Bosna – raj ili pakao?

Bosna i Hercegovina, balkanska država sa 3.517.000 stanovnika – razdijeljena u dva entiteta i Brčko Distrikt – zvuči veoma komplikovano i ne budi maštu nekom Evropljaninu da se nastani na našem području i pusti neke nove korijene. Neki su se pitali zašto je to baš tako, a neki vjerovatno odmahivali rukom jer „eto nema nama pomoći, mi smo toliko mentalno i duhovno posustali da je taj civilizovani svijet tako daleko od nas“. No, da li je to baš tako; krajnje je vrijeme da se suočimo s nekim činjenicama.

Godinama, tačnije 20 godina, se Balkan predstavlja kao područje divljaka koji samo ratuju i žive nekim tamničarskim životom u nadi da će nekada uspjeti sustići te veoma napredne narode, kojima tih istih 20 godina svojim znanjem i umijećem ti isti Balkanci nadomiruju radnu snagu, prihvataju sistem života kao svoj i pokušavaju da se prilagode novim „hladnim“ uslovima, daleko od ovih toplijih u kojima su navikli da žive. Dakle, nismo mi baš tako loši kao što kažu, a ni toliko zamračeni čime god nam govorili da jesmo. Evo nekih primjera o tome ko smo to mi i zašto kažu da smo toliko različiti.

Fizički izgled

Prema mnogim istraživanjima, a kao i što sami možete da potvrdite kada pogledate sugrađanina koji je druge vjeroispovijesti, primijetit ćete da na osnovu izgleda niste baš mogli da procijenite šta je taj neko. Dakle, dok vam ne kaže svoje ime i prezime, vi ne možete ni da pretpostavite da li se krsti ili ne krsti, ali svakako možete da primijetite kako većina ljudi koje pogledate imaju smeđe oči, crnu ili smeđu kosu, kao i da su neke prosječne visine, što znači da baš nešto ne odudaraju; ako ne zaboravimo i svijetlu put i zanemarimo onu boju koja se privremeno zadrži nakon odmora na moru, uglavnom u Hrvatskoj ili Crnoj Gori, kao i kada se zaboravi s kojim naporima se uspjelo otputovati na sedam dana na to isto more, onda shvatite da generalno fizičkih razlika nema.

Hrana

Balkanski narodi su inače poznati po dobroj kuhinji, između ostaloga i građani BiH, koji predstavljaju zajednicu većine balkanskih naroda, te samim time tu ne bismo trebali mnogo da se zadržavamo. Bez obzira da li ih jedete u Banjoj Luci ili na Baščaršiji, ćevapi su ćevapi, a ostala domaća ili tradicionalna hrana, kako je inače zovemo, se sastoji od svega svima nama poznatog, kao što je sarma, gulaši, pite itd.

Vjera

Stigli smo do trećeg i onog najvažnijeg, što se i predstavlja u tom tamo dalekom svijetu kao najveći problem svih nas, pa smo eto pored svega drugog što nas ujedinjuje – kako istorijski, tako i kulturološki – gdje svakako moć lingvistike prednjači u maratonu, jer kako je moguće da smo toliko različiti, a govorimo jezikom pomoću kojega se međusobno savršeno razumijemo. Pronađena je jedna ta anomalija koja sve te stubove dostojanstva ruši u vodu te baca u zaborav svaki pokušaj mirenja kako ga zovu ili, bolje rečeno, suživota s istima poput vas. Hajde da malo posvetimo pažnju i toj muci koja muči 3 miliona stanovnika. Opšte je poznato da nemili događaji  nastali i završeni prije 20 godina vuku korijene u današnjem odgoju, pogledu na svijet kao i gledanju sugrađanina smrknutim pogledom „jer eto on ne bi trebao da bude tu već na nekoj svojoj strani“.  

„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ – Biblija

„I kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima tako.“ – Biblija

„Poslije vjerovanja u Allaha, najvrednije djelo je ispoljavati ljubav prema ljudima.“ – Kuran

„Kada htjedneš da otkriješ nečije sramote – sjeti se svojih mana i nedostataka.“ – Kuran

„Što ti je mrsko, ne čini drugima. To je zakon, a ostalo je tumačenje.“ – Talmud

„Svi su odgovorni i za druge.“ – Talmud

Kao što možemo da vidimo, u svakoj svetoj knjizi se može pronaći o ljubavi, a ne o mržnji, o poštovanju, a ne nipodištavanju, o dostojanstvu ne poniženju – samo je važno u šta ljudi žele da gledaju. Razlike među nama nisu podjele gradova gdje na jednoj strani žive jedni, a na onoj drugoj neki drugi, nije ni tih prošlih 20 godina, a ako nekome ovo nije dovoljno da bi shvatio da smo svi samo ljudi od krvi i mesa, s nekim uvjerenjima, ali da niko nema izgovor niti pokriće za svoju mržnju, onda će vjerovatno nastaviti da živi u sumraku i vjeruje da ima nešto vrednije od života čovjeka. Svi mladi ljudi, podgojeni mržnjom i zavisti, te vjerovanjem da su bolji od onog drugog, bi se trebali osvrnuti oko sebe kako bi vidjeli mlade sugrađane koje razlike ne interesuju a koji duhovno pate od nemogućnosti napretka, pa na kraju i odustanu od borbe, kupe kartu u jednom pravcu i zauvijek odu iz države, svjesni da u njoj nemaju budućnost. S druge strane, mnogi ostaju u istoj toj državi boreći se da dokažu da li je starija koka ili jaje, da li mi ili vi, ili oni, ili mi svi zajedno koji tonemo dok neki drugi brodovi slobodno plove. Gdje su te granice među nama, gdje je ta druga strana, određuje svaki čovjek – kao i da li želi da tih strana bude.

 

 

 

Comments are closed here.