Namazana kriška s onim koga voliš ukusnija je od kavijara sponzorskih veza

Legla plata. Ustali troškovi. Dobili noge i eno ih kolo vode. Sitan kusur, krupna u džepu rupa. Kad će novi prvi da opet iznova forvardujemo naše plate. Nema čega nema. Od luksuza smo davno i odustali. Ali nije život Instagram pa ni mi nećemo objaviti namazanu šnitu hljeba. A možda bismo trebali? Jer nije ljubav kad dijelimo iza jedinice nule, ljubav je kad nema ništa, a ima nas. Ali može li to tako? Ikako?

Poskupjelo sve. Što radi rata, što radi mira. Korone kao da nije ni bilo. Jedino plata ostala ista. Lijepo li je u našoj Bosni. U ljubavi još ljepše. Egzotične destinacije, skupi ručkovi, instagramske objave. Ljudi putuju, žive, uživaju. Kako? I šta ako mi ne možemo tako? Preživljava li ljubav na rate, kreditne i druge. Uz visoke kamate.

Rekla bih da joj je upravo to najveći test. Lako je voljeti svakoga kada je lako. U bilo kojem smislu i bilo kako. Jednostavno, lako! Ali kako naći konac da zašiješ rupe u džepovima kad materijala nema? Materijal je materija. Suština vaše veze. Trebalo bi svaku vezu lišiti novca i tehnologije na mjesec dana. Zatvoriti je u četiri zida i dati joj ruke, noge i osjetila. Pa ti vidi šta ćeš.

Umjetnica mora biti zdrava

Potrebno je mnogo strpljenja, nadanja i upornosti da od ničega praviš nešto. Umjetnost je to. A opet, umjetnica mora biti zdrava. A ljubav još zdravija. Od čega?

Novac je resurs. Da se ne lažemo, voljeli ga ili ne, trebamo ga. Ali ni sve pare svijeta ne vrijede ako nema osmijeh djeteta. Ako te ne zna nasmijati od ranog jutra i zagrliti onda kada ti se plače. Nema transakcije kojom ti može nadomjestiti propuštenu priliku da protumači tvoj pogled. I da pročita istinu u tvojim očima. Namazana kriška s onim koga voliš ukusnija je od kavijara sponzorskih veza.

I potrebno je to reći. Jer tabuiziramo sve. Idealiziramo još više. Nekada su nas bajke uspavljivale. Danas ponavljamo mantre: „Biće para. Dobro je.“ Ne mora uvijek ni biti sve dobro. I neće. Ima dana kad skupa nemate 10 maraka, ali bitno je ima li vas.

Dva dinara, druže

Ima li vas onda kada je najteže? Onda kada niko ne misli da možete? Veza je uspješna onoliko koliko je testirana. Šta vam vrijedi ako iskušenja nije bilo? Život je izazovan, prepun uspona i padova. Realan, surov, krivudav. Od 30 dana u mjesecu, nekad se desi da 20 ne valja. I o tome vas neće učiti u školi, jer ispada, ako si dobar, biće dobro. Ne mora biti.

Red je učiti nove generacije da ne dolazi sve po zaslugama, a još manje po serviranjima. Za porciju uspjeha vrijedi se nekada i mučiti. Jednako je i s vezama. Niste uvijek nasmijani, niste uvijek privlačni. Nekada ste surovi, mračni. Udaljeni, tužni, svoji. Ali važno je da ste otvoreni da pričate o tome.

Dva dinara, druže. Šta da radiš kad nema više od toga? Misli, uči, radi. Ne daj se obeshrabriti. Pare su slab flaster, tamo gdje je veza sama po sebi rana. Zato je dobro ako para nema, jer sve dok ljubavi ima, uspjećete. Ne odmah i ne lako, ali naučite djecu da jedu margarin prije nego ih naviknete na piletinu.

Danas smo svi nešto luksuzni. Privatne žurke, dječiji naduvani rođendani. Skupa kola na lizing kad dođemo izvana. I prazna duša u utrci s vremenom. Ne moramo vala glumiti svaki dan.

Ako ti veza preživi Bosnu, preživjeće sve

Bosna i Hercegovina. Kao disfunkcionalna porodica. Voliš je jer je tvoja, ali te ubija u pojam svakim novim danom. I ono malo prilika što ti da, ostave gorak ukus u ustima. Zato i ne treba da nas čudi u kakvim se problemima može naći veza. Partnerski odnosi vezani su za čitav lanac karika, a kad jedna pukne, prekinut je lanac. Možete i napustiti disfunkciju. Sve zarad bolje budućnosti.

Ali učiti dijeliti i ono malo što imaš, vještina je. Nema je svako. Najviše su pohlepni upravo oni koji imaju mnogo. Skromni ljudi su najčešće velikodušni. Ali ti testiraj svoju ljubav. Neka bude gladna, žedna, bosa i gola. Neka pokisne na kiši. Smrzne se na snijegu. Neka je opeče sunce i povrijedi nepravda. Testiraj je. Preživljavaj.

Jer ako ti ljubav preživi Bosnu, jebiga, vjeruj da će preživjeti sve. Dva dinara, druže. Jedan tebi, drugi meni. Sve dok me znaš bolje nego samu sebe.

Najčitaniji tekstovi

Studentice Odsjeka za žurnalistiku u Tuzli podnijele prijavu protiv profesora: Da li je ovo još jedan slučaj bez epiloga?
Intervju s dipl. iur. Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava: Iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće
Zlatna Karika Azra Pargan: Kroz festival „Moja prva knjiga“ predstaviti što veći broj autora
Male sredine često ne cijene uspjeh „svoje djece“: U Brezi žive i ginisov rekorder i iznadprosječno inteligentni ljudi
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Da li me moj muž silovao? Između realnosti  i zakona
Zašto upisati elektrotehniku u Tuzli?
Kviz o ljudskim pravima (1)
More Stories
Kad obrazovni sistem zakaže – srednjoškolci uče vršnjake o mentalnom zdravlju