U Bosni i Hercegovini gotovo 30 godina nakon rata na nekim mjestima postoje „dvije škole pod jednim krovom“ i separacija zbog nacionalne pripadnosti, bez obzira što generacije koje danas idu u školu nisu ni rođene u ratu. „Nastavnici njih sa sprata u prvoj smjeni puste pet minuta ranije, da se ne sreću sa nama.“- ispričala je jedna od učesnica ovogodišnjeg, drugog po redu Festivala Mira koji se prošli vikend održao u Vitezu, u organizaciji Centra za postkonfliktna istraživanja i okupio preko 40 mladih ljudi iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.
Piše: Vanja Šunjić
Nekima od njih je ovo prvi put da su dio jedne tako velike multietničke i multikulturalne grupe i slušanje njihovih iskustava, ali i katarza na njihovim licima nakon ovog susreta su neprocjenljivi. Neki drugi to žive svaki dan, no kroz ovu iskustvo su shvatili koliko su privilegovani i koliko je tu poziciju otvorenosti i mogućnosti da se družiš s kime hoćeš važno čuvati i braniti.
„Bavim se umjetničkim aktivizmom već nekoliko godina. Baš iz tog razloga sam odlučio da se prijavim na Festival Mira i osiguram sebi dodatno iskustvo koje će da mi pomogne u daljnjem djelovanju kada je izgradnja mira u pitanju. Sa ovog Festivala sam ponio divne utiske, kako zbog same organizacije i obimnosti kvalitetnog sadržaja koji je Festival ponudio, ali i zbog drugih mladih ljudi koji su iskoristili ovu priliku da u budućnosti mnogo više doprinesu boljitku u kontekstu mirovnog aktivizma.“ – kaže Muhamed Ahmuljić iz Gračanice.
U četiri dana bogatog programa Festivala kroz panel diskusije, radionice, projekcije filmova i izložbe koje izgradnju mira i suočavanje s prošlošću komuniciraju kroz umjetnost, dijalog i toleranciju, ne zaobilazeći važnost tranzicione pravde, mladi su imali priliku da se upoznaju sa nekim istaknutim mirovnim radnicima i radnicama, ali i sa običnim ljudima koji čine velika djela u oblasti mirovnog aktivizma.
Govoreći o svom iskustvu, Magdalena Jović iz Milića kaže: „Na Festivalu smo imali priliku da steknemo nova znanja, proširimo vidike i družimo se sa ljudima različitih karaktera, interesovanja, vjera i nacionalnosti. Svi učesnici su dobili priliku da iznesu svoje mišljenje i učestvuju u raspravi o brojnim temama i da kroz to shvate koliko smo slični, uprkos svim razlikama koje nam se često nameću i protiv naše volje“.
Teme izgradnje mira se zaobilaze u našem obrazovnom kurikulumu, učenje o prošlosti se svodi na faktografiju prožetu etno-nacionalizmom, izostavljajući prostor dijaloga do kojeg nije došlo. Ako jeste, desio se na marginama i kod generacija koje su učestvovale u ratu, a onda je još kompleksnije kada se to transferira na narednu generaciju.
„Za mene mir predstavlja određenu konstrukciju za koju je potrebna kvalitetna građa kako bi konstrukcija bila stabilna i održiva prilikom daljnje upotrebe. Neophodni su inženjeri koji će ponuditi i dio sebe u toj izgradnji, te biti svjesni da imaju veoma važnu ulogu, odnosno da su protagonisti u zahtjevnom scenariju u kojem se od njih mnogo očekuje. Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini ne iskorištavaju prilike koje im se nude, ali krivce u tome ne pronalazim u mladima, već odraslima koji su doprinijeli pogrešnim narativima i proizveli strah od nepoznatog i drugačijeg kod mladih.“- dodaje Ahmuljić.
Festival Mira, kao i neke druge mirovne akademije i kampovi u našoj zemlji preuzimaju golem i zahtjevan zadatak edukacije mladih u oblasti izgradnje mira, kako bi shvatili da mir nije samo odsustvo oružanog sukoba, nego potpuna integracija i sloboda. Nešto što se ne dobija po sebi, nego ga je važno neprestano graditi i raditi na njegovom učvršćivanju i afirmaciji.
„Mladost, emocija, energija i tolerancija sa kojom su mladi učestvovali u debatama sa kvalitetnom grupom jedne malo starije generacije koja nam može biti primjer toga da ljubav ruši granice svake mržnje i da će dobrota i mir uvijek naći svoje mjesto među ljudima. Šarolikost nacija i religija na jednom mjestu, različita iskustva i društvene zajednice iz koje dolazimo, a ipak smo svi imali jednu zajedničku tačku: zajednicu svih za bolju budućnost. Ovakvi festivali ulijevaju mi nadu da će jednoga dana ovom tako dragocjenom i bogatom zemljom vladati mir, prijateljstvo i ljubav još veća nego što je bila u vrijeme Jugoslavije.“ – za Omladinski magazin Karike kaže Sara Jakovljević iz Brčkog.
Festival se održavao za vrijeme prve godišnjice ruske invazije na Ukrajinu, te su mladi i kroz taj primjer, kroz diskusije uviđali kolika je banalnost rata, nasuprot očuvanju mira. Bilo je riječi i o tome koliko je nekada naš jezik diskriminatoran i isključiv, koliko diskriminišemo kada govorimo o „miješanom braku“, ili kada ljudima, na osnovu toga kako se zovu, udjeljujemo nacionalni predznak.
Učesnica i učesnici Festivala su imali priliku da posjete prvi spomenik svim civilnim žrtvama rata u BiH koji je izgrađen u Žepču. Spomenik se nalazi u Ulici Prva, jer nakon rata, kada su Hrvati i Bošnjaci trebali ponovo da uspostave život i zajedništvo, usaglasili su se oko svega, a ostalo je kako nazvati glavnu ulicu. Tada je tadašnji, a i sadašnji načelnik predložio da se ulica zove Prva i tako je i ostalo. Osim Žepča, spomenik svim civilnim žrtvama posljednjeg rata je izgrađen u Bosanskom Petrovcu, a gradi se i u Brčkom.
Vraćajući se sa Festivala Mira u Vitezu, veliki broj učesnika i učesnica je rekao da u svoje lokalne zajednice nose mnogo dobre energije, inspiraciju, vještine koje mogu doprinijeti izgradnji mira, transformaciji sukoba i izgradnji povjerenja i pomirenja.
Fotografije: Centar za postkonfliktna istraživanja
