Stephen William Hawking bio je svjetski popularni ambasador nauke, jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih naučnika današnjice i čovjek sa izrazitim smislom za humor. Preminuo je u 76-oj godini, nakon cijeloživotne borbe sa neurodegenerativnom bolesti, amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS) koja ga je s vremenom potpuno paralizirala pa je komunicirao umjetnim glasom i pokretima obrva.
Nada mi je svedena na nulu sa 21 godinom, sve od tada je dobitak. (Intervju za New York Times, decembar 2004. godine)
Stephen William Hawking bio je britanski teoretski fizičar. Rođen je 8. januara 1942. godine u Oxfordu, a umro je 14. marta 2018. godine. Njegov otac, istraživački biolog, preselio se u Oxford sa njegovom majkom kako bi izbjegao njemačka bombardiranja. Stephen je odrastao u Londonu i diplomirao fiziku na Oxfordu, a doktorsku disertaciju iz kozmologije odbranio je na Univerzitetu Cambridge. Hawking je bio počasni član Kraljevskog društva umjetnosti, doživotni član Pontifikalne akademije nauke, a primio je i predsjedničku medalju za slobodu, što je najveća civilna nagrada u SAD-u. Hawking je i punih 30 godina 1979. do 2009. bio na čelu katedre za matematiku na Univerzitetu Cambridge, mjesto koje je nekada davno držao i sam Sir Isaac Newton.
Hawking i amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
Uživao je u jahanju i veslanju, no u dobi od 21 godine uspostavljena mu je dijagnoza oblika neurodegenerativne bolesti koja ga je vremenom potpuno paralizovala. Hawking je jako mlad obolio od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), paralizirajuće bolesti koja uzrokuje slabljenje tjelesnih mišića. Pripada grupi neuroloških bolesti, a zahvaća gornje i donje motorne neurone. Jedna je od najčešćih bolesti motorike, a može se javiti pojedinačno ili kao nasljedna obiteljska bolest. Oboljeti može svatko, no ALS najčešće pogađa srednjovječne osobe. Incidencija je oko 1-2 oboljelih na 100.000 osoba. Većina umire unutar 3-5 godina od postavljene dijagnoze.
Bolest se dogodila na početku njegovog doktorskog studija, a prvi znakovi da nešto nije u redu postali su vidljivi nakon što je pao dok je klizao na jezeru pored kuće u St. Albansu. Hawking je kasnije govorio, kako je pao u depresiju, te kako je sve kasnije izgubilo smisao, jer nije znao koliko će živjeti. I kada su sva njegova očekivanja bila svedena na nulu, novu nadu pronašao je u ljubavi. Njegova buduća supruga Jane, bila je ona koja je uspjela probuditi volju i želju za radom u Hawkinga.
Živio sam pet desetljeća više nego što su mi prognozirali liječnici. Pokušao sam dobro iskoristiti svoje vrijeme. Zato što svaki dan može da mi bude posljednji želim izvući najbolje iz svake minute. (U dokumentarcu “Hawking” iz 2013. godine)
Dok se pripremao za vjenčanje s prvom suprugom Jane 1964. doktori i nisu bili optimistični što se tiče životnog vijeka britanskog fizičara i naučnika. Davali su mu najviše dvije do tri godine života. Ipak, bolest je napredovala mnogo sporije nego što su doktori očekivali. Stephen je ostao potpuno nepokretan, u kolicima, vremenom je izgubio sposobnost govora, pa je komunicirao putem računalnog sintetizatora glasa. Srećom bolest nije zahvatila njegov mozak, tako da se dugi niz godina mogao posvećivati svom radu.
Par je dobio troje djece, a 1988., Hawking je završio knjigu „Kratka historija vremena“, kao vodič kroz kozmologiju. Njegova knjiga postala je neočekivani bestseler iako je nejasno koliko ju je ljudi uspjelo pročitati do kraja, piše BBC. Ovaj roman zadržao se rekordnih 237 sedmica kao prvi na listi Sunday Timesa. Knjiga je prodana u više od deset miliona primjeraka, a poznata je kao „najpopularnija knjiga koja nije čitana“.
