Sarajevska raja, a i turisti, u što smo se uvjerili, prepoznali su Steveovu emociju tokom nastupa. Interesantno je da je veoma razgovjetno i gotovo tečno pjevao na bosanskom jeziku, a ne zna ga. Zanimalo nas je kako je onda birao pjesme za nastupe.
Piše: Semra Hodžić
Malo ko je nastupajući samostalno na sarajevskim ulicama privukao više pažnje od mladog Stevea Lina s Tajvana. Mjesecima je uveseljavao građane i posjetioce Sarajeva na ulici pjevajući evergreen hitove naše muzičke scene, a da uopće ne zna bosanski jezik. Atmosfera oko njega znala je biti toliko dobra da su se mase spontano okupljale i uglas pjevale kultne pjesme svih generacija.
Vjerovatno nije ni bio svjestan trenutka kada mu se na ulici pridružio najuspješniji bosanskohercegovački bend – „Dubioza kolektiv“. Usijali su atmosferu na ulici i Stevea odmilja upisali u Bosance kao Stevu Tajvanca!
Ovih dana je napustio Sarajevo i vratio se svome domu u Taipeiu, odakle je za „Karike“ ispričao životni put koji ga je doveo do glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Gradski dečko iz Taipeia
„Rođen sam u Taipeiu kao gradski dečko (ali ne volim veliki grad). Magistar sam elektrotehnike, nakon čega sam nastavio doktorski studij, ali na fakultetu informacionih nauka. Već nakon prve godine sam napustio studij, a moji roditelji nisu bili baš sretni zbog toga. Radio sam kao istraživač-asistent i bavio se softverskim inženjeringom tokom doktorskog studija, tako da sam oboje napustio u isto vrijeme. Odlučio sam postati turistički vodič na Tajvanu s engleskim jezikom, gdje sam radio 3 i po godine. Onda sam otišao u Slovačku da radim kao agent u call centru godinu i po. Zatim sam slučajno postao ulični izvođač dok sam pokušavao napraviti YouTube video 2018. godine“, ispričao je Lin koji se od tada druži i putuje s gitarom.
Softverski inženjering počeo mu je smetati jer je morao dugo boraviti pred ekranom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Topao prvi utisak o Sarajevu
U Sarajevo je prvi put došao u oktobru 2021. godine, stigavši iz Kotora.
„Vidio sam mnogo nasmijanih ljudi na ulici koji su bili vrlo prijateljski raspoloženi prema meni ili više radoznali, pa su mi prilazili samo da razgovaraju sa mnom, nekad na engleskom, nekad na bosanskom. Vidio sam mnogo puta kako se ljudi slučajno vide na ulici i malo popričaju jedni s drugima ili se samo rukuju i onda nastave dalje u svom pravcu. Viđao sam i kako ljudi koji se ne poznaju počnu sasvim spontano pričati npr. na blagajni supermarketa, što mi je bilo vrlo neobično, ali i vrlo lijepo za vidjeti. Zato mi se učinilo da grad ima neku toplinu, jer to nije baš moguće da se desi u Taipeiu, što je meni velika suprotnost“, otkrio nam je Lin svoje prve utiske po dolasku u Sarajevo.
Živeći na Tajvanu, o Bosni i Hercegovini nije znao mnogo.
„Jedino što sam znao je da tamo postoje tri vjere i da tamo zajedno žive Hrvati, Srbi, Bošnjaci i da je bilo sukoba. To je sve što sam znao“, rekao nam je Lin.
Zbog čestih putovanja nije dublje upoznao mnogo mladih ljudi, kako u BiH, tako i na rodnom Tajvanu, ali je imao priliku razgovarati s mnogo njih.
„Pokazivali su mi podršku, radoznalost i ljubaznost, ili su mi jednostavno slali poruke da me podržavaju. Otvoreniji su da mi se pridruže da pjevamo zajedno na ulici“, naveo je Lin.
Pjeva na bosanskom, ali ne zna jezik
Sarajevska raja, a i turisti, u što smo se uvjerili, prepoznali su Steveovu emociju tokom nastupa. Interesantno je da je veoma razgovjetno i gotovo tečno pjevao na bosanskom jeziku, a ne zna ga. Zanimalo nas je kako je onda birao pjesme za nastupe.
„Obično pitam ljude na ulici dok nastupam koju pjesmu žele čuti. Ako je ne znam, ja ću reći da je ne mogu svirati, zapisat ću je i kasnije izguglati, poslušati mnogo puta na YouTubeu i probati je odsvirati, i ponavljati iznova i iznova dok ne osjetim da je uredu. Ipak, većinu vremena ne znam šta pjevam, ali su se neke riječi ponavljale poput: ‘srce moje’, ‘godine’, ‘ljubavi’ i njih sam najbrže naučio“, otkrio nam je Lin.
Ljubitelj buregdžinica
Na Baščaršiji se Steve Lin već udomaćio jer se oduševio buregdžinicama i tradicionalnom pitom.
„Postoji mnogo kuhinja u Bosni koje sam probao, u kojima se pravi pita i stavlja mnogo jogurta ili pavlake u dosta različitih namirnica. Jogurt i sir nisu tako popularni, a po mom mišljenju nedostaje više svinjetine, riže i duboko pržene hrane. Tajvancima bih sigurno preporučio da probaju zeljanicu i krompirušu, kao i jela ispod sača i rakije“, rekao je Lin za „Karike“.
Po Bosni, kaže, nije mnogo putovao. Bio je samo u Visokom i Sarajevu, a drugi put kada dođe volio bi vidjeti Mostar ili Banju Luku, kako bi imao šta preporučiti svojim Tajvancima.
„Sada mogu preporučiti samo Baščaršiju, Žutu tabiju, neke muzeje, Vječnu vatru i – buregdžinicu“, ne krije šta ga je kupilo.
Sarajevo – moja zona komfora
Sarajevo je doživio opuštenije, prijateljskije i lagodnije u odnosu na druge gradove.
„Mislim da mladi ljudi u BiH većinu vremena imaju cilj u glavi i imaju čemu težiti, bilo da je riječ o umjetnosti/muzici ili putovanju ili poslovnoj ideji. Tako da je veoma lijepo to vidjeti“, rekao nam je Lin otkrivajući kakve šanse imaju mladi u njegovoj zemlji.
„Obrazovanje nije besplatno. Obično možete podnijeti zahtjev za studentski kredit od vlade i polako plaćati od rada nakon diplomiranja ili će roditelji platiti za dijete. Najpopularnije mogućnosti za posao su inženjering ili IT, s diplomom. Bez diplome, postoji mnogo poslova s punim radnim vremenom u uslužnim djelatnostima poput restorana, trgovine, dostave itd.“, rekao je Lin.
Sarajevo mu je leglo kao mjesto za život, ali vratio se u rodni Taipei kako bi proveo više vremena s porodicom i prijateljima prije novog putovanja.
„Vratit ću se u Sarajevo na krompirušu i zeljanicu. Trudim se da se ne vraćam često jer što se više vraćam u Sarajevo, manje istražujem u nekom drugom poznatom gradu u kojem još nisam bio, tako da mi je Sarajevo kao zona komfora. Moram još naučiti balansirati s tim prelazom na drugu zonu nelagodnosti. Sada je još rano za planove, ali vidjet ću šta budućnost donosi“, rekao je ulični svirač Steve Lin za magazin „Karike“.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
