„Metafizičarke malih stvari“ predstavlja blog koji podsjeća na svježu jutarnju kafu, lijep zalazak sunca, lijepu riječ. Ukratko, blog koji otkriva čari beletristike.
Metafizičarke su dvije profesorice b/h/s jezika i književnosti, Dženedina Mušanović i Tijana Bajrambašić, koje svoje slobodno vrijeme ispunjavaju čitajući knjige.
Ideja je postojala od samog početka studiranja, ali je zaživjela nakon učešća na radionici Frontal Blog Challenge. Odlučile smo pokrenuti blog kako bismo prvenstveno mladima pokušale približiti knjigu, podsjetiti na sve vrijednosti knjige i sve prednosti čitanja, te razmijeniti mišljenje i preporuke.
Inspiracija mahom dolazi od drugih bookstagramera, a ideju za novu fotografiju nerijetko potražimo i na Pinterestu, pa onda prilagođavamo našim uvjetima, željama i mogućnostima. Ponekad nas inspiriše i nova šolja za kafu ili tek ubrano cvijeće.
Inspiracija mahom dolazi od drugih bookstagramera, a ideju za novu fotografiju nerijetko potražimo i na Pinterestu, pa onda prilagođavamo našim uvjetima, željama i mogućnostima. Ponekad nas inspiriše i nova šolja za kafu ili tek ubrano cvijeće.
Danas je mnogo, pa i previše sadržaja koji se mladima nude, tako da se vrlo rijetko odlučuju za knjigu. Sve je brzo, dinamično i mladima je postalo dosadno biti fizički na jednom mjestu i čitati, češće biraju zabavu u vidu igrica, filmova i sl., a zaboravljaju da su i knjige zabavne. Naravno, nisu samo mladi isključivi krivci za to, niz je podugačak, ali to je tema za sebe.
Zamislite koliko smo mi sretni što živimo u 21. stoljeću i možemo doći do knjige jednim klikom, dok su ljudi nekad morali obilaziti biblioteke po cijeloj državi da bi došli do neke knjige ili naučnog rada koji im je trebao u tom trenutku. Dalje, internet nam je dao mogućnost da svako od nas kreira sadržaj i iznese svoj stav o čemu god želi, pa tako i mladi pisci svoj Facebook profil ili blog mogu iskoristiti u svrhu promocije svoga rada, što mnogi danas i rade. Spomenut ću zbirku poezije „Sarajevski John Doe“ koja je pravi primjer toga. Nažalost, jako malo ljudi internet koristi da bi došao do neke knjige ili pročitao nešto pametno. Negativna posljedica digitalizacije je upravo bombardovanje nekvalitetnim sadržajima koji mlade ljude odvlače od onoga što je važno, a to što jednim klikom mogu doći do odgovora na svako pitanje ubija njihovu kreativnost i sposobnost samostalnog razmišljanja. Knjige više nije potrebno čitati ni za lektiru, jer na internetu postoji sažetak svake knjige.
Čitajući širimo vidike i učimo da razumijemo drugog i drugačijeg. Upoznajemo razne kulture i šetamo s jednog kraja svijeta na drugi, a da pritom ne izađemo iz svoje sobe. Obogaćujemo vokabular, ljepše se izražavamo i možemo raspravljati o mnogim temama. Razvijamo sposobnost kritičkog mišljenja i imamo svoj stav o bitnim društvenim pitanjima. Zar sve ovo nije dovoljan razlog da počnete čitati?
„Živjeti je najrjeđa stvar na svijetu. Većina ljudi samo postoji, to je sve. “ (Oscar Wilde)
A upornost?
„Nisam doživio neuspjeh. Samo sam pronašaao 10 000 načina koji ne rade.“ (Tomas Edison)
Postoje kultne knjige koje bi svako trebao pročitati, ali taj se izbor definitivno ne smije svesti samo na tri. Za početak, pročitajte „Malog princa“ zato što je ta knjiga nepresušan izvor životnih lekcija o ljubavi i prijateljstvu s jednim prelijepim optimističnim pogledom na svijet. Roman „Zlatna ribica“ nobelovca Le Klezija vrijedi pročitati u ovo vrijeme netrpeljivosti prema izbjeglicama koji stižu u Evropu, jer će kod ljudi sigurno probuditi saosjećanje. Treća knjiga koja mi pada na pamet je „Lovac na zmajeve“, Haleda Hoseinija, a poslije nje pročitajte i „Hiljadu zlatnih sunaca“. Poslije tih knjiga, više nećete razmišljati isto. Bit ćete preplavljeni tugom i bijesom i vjerovatno biti zahvalni na svemu što imate.
Ukoliko i Vi želite dozu beletristike, trk na stranicu FB stranicu Metafizičarke malih stvari, skuvajte kaficu i uronite u čari književnosti.
