Marina Stojanović, četiri pjesme

Marina Stojanović rođena je 18. 3. 2003. godine u Doboju. Završila je Gimnaziju „Jovan Dučić“ u Doboju. Studira novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Prethodno je pisala pjesme objavljene u časopisu „A priori“.

 

SOKRAT

 

Pusti me da te gledam

Još samo malo,

Sokrate moj

Ne! Ne mrdaj! Stoj!

Pusti da znam svakog tvog mladeža broj

Može li ovaj na obrazu biti moj?

Kriješ li ispod kože ljubavi sloj?

Pusti me da ga osjetim,

Sokrate moj

Ne! Ne mrdaj! Stoj!

Sokrate,

Ti o kojem je ovaj Platon svako djelo napisao

Riječ tvoju i bivstvo disao

Stani!

Pratim svaki pokret tvoj

Upijam ga kao tkanina znoj

Kamen koji guraš kao da je život moj

Stoj! Sokrate! Samo stoj!

A sada kada si stao

Idi Sokrate! Vrijeme je! Pođi!

Posljednji put mi dođi

Dopusti da osjetim krajnji poljubac tvoj,

Neka brdo tvojih riječi razbije kamen moj

Ne krivim te Sokrate što za nas nisi bremio jače

Svaki dio sedefa za tobom plače

 

 

PUZLE

 

Tražim te u puzli,

Bijeloj,

Na desnoj ruci.

Gledam iz svakog ugla,

Dodirujem duž svake linije.

Vidiš,

Ova linija koja se povlači k unutrašnjosti,

Oni koji te ne poznaju pomislili bi da je obična

Ali ti i ja ne

To su tvoja leđa dok spuštam svoje usne na tvoje

I onda,

Ni ne postoji tvoje i moje

Sve se stapa kao i oblici na ovoj puzli

Sve postaje jedno

Ne postojiš ti,

Niti postojim ja,

Postojimo mi.

A kada smo kod postojanja,

Ko bi i rekao da si nekada postojao tamo bez mene,

Provlačio kroz život druge ljude, lica, žene

I da sam ja postojala bez tebe.

A možda te moje srce i tijelo sve vrijeme i tražilo

Kao što i sada

Ruke traže ruku,

Vrat poljupce,

Uši tvoje disanje.

I trenutno dok dišeš,

Ja evo pišem i gledam tu istu puzlu,

Bijelu,

I pričam joj o tome kako ruci treba ruka

Vratu poljupci

Ušima toplina tvog daha dok dišeš iza mene.

A priča i ona meni,

Kaže da je ništa bez drugog dijela puzle,

Ali ne više,

Samo tog jednog koji je tamo gdje je nebo često roze,

U sobi koja je uvijek osvijetljena i gdje sunce pada na sunce.

Njoj treba ta jedna crna puzla,

A eto meni, samo ta jedna osoba koja je nosi.

 

LJUBIM

 

Ljubim svaki dio tebe,

Ljubim sve tvoje vrline,

Mane.

Ljubim svaki zvuk koji proizvedeš,

Svaku suzu i osmijeh koji vidim

Ali i onaj koji mi promakne.

Ljubim ja i kada ne ljubim.

Usne ne pomjeram, a ljubim

Očima, rupicama na obrazima

Dodirom, uznemirenim pulsom i ubrzanim cupkanjem noge

Ljubim nježno, strastveno, željno

Neobuzdano, iskreno

Dok hodaš, plešeš, tako slobodno, pričaš, brineš, razmišljaš

Nebitno gdje si i s kim si, ja ljubim

Ljubim svako mjesto

Ulicu

Kroz koju si prošao

I ne znam da li sam ti rekla,

 ali ljubim te

 nisi svjestan koliko, kada i gdje,

 tako iznenadno i čisto,

 kada se najviše i najmanje nadaš.

Ljubim te.

 

SEBI O TEBI

 

I možda će tamo neki učenici,

U tamo nekoj školi,

Tamo nekim klupama,

Raditi analizu mojih pjesama.

Tražiće rime, slogove, poklapanja

Pitaće se šta je pisca navelo da napiše ove pjesme

I moći će samo nagađati

Jer kako oni da odgonetnu

Da je pisac pisao o do tada njemu neviđenom

Da je pokušao da stavi ljepotu postojanja jedne osobe u par riječi

I bivao razočaran.

Razočaran u riječi koje su mu se činile malene i nedolične te osobe

Pa je brisao,

pa opet pisao…

Ali znaće da je sve o tebi, ljubavi moja

Prepoznaće oni te sitne okice

koje ne mogu bez nosića

 koji se savija uz svaki osmijeh koji mi uputiš

Prepoznaće ožiljak s desne strane

 i pitaće se zašto je baš svaka pjesma o tebi.

I tada dolazimo do onoga o čemu pričam.

Neće svijet nikada znati koliko si posebnost.

Niti svijet treba da zna.

 

Marina Stojanović, privatni arhiv

Najčitaniji tekstovi

Geografija, bezgraničje i fragmenti sjećanja u romanu „Porijeklo“
Sekunda koja je promijenila život Mahira Beathousea i ostavila ga da „fura“ sredinom
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini: „ASuBiH treba da bude 'safe space' za sve srednjoškolce i srednjoškolke širom države i težimo k tome“
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Putovanje u Pariz: Savjeti za potpuno uživanje!
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kaniranje: Zamjena za tetovažu, ali i mnogo više od toga
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Moja priča o hidžabu – sloboda se krije u nama, ne u odjeći koju nosimo
More Stories
Zašto upisati pravo u Sarajevu?