Tampon zona: „Potrebno je unaprijediti medijsku pismenost u okviru rodne ravnopravnosti“

Mnogo stvari se promijenilo u proteklih nekoliko decenija u društvima bivše Jugoslavije. Promijenio se politički i ekonomski sistem, ali veliki broj društvenih obrazaca nije, na primjer percipiranje žene i njene uloge u društvu.

Piše: Amina Alihodžić

Jesi li ti feministkinja?

Mlađe generacije žena odrasle su u društvu u kojem se vjeruje da su svi ženski problemi passe i da je to bilo samo u „ono doba“. Ali da li je to zaista tako? Ipak živimo na Zapadnom Balkanu, podrazumijeva se da je život težak, nesređen, nasilan, obespravljen, pogotovo za one koje percipiraju kao nježniji spol, ljepšu polovinu. Stanje i položaj žena nigdje nije idealan, pa zašto tražiti idealno na Balkanu, mi prirodno zaostajemo.

Ne zaostajemo u spominjanju termina „feminizam“ u medijima. Možda je i nas same neko ponekad upitao: „Jesi li ti feministkinja?“ Neke su samouvjereno rekle da jesu, a neke nisu znale  ili smjele da odgovore, s obzirom da je feminizam kod nas nerijetko ružna riječ.

Na temu feminizma i prava žena sam razgovarala s Ivom Parađanin, historičarkom umjetnosti, novinarkom i voditeljkom video-podkasta „Tampon zona“, koja kaže da feminizam za nju znači „biti svesna prethodnica i koraka koji su za nas izboreni, i nastaviti tu borbu za one koje će doći“.

Iva je podijelila s nama da se i sama barem deset puta u životu osjetila neprijatno ili doživjela nepravdu samo zbog toga što je žena.

„Ovakve situacije me jesu ljutile i verovatno su pomogle tome da moj bes, koji se dugo kuvao, prokuva, ali okidač za pokretanje podkasta bila je pre svega hitnost da se ženama obezbedi zvučnik koji će pomoći da se njihova iskustva, ekspertize, priče čuju koliko bi trebalo, jer već dugo svedočimo prigušenosti ženskog iskustva. Ovo je opasno i rezultira potpuno iskrivljenom, ukalupljenom medijskom slikom žene koja doprinosi retradicionalizaciji i povratku zakorelim obrascima iz kojih moramo hitno da se trgnemo. Želela sam da podkast bude svojevrsna vrsta buđenja na medijskoj sceni u regionu, ali u isto vreme i siguran prostor gde žene mogu reći šta god požele bez da brinu kako će to biti predstavljeno ili interpretirano. Ja nikad nisam potencirala na razgovoru o stvarima o kojima im nije prijatno da govore, tako da šta god da one izgovore, same su osetile trenutak i priliku za to, i to mi je krucijalno u stvaranju sigurnog prostora. Ispostavilo se da većina njih zaista jedva čeka da gostuje i dobije priliku da razgovara o temama koje su sastavni deo njih, a za koje ih niko nije pitao. Mislim da je mnogo važno da pokažemo da sve mi imamo više identiteta, afiniteta i da je štetno sagledavati bilo koga iz nekog oštrog, ograničenog ugla.“

Kritička analiza medijskog sadržaja vodi ka progresu

Razvijena ekonomija je preduslov razvijenog društva, a razvijeno društvo i ekonomija su rezultati obrazovanja društva. Ipak, treba da razumijemo da napredak jedne države nije moguć bez napretka i razvoja žene. Mediji u tome svakako imaju jako veliku ulogu, ali i sami akteri medijske scene. Stoga moramo biti jako oprezni i sebični kada je u pitanju konzumiranje medijskog sadržaja, jer on u današnjem vremenu zahtijeva i dozu medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja.

