Sve se manji broj mladih odlučuje na zajednički život okrunjen brakom. Šta su glavni razlozi tome pročitaj u priči Semre Hodžić.
„U prirodi svakog čovjeka je da teži osnivanju svoje porodice, da kreira svoju sigurnu luku i ‘mjesto’ kojem se uvijek rado vraća.“
Tako to vidi Sumeja Huskić, apsolventica Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu, koja je u protekloj godini stupila u bračne vode.
I baš zbog toga što je sasvim prirodno da čovjek ne želi život provesti sam, važno mjesto među temeljnim ljudskim pravima, u Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka iz 1949. godine i Povelji Evropske unije o temeljnim pravima iz 2000. godine, zauzima „Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje porodice“.
Bez obzira na to što je prirodno i ljudskim pravima zagarantovano, u današnje vrijeme osnivanje porodice nije baš tako lako, smatra Sumeja.
Iako heteroseksualnim parovima nije zabranjeno vjenčati se i zasnovati porodicu, posljednjih godina u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regije sve manji broj mladih se odlučuje na ovaj korak. Zbog čega je to tako?
Sudbinski izazov
Osim što se BiH već duže vremena suočava s problemom odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine, našu državu prati još jedan negativan trend među mlađom populacijom. Sve je manje onih koji se odlučuju na sklapanje braka, samim time sve je manje potomstva, što naravno utječe i na ekonomsko planiranje države i pojavljivanje „bijele kuge“.
Govorkalo se kako na sve rjeđa sklapanja brakova utječe trend sa Zapada – „ostati slobodan, nemoj se vezati, važno je samo dobro se zezati“, no ipak je jedan od glavnih razloga za takvu poraznu statistiku teška ekonomsko-socijalna situacija, uključujući i političko stanje u državi. Da sve to zvuči još gore, ni vlast a ni društvo ne shvataju ovaj problem kao važan izazov bh. budućnosti.
Šta mladi misle?
„Moja motivacija za osnivanje porodice došla je prirodno. Jednostavno sam pronašla ‘svoju’ osobu. Na samom početku naše veze, moj suprug i ja smo znali da želimo osnovati svoju porodicu. Pronašli smo jedno u drugome ono što nam treba: ljubav, poštovanje i podršku. Imali smo osjećaj da zajedno bolje funkcionišemo, željeli smo iste stvari u životu i htjeli što prije ostvariti zajedničke ciljeve“, ispričala je Sumeja za „Karike.ba“.
I sama kaže ono što je svima dobro poznato – samo od ljubavi se ne živi.
„Imamo prevelika očekivanja, zahtjeve i prohtjeve“, rekla je Sumeja. „Ono što mladima treba za osnivanje porodice najviše se odnosi na tu materijalnu stranu: mjesto stanovanja i posao. Mi nismo imali prevelika očekivanja. Dovoljno nam je bilo da jedno od nas ima posao. Bili smo svjesni da će biti uspona i padova, ali nam je uvijek utjeha bila da ćemo biti skupa. Osnivanjem naše porodice mi smo postali tim i sve prepreke smo gledali kao određeni izazov koji nas čini još jačima“, smatra Sumeja.
Sumeja i njen suprug su među onim sretnicima koji su prije sklapanja braka imali rješeno stambeno pitanje, te stoga smatraju da je za sada dovoljno i da jedno radi kako bi mogli normalno živjeti. Ipak ističu kako jedna plaća nije dovoljna za neki luksuz poput putovanja i slično, ali za plaćanje osnovnih životnih potrepština i režija jeste.
Jedna prosječna plaća ne može prehraniti porodicu
„Nakon dugogodišnje veze, naravno, ljubav je ta koja je presudila da li se vjenčati ili ne“, rekla je Amela Mešukić, nastavnica bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika koja radi u jednoj sarajevskoj privatnoj osnovnoj i srednjoj školi.
Međutim, Amela smatra da postoje i drugi faktori koji utječu na tu odluku.
„Kao mlađi, često smo razmišljali o braku, bili na korak do toga, ali svaki put naletimo na najveću prepreku – finansije. Nije bilo dovoljno da jedno radi, čekali smo da i druga strana nađe zaposlenje jer jedna prosječna plaća ne bi mogla prehraniti porodicu s obzirom na to da nijedno od nas ne posjeduje vlastiti stan“, kaže Amela, navodeći kako danas žive u podstanarskom stanu, te kako je i pored dvije plaće teško doći do vlastite nekretnine.
Naslijeđena kuća kao olakšavajući faktor
Motive za osnivanjem porodice i Dženan Omanović, marketing menadžer iz Sarajeva, vidi kao prilično jednostavne.
„S obzirom na to da smo ionako provodili puno vremena skupa, jako dobro se upoznali i zavoljeli, jedini logičan sljedeći korak je bio brak. Znam da parovi danas žive zajedno i rađaju djecu i bez braka, ali s obzirom na to da oboje dolazimo iz konzervativnih i tradicionalnih porodica i odgojeni smo u duhu vjere, jedino što je bilo prihvatljivo za nas s neke moralne strane jeste da zasnujemo bračnu zajednicu. Dakle, motiv nam je bio da provodimo više vremena skupa, da se više povežemo, i na kraju da zajedno rađamo i odgajamo djecu“, rekao je Dženan.
Dženan i njegova supruga su oboje prije braka bili zaposleni, što im je omogućilo da se finansijski ustabile prije nego što započnu zajednički život. Kao olakšavajuću okolnost da što prije ostvare svoj cilj, imali su riješeno i stambeno pitanje – naslijeđenu kuću koju su zajednički opremili.
Razlozi su jasni
Ukoliko nemaju gdje ni od čega živjeti, jasno je, mladi se ne odlučuju na ovaj važan korak. Kako bi zaustavila crni statistički niz i potakla mlade na osnivanje porodice, te kako se ne bi obistinile prijetnje „bijele kuge“, a BiH postala zemlja starih, država će morati reagovati.
