Posljednji nastavak originalne sage iz Star Wars univerzuma pod naslovom „The Last Jedi“ – osim zanimljivih i inovativnih preokreta – donio je i veliku pometnju među armijom fanova ove franšize.
Nikada do sada, pa čak ni u pogledu prequel serije, fanovi nisu bili podijeljeni glede jednog nastavka.
U početku sam mislio da ljudi zaista imaju problem s kvalitetom narativa, kao i s tim da se suoče i prihvate konačni ishod nekih narativnih linija koje pratimo već decenijama. Kao filmski kritičar, osjetio sam potrebu da na društvenim mrežama, preko raznih postova i komentara, provjerim zašto je ovaj film naišao na strašan otpor. Ono što sam saznao, i što još uvijek saznajem, prevazilazi same granice filmskog ukusa i odlazi u polje radikalnog diskriminatornog pohoda.
O čemu se ovdje radi?
Mnogi su fanovi, oni koji su najglasniji, razvili tu ideju da je glavna producentica Kathleen Kennedy svoje feminističke stavove utkala u samu franšizu i da je zbog toga sistematski uništava, kao i same muške likove. Kathleen Kennedy, istina, jeste feministica, ali optužbe koje ona dobija su apsurdne. Kennedy je u ovom poslu decenijama, počevši sa Spielbergom, a kasnije je, pokrenuvši svoju kompaniju, sudjelovala u nastanku relativno svakog velikog filma kojim se pop/geek/nerd kultura diči: od filmova „E.T.“, „Jurassic World“, „Back to the Future“, „The Sixth Sense“ te mnogih drugih. Čak je osam puta bila nominovana za nagradu Oscar i, rekao bih, ako iko u svijetu produkcije zna što radi, onda je to ona.
Ugroženi mali patrijarhat
A onda me jednog dana u grupi gdje se okupljaju fanovi naučne fantastike dočeka sljedeća stvar. Jedan njen korisnik apeluje sve ljude da bojkotuju novi film „Solo: A Star Wars Story“, što naravno nema nikakve veze s kvalitetom filma, jer je on tada od kino platna bio udaljen barem još dvije sedmice, ali ima veze s Kathleen Kennedy, jer oni s tim žele da, citiram, „uklone onu klašturu s čela Star Wars divizije u Dizniju i stave nekog kompetentnog“.
Da bi u nastavku predložili drugog Disneyjevog producenta zaduženog za Marvelov filmski univerzum, Kevina Feigea, čiji filmovi okupljaju gomilu muškaraca, gdje ženske uloge dolaze u razmjeru 1:5. Rasprava je, naravno, počela bez ikakvog jasnog razloga zašto bi to uradili osim onog koji je i pokrenuo ovo moje pisanje, a to su bile riječi da ona, sada parafraziram, čini muškarce glupim, slabim, kao muhama bez glave, dok su žene borci, heroji, osobe koje sve rješavaju itd. Ono što je još žalosnije jeste da sam iste ove argumente pronašao na još nekoliko postova, kako na jezicima našeg govornog područja, tako i na engleskom.
Kako zazirem od prepucavanja na Internetu, nisam se trudio da tipkam razumne razloge zašto upravo oni ispadaju još glupljim. No, moja je krv počela da ključa sa sljedećom raspravom koja je nastala istog tog dana. Riječ je bila o tome kako u novim nastavcima nastalim pod vlasništvom Disney grupacije nema romanse, poljubaca, a kamoli seksa.
Rasprava je nadalje tekla da su neki mozgovi zaključili kako je nedostatak poljubaca u Star Wars filmovima posljedica utjecaja feminizma. A što je još apsurdnije, da je razvod Hana i Leie, također, rezultat feminističkog uplitanja.
Vrhunac ovog negativnog pokreta koji se pojavljuje među Star Wars fanovima jeste vrijeđanje glumice Kelly Marie Tran (lik Rose u „The Last Jedi“) na rasnoj i rodnoj osnovi, zbog čega je ona odlučila obrisati svoj profil na društvenoj mreži Instagram. Pošto sam strašno veliki fan spomenute franšize, vjerovatno možete zamisliti kako sam se neugodno i posramljeno osjećao – i kao muškarac i kao filmski fan.