„Mere i aktivnosti koje bi trebale ili mogle da unaprede medijsku pismenost u kontekstu rodne ravnopravnosti, prava i života žena u regionu pre svega su odustajanje od senzacionalizma po bilo koju cenu i verno negovanje mizoginije i seksizma kao primarnih alata u oblikovanju reprezentacije žene u medijima. Ljudi preuzimaju štetne obrasce viđene u medijima i zato je na njima ogromna količina odgovornosti. U nedostatku obrazovanja o konzumiranju medija i kritičkom mišljenju, moramo dobro promisliti šta konzumiramo i na koji način. Mediji postaju sve brži i hiperprodukcija je uzela primat, ali mamljenje klikova stavljanjem žena u zakorele patrijarhalne kalupe nas neće nigde dobro odvesti. Ja razumem da se o određenim stvarima ne izveštava kao pre dvadeset godina, ali moramo svi da sledimo taj napredak, da radimo na edukaciji i medija i publike kako bi postala senzibilisana.“

Potrebni su vrijeme i rad da bismo se oslobodili patrijarhalnih društvenih okova

Generacijsko ugnjetavanje „slabijeg spola“ Zapadnog Balkana rezultiralo je da su žene decenijama zavisile od muških članova porodice u ekonomskom, socijalnom i psihološkom smislu. Uzorna žena je uvijek bila pokorna i tiha, a svaki vid emancipacije joj je bio onemogućen. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije počeo je proces emancipacije, ali stvari nisu mogle da se promijene preko noći. Današnje stanje nam otprilike i dalje pokazuje duboko usađene patrijarhalne norme koje i dalje utiču na svaki segment života jedne žene.

„Ne mogu da procenim sa sigurnošću gde smo, ali znamo gde želimo da budemo i to je jako važno. Mnogo sam ponosna i srećna što smo tokom godine za nama, u celom regionu, izašle na ulicu i alarmirale goruće probleme. To je veliki pokazatelj da smo osvestile šta nam se dešava i da nećemo tek tako dozvoliti da sistem drži konce nad našim umovima i telima. Nismo marionete i stvari kojima svedočimo nas ugrožavaju, vređaju i utiču na kvalitet naših života. Količina nasilja, uznemiravanja, mizoginije ključa na dnevnom nivou, ali to više ne sme da prođe neopaženo i sve više se trudimo da iščupamo te obrasce iz nivoa normalizovanog, tako da moja očekivanja od sistema nisu optimistična, ali verujem u moć ženskog glasa i udruživanja.“

Uloga majke ženskog djeteta je dvojaka i nosi veliko breme odgovornosti – kako dati bezuvjetnu ljubav i podršku, a ne pogriješiti u crtanju granica koje će biti temelj kompletnog života te male osobe koju pripremaš za sutrašnji izazovni svijet. Izazov je i demistifikovati dominantni društveni narativ. Zato je udružena borba žena za ravnopravnu poziciju u društvu o kojoj neumorno pričamo važna, radi budućnosti novih generacija.

„Možda tek sad s ovom svesti koju imam shvatam koliko su ti neki discriminatory obrasci prisutni od prvih dana kod devojčica, o kom god okruženju da govorimo. Zato mi je najvažnija misija da oko svoje kćerke sagradim atmosferu u kojoj će se osetiti prijatno i prihvatno šta god da voli i želi, ali s druge strane mislim da je jako važno da i ona vidi pravu mene, lišenu cenzurisane slike majčinstva. Trudim se da delimo sva osećanja i pričamo o svemu, i ma koliko kliše zvučalo, stvarno je najvažnije da bude SVOJA i prepozna to što je NJENO i ne dozvoli da joj iko to ugrozi.“

Puno je priča o borbi za rodnu ravnopravnost s kojih nije skinuta prašina vremena, mnoge su ostale neispričane. Sve ih povezuju putevi, trnoviti i isprepleteni, raznim okolnostima i sistemima. Dok postoje ovakve platforme, postoji i nada da će s ovih priča biti skinuta historijska prašina, a one će biti putokaz nekim novim generacijama koje i dalje koračaju putem borbe.

„Teach your daughters to worry less about fitting into glass slippers and more about shattering glass ceilings…“

Naslovna fotografija: Youtube.com, screenshot “Tampon zona” – Ana Mihajlovski: Život žene u medijima | Tampon zona podkast 01

Najčitaniji tekstovi

Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Riječ urednika: Septembar i vrijeme odučavanja
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Ne sudi knjizi po guzici
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Književni četvrtak: Lisičja (meta)narativna petlja