Opština Dobretići ili Pougarje je mjesto koji se nalazi u kantonu Središnja Bosna, 15-ak kilometara sjeveroistočno od grada Jajca. Naselja su smještena na padinama manje poznate planine Ranče koja je dio Vlašićkog masiva i spuštaju se prema lijevoj strani rijeke Ugar po kojoj je ovaj kraj i nazvan Pougarje. Dobretići su jedna od najmanjih opština u BiH i ima najmlađeg načelnika. Riječ je o Ivi Čakariću, rođenom 1990. godine u Jajcu, koji je 2016. napustio radno mjesto na fakultetu u Rijeci kako bi se kandidovao za načelnika u svom i rodnom kraju svojih roditelja.
Ivina pougarska priča počinje prvim pravim posjetom zavičaju. „U Dobretićima, poslije izbjeglištva 1992. godine, nisam nikako bio sve do svoje punoljetnosti. Za Pougarje sam jako dobro znao i prije prve posjete, jer odgoj je bio takav u obitelji, ali i sam ambijent u kojem sam odrastao. Onda je ozbiljnije krenula upotreba računala i interneta gdje sam se uključio na stranicu Pougarje Online, a o kojoj sam s vremenom postao ovisan. U kontaktu s ljudima, svojim Pougarcima, spoznao sam da jednostavno tu pripadam.“ Ubrzo nakon toga, posjetio je zavičaj i sve mu se češće vraćao.
Kako je sve više istraživao i upoznavao istoriju Dobretića, ljubav prema korijenima postala je jača. Kako kaže, s vremenom su se stvorile neraskidive veze. “Želio sam sva ta saznanja ljudima predstaviti, kako bi bolje upoznali zavičaj i više ga voljeli. Sa suradnicima sam pokrenuo stranicu Pougarje u srcu, zatim sam izabran za predsjednika Zavičajnog kluba Pougarje – Zagreb u čijoj smo režiji počeli izdavati list ‘Glas Pougarja’.“
Godinu dana prije lokalnih izbora, ljudi koji su prepoznali njegov rad i istinsko zanimanje za mjesto, rekli su mu kako bi njegova kandidatura za načelnika uveliko pridonijela zajednici. S jedne strane bio je jako počašćen, ali naredni mjeseci pretvorili su se u mnoge neprespavane noći.“Počekom godine počeo sam raditi na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, i razmišljam – ‘kako to sad napustiti, takvu priliku i takav posao’. Ipak, zov zavičaja bio je jači. Te izborne godine najavljujem otkaz, predajem kandidaturu, vraćam se u Pougarje i pobjeđujem.“
Kroz istoriju Pougarje, kraj koji su većinski naseljavali Hrvati, je administrativno bilo vezano za Jajce, da bi 1963. godine, prilikom novog prekrajanja opštinskih granica, potpalo pod novoosnovanu opštinu Skender Vakuf (danas Kneževo). Iseljavanje u Slavoniju i Sloveniju nastavljeno je nakon toga još većim intenzitetom. Privremeni rad u inostranstvu postaje mnogima stalni, jer posla na prostoru matične opštine gotovo da nije bilo. „Tako imamo situaciju 1991. godine da prema popisu stanovništva u Pougarju živi 4790 stanovnika, u dijaspori približno još toliko, a broj zaposlenih Hrvata na prostoru općine Skender Vakuf, od približno 2000 radno sposobnih, bio je sramotnih 72.“
Novo poglavlje otvara se 15. marta 1998. godine federalnim zakonom o konstituiranju novih opština kada Dobretići postaju samostalna opština. „To je nešto najbolje što se moglo desiti ovome kraju i narodu poslije mnogo desetljeća teških vremena i življenja. Počeo je proces slikovito rečeno ‘s ledine u instituciju’ s kojim se i danas ja, kao novi načelnik, susrećem i borim. Vrlo je težak put da se na ruševinama raštrkanih sela bez struje, vode i puteva izgradi sredina sa minimalnim uvjetima za život.“
Veni, vidi, vici
Na pitanje šta ga je potaklo da se iz Rijeke vrati u jednu naoko beznadežnu sredinu, Ivo kaže: “Što se tiče budućnosti i kvalitete za život Pougarje 1992. godine nije bilo u boljoj situaciji nego danas, pa opet su stotine ljudi stavili svoje živote na branik svoga zavičaja. Što je bio njihov motiv da brane jednu takvu sredinu? Ima nešto više i jače od čovjeka, usudio bih se reći i nešto božansko, gdje se žrtvujemo jedni za druge. Jednostavno, ovdje pripadam i sretan sam.“
