Šta ako posljednja bosanska kraljica nije bila ona koju pamtimo? U novom romanu Regina, Armin Šetić donosi smjelu književnu rekonstrukciju zaboravljene moći, žene i vremena koje još uvijek odzvanja.
Piše: Nahla Muradbašić
Roman Regina, mladog autora Armina Šetića, donosi zanimljiv spoj književne imaginacije i historije. Kroz priču o posljednjoj bosanskoj kraljici Mari, Šetić se vrlo hrabro dotiče pitanja smještenih na marginama historije, ali i samog društva. Od odnosa društva prema ženama koje posjeduju titulu, preko religije kao idealne podloge za političku manipulaciju, pa sve do krize identiteta i izdaja – dio su niza pitanja koja pronalaze utočište u romanu. Ovo nije prvi put da Armin Šetić piše o historijskoj tematici.
U svom prvom romanu Gazije također se kritički osvrnuo na ulogu žena u političkim strukturama Osmanskog Carstva. Kroz Reginu autor nastavlja pisati u tom književnom pravcu, ali ga produbljuje i emotivno dodatno nijansira. U nastavku možete pročitati Šetićeve odgovore na pitanja o procesu nastanka romana, patrijarhalnoj političkoj i društvenoj moći, ali i o samome autoru i njegovim uzorima.
Odakle dolazi inspiracija za nastanak romana Regina?
“Nakon što sam objavio roman Gazija, posvetio sam se istraživanju srednjovjekovne bosanske historije i tada saznajem da Katarina Kosača ipak nije naša posljednja kraljica, već je to Mara o kojoj se zna jako malo. Tada sam se upustio u avanturu kroz historijske činjenice i podatke koje sam mogao naći o Mari i odlučio sam napisati roman baš o njoj. Htio sam da ispravim nepravdu, ne volim kada se nekome prisvaja nešto što mu ne pripada. Htio sam Mari da vratim njenu titulu – posljednja bosanska kraljica.”
Roman predstavlja spoj fikcije i historije. Koliko je izazovno bilo pronaći balans i gdje ste povukli granicu između historijskih činjenica i fikcionalnih elemenata?
“Tokom procesa pisanja romana vodio sam se historijskim činjenicama koje sam mogao pronaći. Međutim – mašti na volju – okolnosti usljed kojih je došlo do određenog događaja su moje djelo. Ima dosta stvari koje mogu biti uzajamno povezane i ja sam odlučio da kroz svoj roman prikažem jednu cjelinu.”
Vjerujete li da fikcija može imati veći uticaj od same historije i historijskih činjenica?
“Da. Fikcija može služiti tome da nam historija postane interesantna. I to je ono što našem društvu nedostaje – previše je suhoparan, dosadan i bezličan odnos prema historiji. Moramo biti svjesni vremena u kojem živimo i onoga što to vrijeme nosi. Stoga, fikcija može služiti da historiju približimo i onima kojima ona nije interesantna.”
Jelena/Mara je bila vrlo značajna figura u povijesti Bosne i Hercegovine. Njeno ime, nažalost, nije toliko prepoznatljivo u široj javnosti. Zašto je to tako?
“Možda zato što je žena, to odmah da kažem. Još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu gdje, ako se pojavi određena žena koja ulazi svojim djelovanjem u sferu “muškog svijeta”, to postaje i gleda se kao kontroverza. Otkud ona tu i zašto? Nerijetko smo dosta brutalniji prema ženama nego muškarcima koji su ostavili ili htjeli ostaviti trag svog postojanja. Drugo, Mara je neprijatelj neprijatelja Bosne. Ona je jedinstvo, ona je snaga, ona je kulturna kohezija – ona je sve ono što naši neprijatelji ne žele da mi budemo – u harmoniji i skladu sa svim našim različitostima.”
Kako biste opisali svoj stil pisanja, obzirom da je vrlo prepoznatljiv i jedinstven?
“Moj stil pisanja je barokno-realističan kroz pristup popularne književnosti. Volim se igrati sa stilovima tokom pisanja romana. Nije mi bitna forma, bitna mi je suština, a ja do suštine dolazim predanošću, hrabrošću i petljom da učinim ono od čega mnogi zaziru.”
Regina je izuzetno bogata monolozima, dijalozima ali i pripovijedanjem. Da li ste, zahvaljujući tim tehnikama, uspjeli izgraditi jednu vrlo zahtjevnu psihološku ali i društvenu sliku tadašnjeg perioda?
“Morao sam doslovno naći način kako da se iz sadašnje prostorno-vremenske realnosti prebacim u svijet od prije 500 godina. Uspio sam. Analizirao sam njihova ponašanja, vrijednosti, način života, ali posmatrao sam ih kao ljude, kao i sve nas – sa svojim borbama, dijalozima, monolozima, ljubavima, tugama, radostima – i zato vjerujem u ovaj roman. Pisan je emocijom kroz emocije.”
Ko Vam je uzor u pisanju?
“Da li je moglo teže pitanje, hahahaha. Dostojevski, Andrić i Safon. Odrastao sam na romanima Sidnija Šeldona, a onda kako sam sazrijevao, tako sam i mijenjao svoja interesovanja i otkrivao nove stilove pisanja. Volim izazove, volim “teške romane”, volim ulaziti u dubioze nečijeg načina pisanja, a Dostojevski mi je tu genijalan jer piše sviješću i o svijesti.“
Položaj žene u patrijarhalnom društvu često znači da se njihova promišljanja i odluke stavljaju u drugi plan, ili se čak zanemaruju. U romanu, Mara kao kraljica, uprkos svojoj moći, suočava se s tom problematikom. Koji su to faktori koji su, prema Vašem mišljenju, uticali na ovu neravnopravnost?