Hawking uprkos bolesti ostavlja neizbrisiv trag u nauci
Hawking je imao veliki značaj za današnjicu, naročito u polju kozmologije i kvantne gravitacije, u kontekstu crnih rupa. Otkrio je da crne rupe nisu sasvim crne, nego da puštaju radijaciju i vjerovatno će nakon određeno vremena ispariti i nestati. Poznat je i po svojim teorijama o svemiru, raspravama, djelima i odnosu prema Bogu. U knjizi „The Grand Design“ iz 2010. godine, Hawking je zaključio kako su za stvaranje svemira bili potrebni samo zakoni prirode, a ne Bog. Sa kolegom fizičarem Rogerom Penroseom, Stephen je spojio Einsteinovu teoriju relativiteta sa kvantnom teorijom, da nagovijesti da bi svemir i vrijeme počeli sa Velikim praskom i završili sa crnim rupama.
Živim sa perspektivom rane smrti 49 godina. Nije me strah smrti ali se ne žurim umrijeti. Ima toliko stvari koje još treba uraditi. (Intervju za Guardian, maj 2011.)
Bio je poznat po svojim iznimnim kapacitetima vizualiziranja naučnih rješenja bez izračuna ili pokusa. Njegov impresivni um probijao je granice ljudskog razumijevanja kako bespuća Svemira tako i bizarnog submolekularnog svijeta kvantne teorije za koju je smatrao da može predvidjeti što se događa na početku i kraju vremena, piše Reuters.
Njegov rad obuhvaćao je raspon od porijekla Svemira, preko izazovnog putovanja kroz vrijeme do tajni svemirskih proždirućih crnih rupa. Naučnik se pojavio u nizu popularnijih televizijskih show programa. Između ostaloga prikazan je u baru kako pije sa Homerom iz Simpsona, pri čemu se sugerisalo da bi mogao ukrasti Homerovu ideju da je svemir oblika probušene krofne. Pojavio se i u epizodi humoristične serije „Teorija velikog praska“ o životu mladih fizičara u kojoj je pronašao pogrešku u radu jednog od glavnih likova. Pojavio se i u u epizodi BBC-ijeve serije Crveni patuljak kao hologram svoga lika iz Zvjezdanih staza. Rock grupa Pink Floyd koristila je njegov prepoznatljiv umjetni glas kao uvod u “Keep talking” na njihovu albumu “The Division Bell”.
Misterija Hawkingovog životnog vijeka
Budući da je bio nepokretan, postao je sve ovisniji o drugima. Često je odavao priznanje svojoj supruzi koja se za njega brinula više od 20 godina pa je šokirao prijatelje i rođake kad ju je napustio zbog jedne od njegovateljica s kojom se vjenčao 1995. do 2000. U jednoj od knjiga izrazio je osjećaj nepravde, kada je saznao za bolest. Pisao je o tome kako je mislio da mu je život završen i kako nikada neće ispuniti sve što je mislio da može. No, nakon 50 godina kasnije, istakao je kako može biti zadovoljan svojim životom.
Naučnici još ne znaju kako je Hawking uspio toliko živjeti. Nakon uspostavljanja dijagnoze 1963. godine, genijalac je živio pola stoljeća duže nego što su mu prognozirali. ALS je poznatija kao bolest koja nema lijeka. Kod ove strašne bolesti prognoze su da će pacijent živjeti tri do deset godina od pojave prvih simptoma, a u rijetkim slučajevima i duže. Ono što se zna je to da bolest s vremenom obuhvata sve više mišića u tijelu, uključujući i one odgovorne za govor, gutanje i disanje.
Nepokoleban teškim zdravstvenim stanjem Hawking je nastavio raditi kao profesor matematike na Cambridgeu na jednoj od najprestižnijih pozicija, a 2001., objavljena je i njegova druga knjiga „Svemir u orahovoj ljusci“. U jednom od intervjua, izjavio je kako mu je bolest donijela neke koristi, jer prije nego što se razbolio, bilo mu je dosadno u životu.
Naslovna fotografija preuzeta sa Mixeta.net
