Posao ne poznaje granice: Samozastupanjem do samostalnosti

Rođena je 1994. godine u Bihaću. Svojim roditeljima predstavljala je pravo malo čudo, donijevši neizvjesnost, ali i istinsku borbu sa ostatkom svijeta. Njeno ime je Azra Dedić i prva je zaposlena osoba u BiH koja ima Downov sindrom.

U Azrinoj porodici ona je jedina zaposlena. Dobila je svoje mjestu u „CM – cosmetic market“, čija je zaposlenica od sredine septembra 2016. godine.

Azrin radni dan isti je kao i kod većine nas. Započinje u ranim jutarnjim satima i završava osmosatnom smjenom.

Njen put ka zaposlenju nije bio nimalo jednostavan. Kao osoba s Downovim sindromom, intelektualnim poteškoćama i „anomalijom“ koja mijenja percepciju društva o mogućnostima rada i zaposlenja, ona je ipak dobila podršku. Sve je krenulo od udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“ iz Sarajeva, kroz program samozastupanja.

Samozastupanjem do samostalnosti

Samozastupanje znači poznavati svoja prava i boriti se za njih. Samozastupnici pokazuju da su prije svega ljudi, da mogu i žele govoriti u svoje ime. Ono što je vrlo bitno naglasiti jeste da je društvo u kojem živimo dužno osigurati mogućnost izbora i podršku. Na taj način, osobe s intelektualnim poteškoćama dobijaju priliku uticati na svoj život i biti manje ranjiva grupa.

Samozastupanje je proces koji zahtijeva vrijeme i vježbu. U tom periodu djeca s poteškoćama u razvoju zajedno uče sa svojim roditeljima.

Azra Dedić (Foto: 6yka.com)

„Mladi koji uspješno završe program zaista govore u svoje ime, rješavaju svoje i zajedničke probleme. Mogu postati članovi različitih pokreta za ljudska prava, mijenjaju negativne stavove i praksu okoline“, pojasnila je u izjavi za Buku Sevdija Kujović iz Udruženja „Djeca sa Down sindromom FBiH“.

„Posao mi puno znači“

Azra je u šestom razredu prebačena u redovno obrazovanje zahvaljujući zalaganju njene porodice. Završila je srednju umjetničku školu, smjer likovne umjetnosti. Njena prva i najveća ljubav je džudo, a to dokazuje i njena titula međunarodne prvakinje. Kada je riječ o poslu i kolegama, ima samo riječi hvale.

„Posao mi puno znači. Tamo slažem robu na police, postavljam cijene, popravljam robu koja je ispreturana. Sve poslove volim raditi“, kaže Azra i dodaje da joj je najdraži odjel sa šminkom.

Osim posla koji je Azra dobila, najznačajniji je onaj vezan za osjećaj pripadnosti i jednakosti. Dobila je priliku za učenje i osamostaljenje. Dio je zdrave okoline koja joj pruža sigurnost i ljubav. Radne kolege su zadovoljne i ponosne na Azru, jer svakim danom opravdava povjerenje koje su joj ukazali. Naglašavaju kako je ona dokaz da je sve moguće.

Azra Dedić i Sebdija Kujović (Foto: 6yka.com)

„Svi znamo da je porodično gnijezdo najsigurnije i najljepše, ali i da ne možemo zauvijek biti tu i da trebamo biti pripremljeni za izlazak iz tog gnijezda“, riječi su Azrine majke Ramzije. Izlazak van porodice za Azru je veoma važan, susreti s nepoznatim ljudima i novo okruženje. Situacije i događaji drugačiji od onih na koje je navikla.

Put ka samostalnosti za osobe sa poteškoćama, predstavlja izazov. Upravo Azra ima taj zadatak. Vremena ima, ljude koji je podržavaju i uče sa njom, kao i neizmjernu energiju s kojom započinje svaki svoj dan.

Svi smo mi samo ljudi

Da bi se dijete uspješno vaspitalo, prvenstveno je važna ljubav. Sve drugo je vjerovatno manje važno. Na osobe sa Downovim sindromom treba gledati kao na ljude. Njihov razvoj ovisi o kvaliteti skrbi, obrazovanju i odnosa sa drugima, kao što je to slučaj i sa svima nama.

Nije lako odgajati dijete sa poteškoćama u razvoju, potrebno je posvetiti mnogo vremena i pažnje. U Azrinom slučaju to je vidljiv napredak. Njen život poprima drugačiji oblik i dobija neku veću dimenziju. Ona iskazuje svoj potencijal, korisna je najprije sebi i porodici. Proces samozastupanja uveliko dolazi do izražaja, a što je najvažnije Azra postaje osoba koja će moći sama da donosi odluke važne za njenu budućnost.

Ovo nije samo jedna lijepa priča sa lijepim završetkom, nego novo poglavlje prepuno drugačijih stvari, mjesta za napredovanje i učenje. Ulazak u svijet odraslih njen je početak, a samopouzdanje koje dobija dovodi je do osjećaja ravnopravnosti sa ostalim ljudima. Biti različit pod jednim krovom, slika je jedne ljepše i bolje države.


 Naslovna fotografija preuzeta sa 6yka.com

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

1990. bila je godina moga dolaska. Od tada pa do danas, ne znam koliko se promijenilo. Možda malo ljudi, okolina i energija. Znam, nije se promijenila moja ljubav prema pisanju, crtanju i filozofiji. Prijatelji me znaju kao umjetnicu, kritičarku, a manje kao profesoricu filozofije :). Ja predlažem da me sami upoznate! Pisana riječ budi mnoge osjećaje!