Andrea Aleksić, Foto: Ana Korićanac

Andrea Aleksić: Grafički dizajn nije samo estetika, već mnogo više od toga

Sve što nas okružuje jeste grafički dizajn, zašto se to onda ne bi iskoristilo da se pošalju neke prave poruke, pogotovo o očuvanju prirode koje je danas toliko bitno?!

Iako je tek treća godina Odsjeka za grafički dizajn Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, Andrea Aleksić je postigla zapažen uspjeh na našim prostorima, ali i šire. Kao studentkinja, osvojila je mnogo nagrada na studentskim konkursima. Dva puta je sarađivala s Narodnim pozorištem Republike Srpske, na studentskom konkursu dobila je priliku da dizajnira ambalažu Kiseljakove boce, a njeni dizajni su izloženi i u Ekvadoru. Ove godine je izabrana kao student s najboljim radovima tokom treće akademske godine i time dobila priliku da priredi svoju prvu samostalnu izložbu „Orbita – A“. Otvaranje izložbe je paralelno predstavljalo i otvaranje New moment galerije u Banjoj Luci. S Andreom smo razgovarali o samoj izložbi, o njenom viđenju grafičkog dizajna, o tome da li je to samo estetika, umjetnost ili nešto šire, te koliko je njoj bitan društveni angažman prilikom stvaranja.

Razgovarao: Fedor Marjanović

Kako je koncipirana ova izložba i šta je sve čini?

Izložba je ambijentalna. U cilju mi je bilo da prenesem svoj emotivni doživljaj i da put kroz koji sam prošla dok sam radila te radove prenesem na publiku i da oni to dožive na svoj način i da razmisle o temi koju sam obrađivala. Tema izložbe su svemir i tipografija. Mislim da mi u dizajnu najviše leži tipografija, a dio iz života koji me najviše interesuje jeste svemir. To su dva elementa iz mog poslovnog i privatnog života, kojima sam željela da se predstavim kroz svoju prvu izložbu. Izložba se sastoji od tri rada. Jedan se sastoji od serije od deset plakata, a svaki od njih je vezan za jednu planetu Sunčevog sistema. Na tim plakatima sam radila tipografska slova u 3D tehnici s glinom. Materijal sam sama preispitivala, bavila se teksturom, istraživala teksturu planete koju sam željela da prenesem na glinu i fotografisala da dobijem doživljaj misterije Sunčevog sistema. Drugi rad je Crna rupa, to je plakat ogromnih dimenzija i predstavlja misteriju koja uvlači čitav prostor u sebe. Treći rad je animacija u kojoj sam željela predstaviti ljepšu stranu svemira koju poštujemo i kojoj se divimo. Ova tri rada zapravo predstavljaju strahopoštovanje, misterioznost i ljepotu svemira.

Andrea Aleksić, JUPITER

Čini mi se da ovim načinom kombinuješ primijenjenu i konceptualnu umjetnost. Zašto si se opredijelila za kombinaciju ove dvije forme?

Htjela sam da publici predstavim šta je danas grafički dizajn. Ne veže se samo za 2D, za plakat i vizuelnu komunikaciju, već i za neke šire stvari. Grafički dizajn podrazumijeva i uključivanje nečeg drugog, pogotovo kad je u pitanju ambijentalna izložba, bitne su postavka i svjetlost. Da bih prenijela emociju na publiku moram da, osim samih komada papira, uključim mnogo elemenata.

Kakav je bio doživljaj, pošto je ovo tvoja prva samostalna izložba?

U početku me je bilo strah, jer ko od studenata ima priliku da ima sopstvenu izložbu, pogotovo kada je u pitanju grafički dizajn. Imala sam želju da svojim prijateljima i publici prikažem šta je grafički dizajn i da predstavim sebe kao umjetnika.

Andrea Aleksić, Orbita A

Osim u Bosni i Hercegovini, tvoji radovi su izlagani na mnogo širem području.

Osvajala sam i međunarodne nagrade. Osjećaj je prvi put neopisiv, pogotovo kada na fotografijama vidite da je vaš rad izložen negdje u Južnoj Americi, konkretno u Ekvadoru, ili da vidim da na ulici stoji moj rad. Sama činjenica da je žiri izabrao moj rad jeste potvrda da je ono čime se bavim kvalitetno.

Između ostaloga, sarađivala si s Narodnim pozorištem Republike Srpske, i to dva puta. Kako je bilo sarađivati s tom institucijom?

Prvi put je bio otvoren konkurs za sve studente grafičkog dizajna Akademije umjetnosti u Banjaluci. Reditelj je zajedno s upravom pozorišta birao plakat za predstavu „Sumnjivo lice“. To je bila prva veća nagrada koju sam osvojila. To mi je bila velika čast. Kasnije sam za pozorište dizajnirala godišnje loyalty kartice, što sam uradila na njihov poziv i to mi je također bila velika čast.

Sumnjivo lice, Narodno pozorište, dizajn Andrea Aleksić

Jedan si od autora dizajna za bočicu Kiseljaka, čime si poslala jednu ekološku poruku, pošto na njemu piše: „Recikliraj me.“ Kako vidiš povezanost dizajna i društvenog angažmana?

To je takođe bio studentski konkurs. Konkretno, kada sam radila dizajn bočice, razmišljala sam o tome koliko ljudi misle da je dizajn samo estetika. Zašto ljudi ne znaju da je povezan s umjetnošću? Baš je zato bitna angažovanost. Sve što nas okružuje jeste grafički dizajn, zašto se to onda ne bi iskoristilo da se pošalju neke prave poruke, pogotovo o očuvanju prirode koje je danas toliko bitno?! Sama reciklaža se forsira u svijetu s razlogom. Zašto onda ne bi i na našem prostoru pisalo: „Recikliraj me!“?

Andrea Aleksić, dizajn za Kiseljak

Šta zapravo za tebe znači grafički dizajn?

Što se tiče grafičkog dizajna, najviše volim angažovane plakate, teme koje su globalne. Volim da ga koristim u svrhu mijenjanja svijesti, da izrazim svoje mišljenje o svim stvarima koje se danas dešavaju. Čim je neka aktuelna tema, grafički dizajneri buknu sa svojim idejama da što glasnije iskažu svoje mišljenje. Umjetnici grafički dizajneri imaju danas priliku više od bilo koga da utiču na masu u svijetu.

Andrea Aleksić, BLACK HOLE-TYPOGRAPHY

Najčitaniji tekstovi

Nasilje nema opravdanja: „Zašto je važno prepoznati, prijaviti i zaustaviti nasilje?“
Ante Jurić-Marijanović: Moj je tata zločinac iz rata
Saveznik se ne podrazumijeva, saveznik se postaje
Zlatna Karika Haris Babić: Ljudi mogu biti uzrok ekstremnih vremenskih pojava
Boris Maksimović: Između krajnosti
Fedor Marjanović – Crno pismo
Buč Kesidi za KARIKE: Ona prava ne postoji, zato je i izmišljamo
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Nauka u ulozi zaštite zdravlja sportiste
Emir Prcanović, izvršni direktor Udruge „Vaša prava BiH“: „Zaštita ljudskih prava je uvijek kolektivno djelo cjelokupnog društva“
More Stories
U odbranu Srpskog filma