Razgovor s Mirelom Serdarević: „Da bismo promijenili ustaljene paradigme, moramo odgajati i obrazovati sebe dok odgajamo djecu“

Naučno je dokazano da odgoj djece u najranijem uzrastu utiče na formiranje njihove ličnosti i kvaliteta života. U posljednjih nekoliko godina sinonim za odgoj su skandinavske zemlje i njihova kultura. Kod savremenih roditelja zainteresovanost bude svjetski bestseleri Iben Dissing Sandahl „Danski odgoj djece“ i Kaije Puurae „Finski odgoj djece“, a više o zainteresovanosti po pitanju ovog načina odgoja saznajemo od Mirele Serdarević, magistrice pedagogije, koja je tokom studiranja boravila u Finskoj.

Razgovarala: Tamara Jakšić

Ti si za vrijeme studiranja provela jedan semestar u Finskoj. Po čemu se ljudi i odgoj u Finskoj/Skandinaviji razlikuju od ljudi i odgoja u BiH / na Balkanu?

Odgoj u Finskoj je usmjeren na izgradnju sretnih i emocionalno stabilnih ljudi i u tome veliku ulogu igraju roditelji koji od najranije dobi iskazuju ljubav, postavljaju zdrave i jasne granice, rade na izgradnji njihovih socijalnih i emocionalnih vještina.

Roditelji smatraju dijete individuom i poštuju ga. S druge strane, kod nas djeca odrastaju gajeći strahopoštovanje prema roditeljima što utiče na formiranje njihove ličnosti.

Bitno je reći da se odgoj danas razlikuje od načina na koji su nas odgajali roditelji, mi idemo u drugu krajnost i biramo lažnu demokratiju kako bi se izbjegla drama i konflikt.

Gdje god krenemo, pronalazimo literaturu o skandinavskom načinu odgoja djece. Zašto je dominantnije čitanje knjiga o skandinavskom načinu odgoja nego o tradicionalnom?

Nije samo nama zanimljivo čitati o skandinavskom načinu odgoja. Njihov odgojno-obrazovni sistem je prepoznat u svijetu. U Finskoj se obrazovanje smatra javnim dobrom, obavezno je i besplatno u potpunosti, te ima važnu ulogu u izgradnji nacije. Obrazovani ljudi grade društvo, mi to očigledno još nismo uvidjeli jer dopuštamo da obrazovani ljudi ulažu svoj potencijal u inostranstvu. Ono što je zanimljivo je njihov opušten pristup. Djeca se poštuju, postavljaju se zdrave granice jer i njihova djeca kao i sva ostala ne reaguju odgovorno, već njihovi roditelji.

Mogu li generacije mladih roditelja u BiH istinski prihvatiti drugačiji način odgoja? Da li su knjige samo poželjno štivo za čitanje pred spavanje ili postaju dio svakodnevnog odgoja?

Znam da mogu. Trebali bismo to prihvatiti. Govorim iz iskustva sa svoje troje djece. Svako kad dobije prvo dijete – uči. Učila sam i ja i svjesna sam svake svoje greške, ali to je put koji prolazi svaki roditelj. Roditelji kroz svaku fazu djetetova odrastanja treba da uče zbog usmjeravanja djece i uspostavljanja odnosa povjerenja. Krilatica finskog odgoja je „sretan roditelj – sretno dijete“; svjesna sam da roditelji male djece nemaju taj luksuz čitanja knjige za jedno veče, ali deset do dvadeset stranica svake večeri nama obezbjeđuje potrebne informacije o odgoju.

Mirela Serdarević, privatni arhiv

Da li primjećuješ da institucije u BiH pokušavaju uspostaviti ovakav način odgoja? Ako se već roditelji odluče za primjenu istog, jesu li vrtići i škole u tome prepreka?

Naše podneblje pod vrtićem podrazumijeva odgoj, a pod školom obrazovanje, stoga odgoj završava kad dijete krene u školu. To nije tako jer tek kada krenu u školu nastaju problemi koji se uzimaju kao primjeri djeci za budućnost. Devedesetih godina, kada je ponovo uspostavljen odgojno-obrazovni sistem u BiH, napravljena je svojevrsna kopija finskog školskog sistema. To se u praksi pokazalo lošim jer ne možete samo tako iskružiti kalup. Odgoj počinje od roditelja i treba da se usklađeno nastavi sa školom. Kopija finskog školskog sistema je bila nepraktična jer se odgoj od strane roditelja kosio s tim. U Finskoj u odgoju učestvuju roditelji zajedno sa školom, koja je njihov „partner u odgoju“, što s nama nije slučaj. Recimo ako se dogodi neki incident u parku pored škole, škola to ne smatra svojim problemom dok u Finskoj je to problem škole jer su pitanju njeni đaci.

