Ilustracija u boji iz 1912. godine, “Votes for Wimmen.”
Došlo nam je još jedno doba ukrašenih bandera i manje-više istih prijetećih pogleda s uličnih bilborda. Majstori retuširanja i kreativnih slogana još jednom pokazuju svoja umijeća. Ponegdje se u moru odijela i kravata ukaže i pokoja bluza te osmijeh ukrašen karminom. Čini se kako odmah padaju u vodu sve priče o nejednakosti žena i muškaraca, jer žena ipak ima na predizbornim plakatima. No, je li ih iko čuo da govore o svojim političkim planovima? Jesu li, uredno fotografirane, kandidatkinje tu bile samo kako bi ispunile zakonsku kvotu od 40% ili su se njihove kampanje promicale jednako kao i kampanje njihovih kolega?
Ovaj put na ovu temu nismo razgovarali s političarkama koje se politikom bave kroz konkretnu političku stranku, nego sa ženama koje svoju političnost jasno pokazuju kroz aktivizam i naučne studije i analize položaja žena u BiH. Razgovarali smo s Mashom Durkalić; novinarkom, istraživačicom, feministkinjom i aktivistkinjom iz Sarajeva te Eminom Zahirović-Pintarić, pravnicom i prevoditeljicom o položaju žena u politici danas.
Koliko su žene zaista zastupljene na političkoj sceni u BiH? Kakva je njihova pozicija naspram kolega muškaraca?
Emina: Općenito govoreći i promatrajući cjelokupnu situaciju u BiH u posljednjem desetljeću evidentno je da je BiH postigla određeni napredak u promicanju rodne ravnopravnosti kroz zakonske i institucionalne okvire. Bosna i Hercegovina jeste usvojila novi okvir javne politike i djelomično je poboljšala zakone s ciljem djelovanja na području rodne ravnopravnosti i ljudskih prava žena. Međutim, provedba je i dalje neučinkovita. Žene su još uvijek nedovoljno zastupljene u politici i javnom životu, generalno. Predstavljanje žena u javnoj sferi je i dalje nisko, žene drže niže pozicije u hijerarhijama odlučivanja u državnim i entitetskim vladama. Iako je, dakle, došlo do povećanja broja žena na položajima u javnim ustanovama, one se uglavnom nalaze na nižim nivoima birokracije nego muškarci.
Prema posljednjim dostupnim podacima, samo 10 od 42 predstavnika u Predstavničkom domu su bile žene za period od 2014-2018. godine. Samo jedna žena više u odnosu na prethodni mandat i u Domu naroda, 2 žene od 15 delegata. U Vijeću ministara bilo je 9 muškaraca i nijedna žena.
Koliko se medijskoga prostora daje ženama koje se nalaze na biračkim listama i općenito na političkoj sceni BiH?
Masha: Kao i proteklih godina političke kandidatkinje na predstojećim općim izborima su marginalizirane u medijskom prostoru. To je praksa koja se iznova multiplicira i ne doprinosi poboljšanju ženske političke participacije, uprkos postojanju propisanih kvota na biračkim listama. No, propisana kvota na biračkoj listi ne znači da se ista prenosi i u sam proces biranja. Ne znači da će, ako na listama ima jednak broj žena i muškaraca, žene u konačnici biti izabrane. Glasački proces podrazumijeva mnogo faza, a jedna od njih je i upoznavanje javnosti sa kandidatima. Politički kandidati imaju mnogo više prilika da ih glasači i glasačice upoznaju, kao i da saznaju više o njihovim političkim programima i planovima, nego što to imaju političke kandidatkinje. Nije nam potrebno nikakvo zahtjevno i kompleksno istraživanje kako bi se ovo potvrdilo – vrlo površan uvid u plakate koji su sastavni dio predizborne kampanje u BiH pokazat će manjak žena.
Ipak možemo vidjeti žene na predizbornim plakatima. Koliko se iz toga može iščitati veća participacija žena i generalno bolji položaj žena u politici?
