zna desiti, ali improvizacija i snalažljivost se najbolje tada očituju“, ističe.

Naša sagovornica se je osvrnula i na burnout fenomen koji je karakterističan za poslovni kontekst, te kojeg karakteriziraju konstantne i visoke razine stresa, što za posljedicu ima nedostatak energije, manjak motivacije i nepovoljan uticaj na fizičko i mentalno zdravlje. Prema njenom mišljenju, novinarski posao sa svojom zahtjevnošću i visokim stepenom odgovornosti neminovno kod većine novinara i medijskih radnika kad-tad dovede do ovog u današnje vrijeme sve raširenijeg fenomena.

„Istraživanja sprovedena u Sjedinjenim Američkim Državama dokazala su da je oko 50 % ispitanika koji se bave medijskim poslom nekada u toku svoje karijere doživjelo burnout. Mislim da ni kod nas nije ništa bolja slika. Ignorisanje takvog stanja moglo bi dovesti do ozbiljnih posljedica kako po zdravlje, tako i za opstanak poslodavca. Kroz ovih nekoliko godina rada u medijima doživjela sam burnout. Prvi kojeg se sjećam bio je na početku emitovanja jutarnjeg programa, kada su manjak sna, energije i promjena bioritma učinili svoje. Čim sam stabilizirala san i prilagodila svoje radne navike privatnom životu, stanje je bilo mnogo bolje.“

Vildana Mehmedović, privatni arhiv

U procesu suočavanja sa stresom važno je imati u vidu i prakticirati određene strategije, a sve u cilju reduciranja i suzbijanja ovog izazova današnjice. Svaki pojedinac ima nešto svoje što mu pomaže da preovlada stresne i neprijatne situacije, a naša sagovornica navodi da svoje slobodno vrijeme voli provoditi u aktivnostima u kojima uživa, te koje joj donose mir i relaksaciju. Također, nastoji, koliko je u njenoj mogućnosti, ne razmišljati previše o poslovnim obavezama, iako podcrtava da je to pravi izazov kada je u pitanju novinarska struka.

„Kada jednom ‘kročite’ u ovaj posao, onda ste novinar 24/7. Privatno mi odgovara druženje s ljudima koji su izvan javnog posla, iako ima mnogo onih koji su mi od poslovnih saradnika postali i privatno dobri prijatelji.“

Na kraju razgovora dotaknula se je i jedne veoma značajne, ali u našem bosanskohercegovačkom kontekstu dosta i zapostavljene teme, a to je koliko je u cijeli proces nužno uključivanje stručnjaka poput psihologa i psihoterapeuta, a sve u cilju kreiranja strategija i programa za očuvanje i zaštitu mentalnog zdravlja kod novinara. „Više puta sam s kolegama u redakciji komentirala upravo ovu temu i svi smo se složili oko jednog, a to je da nam je svima potreban psihoterapeut barem jednom sedmično, kako bismo zaštitili svoje mentalno zdravlje od svakodnevnih izazova s kojima se susrećemo. Moj lični stav je da u današnje vrijeme svi trebamo posjetiti psihologa ili psihoterapeuta s vremena na vrijeme, s obzirom na to u kakvom vremenu i pod kojim tempom svi živimo“, zaključila je Mehmedović.

 

 

Najčitaniji tekstovi

Jezičke greške u medijima – nemar novinara, redakcije bez lektora
Zar je zaista važno za kim mi srce žudi?
Odbrane u momentima kad ih ne očekujete su uvijek srcu najmilije
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Queer prava za sve
Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?
More Stories
Katarina Peović: „Radnici su ucijenjeni jer javni govor često znači ugrožavanje vlastite materijalne sigurnosti“