Ako prihvatimo drugačiji način odgoja, da li time dolazi do sudara kultura podrazumijevajući nestajanje domaće kulture ili se može dobiti najbolje od oba svijeta?

Svijet je postao globalno selo, što nam pruža uvid u različite poglede na pitanja. Izuzetno je to što imamo priliku da pročitamo i čujemo kako neko radi, bez obzira što je daleko od nas. Dobro je znati da se i drugi suočavaju s istim problemima i uvidjeti da postoji više načina da se s tim nosimo. Pozitivno je što se informacije ne svode na jedan izvor (tradicionalni odgoj) jer mi ne odgajamo djecu za prošlost. To nije loše za kulturu već je obogaćuje jer se mijenja ono što ne funkcioniše na pravi način. Promjene nisu stvar savremenog doba, to je tako oduvijek. Izumire ono što nam više ne odgovara, čuva se poželjno i dobro. Ako odgojimo sretnu i sposobnu djecu, i naša tradicija će živjeti s njima.

Da li bi ovakav način odgoja mogao da doprinese rodnoj ravnopravnosti? Ako da, kako?

Skandinavske zemlje prednjače na ljestvici rodne ravnopravnosti u usporedbi s drugim zemljama. Kod nas je nerijetko odgojna uloga prepuštena ženi (mama, teta, učiteljica), a očinska figura je nedovoljno uključena. Mama je na porodiljskom odsustvu, dijete se veže za nju dok otac radi i to se nastavlja i kasnije kada su djeca bolesna, bez obzira na prirodu poslova koje roditelji obavljaju. Na taj način dijete ne razvija dovoljno blizak odnos s ocem. U Finskoj je normalno da otac uzme porodiljsko bolovanje, da učestvuje u odgoju, da ostaje s djecom kod kuće. Moja master teza je povezana s boravkom u Finskoj. Riječ je o izboru igračaka za djevojčice i dječake. Stvar je u tome što oni ne dijele ženske/muške igračke, odjeću, boje, oni djeci u vrtićima ne govore šta su po spolu, roditelje određuju kao partner broj 1 i partner broj 2… Ono što sigurno mogu reći jest da je to za nas ekstremno i ne bi naišlo na prihvatanje. Ovaj način odgoja bi mogao da doprinese smanjenju nasilja i zlostavljanja nad ženama. Poštivanje djece i slobodna igra bi bili prihvaćeni, ali pitanje roda i rodnih uloga teže.

Kako mijenjati ustaljene paradigme odgoja koje su duboko ukorijenjene u naše kulturne modele?

Mijenjati ustaljene paradigme možemo na više načina. Prvenstveno čovjek treba biti otvoren za sve, u ovom slučaju prihvatiti najbolje od oba svijeta. Uvažiti ulogu majke bez zanemarivanja uloge oca. Za uspješan odgoj djeteta potrebno je uspostaviti balans, a za to je potrebno dvoje. Svaka velika promjena je počela nekom sitnom promjenom. Moja porodica je usvojila ovakav način odgoja, ako ih usvoji još mi zajedno gradimo to novo društvo. Sve počinje od pojedinca i od dna piramide. Tu veliku ulogu imaju i mediji; paradigme se mogu mijenjati kroz medije jer oni imaju najveći uticaj na nas. Najkraće rečeno, da bismo promijenili ustaljene paradigme, moramo odgajati i obrazovati sebe dok odgajamo djecu.

Najčitaniji tekstovi

ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – arapsko-izraelska normalizacija odnosa i eskalacija palestinsko-izraelskog sukoba jačanjem postojećih i formiranjem novih frakcija otpora
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
20 godina Zakona o slobodi vjere – Je li samo hidžab problem i smetnja državnim institucijama?
Bošnjak i Srpkinja, Hrvatica i Rom... Kako izgledaju mješovite veze u BiH?
More Stories
Romkinje – u društvu nevidljive, sistemu nepoznate, a na plećima neviđen teret