Pobjeda na lokalnim izborima donijela mu je mjesto načelnika, ali mnoštvo izazova koji mu se nalaze na putu veliki su za period od četiri godine. Plan koji ima za Pougarje jeste održivi povratak. “Zadržati postojeće stanje što se tiče ljudi i dati priliku nezaposlenima. Mogu reći da smo po pitanju toga uradili dobar posao. Radi se o malim brojkama, ali apsolutno velikom iskoraku.“
Kroz četverogodišnji mandat cilj je osnažiti postojeće komunalno preduzeće ljudskim i tehničkim potencijalima. Održavanje javnih i sakralnih površina, zatim ljetno i zimsko održavanje puteva, odvoz smeća i opskrba stanovništva pitkom vodom. “Nakon godinu dana mandata mogu reći da sam imao vrlo realnu predodžbu stanja u općini, ali i stanja u državi. Više me je stvari pozitivno iznenadilo. Barem je tako za sada, a vidjet ćemo kako će biti dalje.“
Male i velike politike
Pougarje nema niti jednu prodavnicu. Narod uglavnom živi od mirovina, što upućuje na stariju strukturu stanovništva. Nadu budi 20-ak mladih porodica s 50-ak djece. Kada bi njih zadržali, ovaj kraj bi imao budućnost, navodi načelnik. Mlade porodice svoju egzistenciju uglavnom osiguravaju radom u firmama na području grada Jajca i Dobretića, institucijama te poljoprivredom.
Ivo smatra da njegova, kao i druge male opštine poput Istočnog Drvara, imaju budućnost jer su troškovi njihovih administracija minimalni. “To su zanemarivi novci i oni ne bi smjeli biti problem. Budućnost svake od malih općina treba posebno posmatrati, odnosno imaju li one budućnost da kad-tad od svojih prihoda mogu ispunjavati svoju primarnu funkciju i svoje obveze. Dobretići to sigurno imaju”, te dodaje, da kada bi se realizovali projekti koji su u planu glede iskorištavanja vjetropotencijala na platou Ranča i hidropotencijala u kanjonu Ugra, Dobretići bi bili jedna od prosperitetnijih opština u BiH i tada bi krenuo njen uspon.
Okrenemo li se drugoj strani, prostor Pougarja ima sve predispozicije za razvoj stočarstva te uzgoj ljekovitog i drugog bilja. Zbog svoje autohtonosti, visine, specifičnosti krajolika i očuvanosti prirode, potencijala ima za sve vidove turizma: ljetnog, zimskog, seoskog, sportskog i vjerskog. Sjeverne padine Ranča pogodne su za izradu skijaških staza i turističko-rekreativnih naselja.
Rijeka Ugar je zbog prirodnih karakteristika pogodna za gradnju hidrocentrala, dok su – prema riječim mladog načelnika – šume najveći prirodni resurs opštine Dobretići. Njome upravlja ŠGD „Šume Središnje Bosne“ iz Donjeg Vakufa. “Prema sadašnjem županijskom zakonu općina Dobretići dobiva mizernih 3% od cijene šume na panju što je na razini godine cca 20-25 tisuća maraka. Prije je to bilo 5%, a u razdoblju od 2010. do 2014. godine zbog nepostojanja zakona o šumama općine u FBiH nisu dobivale ništa.“
Uspjehom do cilja
Na pitanje, da li je ispunio svoj cilj kandidirajući se za načelnika, Ivo naglašava da je to ispunio u vidu povratka u zavičaj, što mu je prevashodno bila velika želja. „Ispada da je kandidatura za načelnika bila sredstvo, ali nešto je moralo biti. Osobno sam zadovoljan, jer je od planiranog postignuto i više ili barem stvari idu u tome pravcu da se realiziraju.“
Za kraj našeg razgovora, pitala sam ga šta može poručiti mladima povodom napuštanja zemlje, ali i političkog angažmana – “Teško mi je s ove pozicije govoriti o tome, jer što god kažem ispalo bi da sit gladnog ne razumije, te bih bio krivo shvaćen. Živio sam u Hrvatskoj gdje je i tada bio trend odlaska radno sposobnog stanovništva u zapadne zemlje, međutim, davno prije sam sebi zacrtao, ako budem morao ići preko granice u obzir dolazi samo Bosna i Hercegovina.”
Priču je zaokružila teza kojom Ivo navodi da mlade ljude treba politički školovati, ali i da sami tome teže. “Treba ih upoznavati sa sustavom. Primjećujem da se dosta mržnje, laži i klevete stvara prvenstveno iz neznanja, ali i informacija koje su im dostupne preko interneta ili drugih izvora. Određenim predznanjima teže bi se ljudima i manipuliralo.“