“Rekao bih da je Mara shvatila “igru muškog svijeta”. Ona ima svoj cilj, ima svoja očekivanja, slijedi svoja uvjerenja i njoj ne predstavlja problem da stoji iza mušebaka i sluša kako njen muž odlučuje u njeno ime – jer izgovara ono što ona želi. Ona je master u prilagođavanju i transformaciji zarad ostvarivanja onoga što želi. Ona je primjer kako ženska riječ može biti glasna i kad se ne čuje.”
Pitanje izdaje, bilo u ljubavnom ili političkom kontekstu, prisutno je u Regini. Kraljica nas podučava kako izdaja nije poraz za onoga ko je izigran, te da može doći od ljudi od kojih to najmanje očekujemo. Koje poruke želite prenijeti čitateljima u pogledu izdaje i njezine prirode? Mora li izdaja uvijek imati negativne posljedice ili može otvoriti prostor za rast i promjenu?
“Izdaja je divna stvar, hahahahaha. Izdajom dolazimo do spoznaje i izdaja nam služi da prepoznamo svoju vrijednost. Nije bitan taj neko i ono što je on učinio, već je bitno da smo mi sve ono što taj neko nije i nikada neće biti. Mada, kada je riječ o osveti, Mara se sveti na najbolji mogući način i to je moja topla preporuka svima koji se osjećaju izdano – budite samo još jači. Neka vam to služi da napravite još dodatni i vrijednosni i profesionalni jaz između vas i onog ko nije dostojan vašeg života, odnosno prisustva u njemu.”
Religijske predrasude su također prisutne u Vašem romanu. Kako ste pristupili prikazu religije u kontekstu društvenih odnosa i političkih odluka? Smatrate li da religija u mnogim slučajevima postaje alat za političku manipulaciju?
“U romanu se religijom bavim kroz dvije prizme. Jedna služi politici i politički motivisanim odlukama unutar religijskog konteksta, a druga jeste proživljavanje religije od likova u romanu. Meni je draže da govorim o ovom drugom – o spoznaji Boga i vjere u Boga, o pitanjima dobra i zla, tuge i sreće, mira i nevolje.”
Vladari često pokazuju svoju nemoć pred ljepotom kraljice Mare, čija snaga i moć dolaze iz njezine osobnosti, a ne samo političkog statusa. Da li bi i u stvarnom životu muškarci/vladari mogli posustati pred tako čvrstom, prkosnom i odanom ženom? Da li biste, i Vi kao pisac, bili spremni dopustiti nekoj ženi da iz sjene vlada Vašom naracijom?
“Jako dobro pitanje. U suštini, žena i vlada mojom naracijom. Shodno psihologu Karlu Jungu, svako od nas u sebi nosi animus i animu – muški i ženski dio. Smatram da anima progovara kroz moje književno stvaralaštvo. Ona je dominantna, samouvjerena, neprikosnovena, neopterećena tuđim mišljenjem, pomalo egocentrična, ali samo zarad postizanja vlastitog mira, harmonije i uspjeha. Anima jeste zapravo glas unutrašnjeg svijeta – jednog intenzivnog stvaralačkog šarenila voljnog da mijenja historiju i ispravlja nepravde, ali pod kontrolom svijesti.”
Prva promocija bila je iznimno uspješno ispraćena, a knjiga je izazvala snažnu reakciju među čitateljima. Koji su Vaši utisci?
“Ljudi koji su tu zbog vas – to je meni najjači utisak. Ljudi koji vjeruju u vaše snove, u vaš trud i rad, ljudi koji su vas podržavali tokom čitavog procesa objavljivanja romana. Na tome sam im mnogo zahvalan i ponosan sam vrlo na sebe što sam uspio da okupim toliki broj ljudi. Najveća pobjeda za mene tu noć bila je osvještavanje toga kako vas ljudi vide i ono što dajete drugima da vam se jednog dana i vrati – a to je podrška i razumijevanje.”
Da li bi Regina mogla dobiti svoj nastavak ili biste radije krenuli u smjeru ekranizacije ili pozorišne adaptacije romana?
“To je moj san. Ova knjiga je pisana da bude ekranizovana ili da se igra na sceni. Pisao sam je na način da svako poglavlje jeste nova epizoda. Možda sam vam sad upravo otkrio tu posebnost moga pisanja i zašto je moj stil u potpunosti drugačiji od onoga s čim se danas susrećemo u stvaralaštvu.”
Za kraj, ostavljamo Vam prostor da pošaljete poruku čitateljima našeg portala.
“Vjerujte procesu, vjerujte u svoje snove, vjerujte u dobro, nastojte i trudite se biti dobri. Živite život onakav kakav istinski želite da živite i ne dozvolite sebi da propustite trenutak u kojem se dešava i naša prošlost i sadašnjost i budućnost. Život je sada – i živite ga sada sa smislom koji mu želite dati.“
📩 seticarmin@gmail.com – Naručite svoj primjerak romana! 📖✨
