„Nakon studija zbog kojeg sam se vratila u Veliku Kladušu otvorila sam svoj salon za masažu 2019. godine. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa 2022. godine sam bila primorana zatvoriti biznis. Malo mi otežava to što se po gradu ne mogu kretati sama bez pratnje, pa za svakodnevne stvari kao što su otići u prodavnicu, izvaditi neki dokument i nešto takvo moram da idem s ocem. Ali, bez obzira, nađem način da obavim šta trebam. Nazovem taksi, odveze me na određenu adresu i ja završim šta je potrebno. Olakšava mi situaciju to što su moja porodica i moja najbolja prijateljica meni najveća podrška. Bez njih bi mi bilo puno teže ići kroz život“, iskrena je Delila koja zrači pozitivnom energijom.
Ako tipična mlada osoba ne „obavi“ do određene životne dobi ono što društvo sebi daje pravo od njih očekivati, toj osobi će to biti uzeto za zlo i biće predmet svih kafanskih tračeva. Međutim, ukoliko osoba s invaliditetom „zaostane“ u tim istim ciljevima, niko se neće obazirati, jer „on ima probleme, od njega se očekuje samo da diše i živi“. Okrutno zvučim i izvinjavam se, ali svi znate da je to tačno.
Od starog skladišnog viljuškara, srednjoškolac Mehmed Bosnić iz Bihaća je konstruirao lift pomoću kojeg se uspinje na prvi sprat škole. Prije toga, tri godine su ga uz i niz stepenice nosili članovi porodice i njegov asistent. Ipak, arhitektonske i sve ostale barijere s kojima se susretao, Mehmeda nisu spriječile da odličnim uspjehom završi Elektrotehničku školu.