Danas, na društvenim mrežama, često smo svjedoci da pojedinci ili grupe budu „otkazani“ te dobiju etiketu problematičnih zbog nečega što su uradili a što se smatra politički nekorektnim.
Piše: Tea Kljajić
Politička korektnost jeste pokušaj da se uspostave norme govora i ponašanja za koje se smatra da štite ranjive, marginalizovane ili istorijski viktimizovane grupe. Takođe, ove norme govora i ponašanja treba da funkcionišu tako što oblikuju javni diskurs, često inhibiranjem govora ili drugih oblika društvenog signaliziranja. U javnom diskursu i medijima, izraz se uopšteno koristi kao pejorativ s implikacijom da su te politike pretjerane ili neopravdane.
Koncept političke korektnosti razvio se prvobitno u akademskim krugovima ali je razvojem tehnologije i masovne komunikacije on sada prisutan u svim segmentima društva. Danas se politička korektnost može smatrati samo drugom stranom medalje takozvane cancel kulture. Neki smatraju da su upravo politička korektnost / cancel kultura najveća prijetnja savremenim medijima i slobodi izražavanja. Prema istraživanju koje su sproveli „The New York Times“ i Siena College institut za istraživanje, čak 55 % ispitanika izjavilo je da nisu slobodno izrazili svoje mišljenje po pitanju nečega jer su se bojali osude ili pogrešnog tumačenja njihove izjave. Takođe, prema istom istraživanju, čak 46 % ispitanika izjavilo je da se osjeća manje slobodno pri iskazivanju svog mišljenja o političkoj situaciji u odnosu na prije deset godina.
Nažalost, ovo pitanje nije dovoljno istraženo na našim prostorima. Raspava o slobodi i njezinim granicama dio je demokratije – svaki dan pregovaramo o tome šta je diskriminirajuće a šta nije. Svrha zakona i etičkog konsenzusa je da nam pruže smjernice, ali naravno da su i oni, kao i jezik, podložni društvenim promjenama. Nešto što je prije nekoliko decenija bilo uobičajeno, sada može biti sankcionisano zakonom i obrnuto.
Za i protiv
U raspravama o političkoj korektnosti sučeljavaju se dvije struje mišljenja – protivnici i zagovornici političke korektnosti. Protivnici pokreta za političku korektnost vide u njemu lingvistički totalitarizam i jezičnu policiju koju njegovi pobornici žele uvesti. Oni koji se najoštrije protive političkoj korektnosti na nju gledaju kao na cenzuru i ograničavanje slobode govora i ponašanja koji dalje ograničavaju debate u javnoj areni.
Oni tvrde da takve jezičke granice neizbježno dovode do autocenzure i ograničenja u ponašanju. Smatraju da politička korektnost percipira uvredljiv jezik tamo gdje ga nema. Drugi, zagovornici političke korektnosti, vjeruju da je politička korektnost korištena kao epitet za zaustavljanje legitimnih pokušaja suzbijanja govora mržnje, te minimiziranja isključujućih govornih praksi. Oni smatraju da je njihova briga o toleranciji i jednakosti legitimna i da je cenzura preventivna mjera kako se grupe u nepovoljnom položaju ne bi dalje diskriminisale.
Rodna senzibilnost i politička korektnost
Jedan od primjera politički korektnog ponašanja jeste pitanje osobe o njegovom ili njenom „partneru“ te izbjegavanje rodnih izraza kao što su muž/žena. Razlog ovome jeste izbjegavanje pretpostavke o nečijoj seksualnoj orijentaciji. Dalje, uvredljivim se smatra i „pretpostavljanje“ roda osobe u određenoj profesiji.
Jedan od prijedloga koji se tiče političke korektnosti i roda jeste korištenje rodno neutralne zamjenice they da bi se izbjegle pretpostavke o nečijem rodu. Međutim, ta praksa u ovom trenutku izvodiva je uglavnom u anglosaksonskom govornom području. Na našem govornom području, rodno neutralna zamjenica ono nije dovoljno prilagođena da bi se koristila u govoru koji se odnosi na ljude. Takođe, u anglosaksonskom govornom području u posljednjih nekoliko godina dolazi do sve veće upotrebe rodno inkluzivnog jezika do te mjere da su određene riječi koje su donedavno bile u svakodnevnoj upotrebi sada zabranjene ili se smatraju moralno neprihvatljivima jer nisu rodno neutralne.
Tako na primjer, riječ fireman sadrži u sebi man pa se smatra neprihvatljivom i umjesto nje se koristi rodno neutralan izraz firefighter. Osim toga, neprihvatljivo je reći mankind i policeman te se umjesto toga treba reći humanity i police officer. Ponegdje, smatra se uvredljivim da roditelja oslovimo sa „majko“ ili „oče“, već se smatra da se trebaju oslovljavati isključivo sa „roditelj“ kako se ne bi pretpostavio nečiji pol. Iako smatram da je upotreba rodno neutralnog jezika poželjna i da može dovesti žene i marginalizovane osobe u bolji društveni položaj, problem vidim u nerazumijevanju procesa adaptacije. Neke riječi su se toliko ustalile u jeziku da ih je nemoguće preko noći zaboraviti. Stoga je edukacija o rodno neutralnom jeziku veoma važna, a šikaniranje osoba koje ne koriste rodno neutralni jezik može dovesti samo do još veće odbojnosti prema istome.
Koliko je korektna „politička“ korektnost?
Danas, na društvenim mrežama, često smo svjedoci da pojedinci ili grupe budu „otkazani“ te dobiju etiketu problematičnih zbog nečega što su uradili a što se smatra politički nekorektnim. Iako je to „otkazivanje“ na početku bilo opravdano, sada to već prelazi u nešto neracionalno. Nedavno, na TikToku, viralan je postao snimak Afroamerikanke koja je na video Drew Barrymore odgovorila veoma oštro pokušavajući je „otkazati“. Naime, na „spornom“ videu Drew Barrymore pleše i smije se na kiši što je žena, a Afroamerikanka koja je na TikToku pod imenom amushroomblacky smatrala je video uvredljivim, odnosno da vrijeđa pripadnike crne rase koji takođe kreiraju sadržaj na TikToku. Iako je dotična imala tri minuta dug video u kojem „argumentuje“ zašto se Drew Barrymore ne bi smjela snimati kako pleše na kiši, nikome nije bilo jasno o čemu se zapravo radi, a i sam video je ubrzo skinula s društvenih mreža.
Politička korektnost kao kulisa za „stvarne probleme“
Politička korektnost takođe često posluži kao kulisa iza koje se skriva „stvarni problem“. U razgovorima o potrebi rodno neutralnog jezika ili traženju ženskih naziva za određena zanimanja zaboravljamo na važnije probleme. Da, lijepo je da se žena naziva ženskim nazivom zanimanja, ali trenutno je puno važnije da se riješe problemi nejednakih plata, manjak žena na određenim visokim pozicijama ili često nepoštovanje zakona kada su u pitanju žene na porodiljnom dopustu.
Iako je politička korektnost u svojim prvobitnim oblicima označavala pozitivan iskorak prema boljem društvu, jednakosti i ravnopravnosti, mnogi su u političkoj korektnosti vidjeli moć, a ovaj se koncept počeo iskorištavati i zloupotrebljavati etiketirajući one koji nisu istog mišljenja.
