Antikvarijat je prevashodno mjesto gdje se mogu naći polovne i antikvarne knjige koje više nisu dostupne na tržištu. Ono što antikvarijate izdvaja iz mase, pa i Miroslavovu Ramajanu, jeste starost, istrošenost, ali i velika vrijednost knjiga koje čuvaju svoj sadržaj tiho putujući kroz vrijeme iz jedne ruke u drugu, šireći svoju priču. „Imamo knjige iz 17. i 18. vijeka koje se više nigdje ne mogu naći, a najstarija među njima je enciklopedija koja je izdata u Osijeku 1780. godine, a ujedno je i najstarija izdata knjiga na ovim prostorima.“ Svoje mjesto zauzele su i one štampane prije Prvog svjetskog rata, a jedna takva krije se iza naslova – Ribanje i ribarsko prigovaranje (Beograd – 1934.)
Kafići mogu biti mjesto drugačijeg druženja, onog gdje učimo slušati sagovornike, pokloniti svoju pažnju drugome.
Davne 1873. godine, Budimpešta je postala jedan grad, zauzevši obje strane obale Dunava tako što su se ujedinili Budim i Obud na desnoj strani sa Peštom na lijevoj tj. istočnoj obali Dunava. Danas je to grad čiju priču spaja devet mostova.
Kako su Karike već utabale stazu, pozivamo vas da i vi zavirite u svijet kojeg Srđan nije kreirao samo za sebe. Ulazna karta je vaša mašta koja će sigurno naći put do omiljenog mjesta. Izložba je otvorena do 20.12.2017.
“Najvažnija mi je spoznaja da sam ja tu za nekoga, za koga niko drugi na svijetu nije. Da nekome pomognem, rasteretim, saslušam i da nekako učinim da život te osobe bude bolji.“
“U mojoj struci vrlo lako bih mogla naći posao u Nemačkoj, ali ne mogu zamisliti da živim tamo, upravo zbog mentaliteta. Afrika je mnogo čudna, i nisu mi se dopali ljudi, dok su azijati mirniji i povučeniji, onako uvek sve sa merom.”
“Svaki dio Plusminusa zapravo jeste taj kontrastni odnos, bilo da je to između crne i bijele boje ili samih odnosa linija u crtežu i odnosa grafike kao crteža i mode.“
Nisam ja protiv odlaska, samo protiv pričanja kojem nema kraja, a poslije kojeg samo zijevam. Voljela bih čuti nečiju (iskrenu) priču od početka - kako je otišao, kojim zaista povodom, i kakav ga je put dočekao – brdovit, strm, pun rupa, kamenja i trnja, ili pak disanja za vratom! Mislim da se ne završava sve pakovanjem kofera i kartom u jednom pravcu.
Srđan Puhalo, poznati “banjalučki” psiholog, bloger i “dvorska luda koju volite ili mrzite, ali ga svakako čitate”, piše o Dodiklendu,...
Dragi brucoši, ulazite u novu fazu vaših života. Studentski dani će vas sigurno promijeniti, očeličiti ali dati i najljepše trenutke. Prijatelje za cijeli život a sigurno i mamurluke koje nikada nećete zaboraviti. Možda se dese i neke ljubavi, tko zna. Biće uspona, biće i padova. Razočarenje kad padnete prvi ispit, ali i neizmjerna sreće kada položite prvi. I, znajte, studentski dani vam mogu biti baš kao iz filmova American Pie, ludi i jedinstveni. Ekipa KARIKA kao tim prekaljenih studenata, nekih štrebera a nekih vječnih apsolvenata vam donosi savjete kako da te dani učinite što ljepšim i ispunjenijim.
Slučajnost, sreća i vjerovatno njena vrijednost, katapultirale su Srđanovu fotografiju na Discoveryjevu platformu. Čini se da je moralo zagrmjeti, jer su brojne fotografije prirode i portreta našle svoj put i u časopisima „Practical Photography“ i „Masterclass Magazines“.
Volim Sarajevo kao grad. Ponosan sam na njegovu ljepotu i šarm, iako sam svjestan svih nedostataka i slabih tačaka. Ima on neki svoj karakter.