Zar su određeni slojevi društva postali do toliko toksični i, najblaže rečeno, zatupljeni da do te mjere osjećaju ugroženost svog muskulariteta od snažnih ženskih likova? Zar je ta patrijarhalna klica tako kancerogeno zadebljala u muškim genima da naučno-fantastični film projektuje njihovu nesigurnost i neuspjeh iz stvarnog života, i obrnuto.
Snažne žene: IN, šovinisti: OUT
Naučna je fantastika žanr koji, u odnosu na druge žanrove, daje pregršt mogućnosti za stvaranje snažne i inteligentne protagonistkinje. Leia Skywalker, Sarah Connor i Ellen Ripley samo su neke od njih, a Natalie Portman kao Lena u filmu „Annihilation“ je, možda, jedan najrecentniji primjer. Kako novi nastavci Star Wars sage pristupaju razvoju žena je sasvim ok, Leia kao generalica vodi pobunjenike, žrtva vice admiralke Holdo je najupečatljiviji i najhrabriji postupak nekoliko filmova unazad, a i Rey kao jedi (džedaj) je sasvim razumna pojava; iz animiranih serija znamo da i žene mogu biti jedi.
Ono što novi nastavci rade jeste da ispravljaju nepravdu koju su žene podnosile u ranijim dijelovima.
Jer osim Leie, koju ženu možemo okarakterisati kao likom od velikog značaja? Mnogima će, sigurno, na pamet pasti Padme Amidala, što bi donekle bio ispravan odgovor, ali ne i posve. Padme je u prvom dijelu prequel trilogije, „The Phantom Menace“, igrala kraljicu jakog karaktera i inteligencije, da bi je već u nastavcima, „Attack of the Clones“ i „Revenge of the Sith“, stavili u ljubavni odnos s Anakinom i u potpunosti uništili.
Padme tada postaje žena koja ovisi o svom muškarcu i njegovoj fizičkoj zaštiti, postaje domaćica koja sjedi kući i iščekuje muža, ne zna šta se događa, i samo njemu vjeruje dok se on prema njoj odnosi s nemarom što, u konačnici, dovodi i do njene smrti. Anakinov prevrat na tamnu stranu je mogao doći preko drugih motiva, a ne preko degradacije jedinog ženskog lika.
Vratimo se malo u prošlost i u originalnu trilogiju, tačnije „The Empire Strikes Back“, u scenu neposredno prije nego što Han Solo bude zamrznut u karbonitu.
Leia, već zaljubljena djevojka, Hanu uzvikuje „I love you“, da bi ovaj mačo muškarac kakav i jeste odgovorio sa „I know“. Ovaj poznati citat do sada izrečen na milione puta nije ništa drugo do patrijarhalni uzvik koji je kasnije stvorio Charlija iz serije „Two and a Half Men“.
Kada Rey spasi Finna, kada Rose spasi Finna, kada Holdo pokaže Poeu da u eksplozijama nije jedini odgovor – to nije feminizam, to je rodna ravnopravnost koja omogućava ženi da bude aktivni sudionik i osoba koja spašava, a ne čeka da bude spašena. Uostalom, zar nisu svi ratovi u Star Wars filmovima vođeni zbog muškaraca, dok žene po prvi put imaju priliku da tome ugnjetavanju stanu na kraj.
Galaksija je veliko mjesto i zbog toga u njoj imamo i naciste i pacifiste, i ženske vođe i muške kukavice, i međurasne veze i gay veze.
Sve ono čemu nas Star Wars filmovi uče jeste da je za zdravo funkcioniranje sistema potreban balans, odnosno ravnopravnost i razumijevanje, a to znači i između polova. Poruka koju su mnogi u blaženom neznanju zaobišli, ispustili, zanemarili i previdjeli; poruka koja je ključna za sprječavanje navedenih mizoginijskih istupa.