Masha: Moram da kažem da primjećujem mrvicu više žena na plakatima koji su dio predizborne kampanje, što navodi na zaključak da su žene smještene u tzv. token funkciji, odnosno da je to nastojanje da se popravi prosjek. No, jasno je iz svih pratećih aktivnosti predizbornih kampanja da su žene iznova marginalizirane. Naravno, da bi se žene pomakle sa ove margine, potrebno je da ih bude više u samoj politici i da se odvaže na taj korak. No, politika se smatra tzv. muškim poslom ili little boys clubom, pa ne čudi što žene nemaju ni odvažnosti ni interesa u upuštanju u često vrlo nefer i zahtjevne političke borbe sa kandidatima koji su u svojim zajednicama već poznati i već u prošlosti zaokruživani na izborima. Potrebno je da političke stranke, prije svega, ohrabre i podrže žene u njihovoj želji da budu dio političkog procesa. Potrebno je da taj proces bude transparentan i otvoren, i da ne bude isforsiran samo zbog toga što postoje kvote.
Kakvi su stereotipi i predrasude prema ženama koje se bave politikom ili pravom, tzv. muškim poslovima.
Emina: Odnos društva prema ženama je još uvijek izrazito patrijarhalan, zbog čega i dalje imamo dominantne stereotipe i predrasude prema ženama koje se bave politikom, pravom ili bilo kojom profesijom koja izlazi iz sfere privatnog. Zna se koja su to ženska zanimanja, koja je glavna uloga žene u društvu, odnosno briga o djeci i porodici i prirodna podređenost tom konceptu. Iz toga proizlazi evergreen stereotip o muškim i ženskim poslovima te vjerovanje da politika prirodno „leži“ muškarcima, da žene ne doživljavaju ozbiljno, da se vode emocijama, umjesto intelektom i slično. Ono što je po meni zabrinjavajuće jeste što žene njeguju ove stereotipe prije svega, o čemu govori istraživanje da se 70% žena izjašnjava patrijarhalnim, 25% liberalnim i 5% jednostavno ne zna kako bi se izjasnile, dok 50% muškaraca se izjašnjava patrijarhalno orijentiranim, a 50% liberalnim. Ovi podaci su poražavajući i krajnje zabrinjavajući.
Da li je u konačnici rod i spol važna odrednica u politici i bavljenju politikom. Odnosno, da li dovoljno da se žene samo pojave na političkoj sceni ili je mnogo važnije politička agenda, ciljevi i načini postizanja istih?
Masha: Bitno je napomenuti i to da, čak i ako bude više žena na kandidatskim pozicijama, pa kasnije i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, to ne umanjuje problem da u BiH vlada ozbiljna epidemija političkog populizma. Žene u politici nisu imune na to i često reprodukuju gledišta matičnih stranaka, koja su često fokusirana na dalje stvaranje političkih tenzija. Žene u takvoj situaciji, kao uostalom, i muškarci, ne mogu i neće uspjeti ništa promijeniti kada je u pitanju bh. politička scena, jer spol i rod populizmu ne znače ništa – štaviše, oboje pomažu ostvarivanju njegovih ciljeva, što je samo prolongiranje političkih igara i dalje produbljivanje vrlo ozbiljne ekonomske i društvene krize bh. društva.
Za kraj razgovora Masha Durkalić ističe da žensko mišljenje, generalno, još uvijek nije jednako vrednovano kao muško, iako volimo misliti da ravnopravnost postoji te da je prakticiramo. Vjerujem da postoji još mnogo puta kojeg moramo preći do ostvarivanja ravnopravnosti. U tom procesu ne trebamo napadati jedni/e druge, nego nastojati da učestvujemo, razgovaramo i slušamo, te da dajemo jednake prilike. Žene ne bi trebale odustajati od osvajanja javnog prostora zbog svoga spola i roda, jer one imaju jednako pravo na taj javni prostor kao i muškarci.
Žene trebaju da imaju jednake prilike, ali kada je riječ o politici mnogo je važniji politički program, ciljevi, načini ostvarivanja istih nego ispunjavanje rodne kvote koja sama od sebe neće doprinijeti rješavanju krize i boljeg života svih u BiH.