Kako su naše komšije dozvolile istospolne brakove, a nama je povorka i dalje problem

Iako usvojeni zakon u Crnoj Gori još uvijek ne znači da će istospolni parovi moći usvajati djecu ili dobiti starateljstvo, svakako je i dozvoljeno sklapanje braka dvoje ljudi istog spola veliki napredak i samo jedna stepenica više k daljnjim promjenama.

Još u ljeto 2020. godine, skupština Crne Gore usvojila je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, a koji se počeo primjenjivati godinu dana nakon usvajanja. Ovim zakonom, svi oni koji pripadaju LGBTIQ+ zajednici, a žive u Crnoj Gori, došli su na korak bliže potpunoj slobodi i ravnopravnosti u društvu, sistemskom poštivanju i priznavanju njihovih osnovnih ljudskih prava koja nisu osporavana niti dovedena u pitanje za druge građane Crne Gore.

U Bosni i Hercegovini, u ljeto 2022, održana je treća povorka ponosa pod sloganom „Porodično okupljanje“, koja nije bila ništa manje kontroverzna nego prve dvije. Ova mirna protestna šetnja, duga tek nekoliko kilometara, primorala je vlasti da poduzmu mnoge, prema nekim mišljenjima i ekstremne, sigurnosne mjere, u vidu višesatnog zatvaranja ulica, temeljitih sigurnosnih provjera krovova zgrada, šahtova i drugih javnih površina od eksplozivnih naprava, oružja i drugih predmeta koji bi mogli ugroziti učesnike te povorke.

Važno je istaći da je crnogorsko društvo i dalje jako patrijarhalno, desničarske ideologije sve više jačaju, odjekuje vjerski i nacionalni ekstremizam. Pa ipak, i pored toga što se većinski tradicionalističko društvo Crne Gore zalaže za opstanak tradicionalno definisane porodice koju čine muž, žena i njihova djeca, crnogorske vlasti su u konačnici uspjele isplivati iznad ovakvih stavova i izboriti se za ravnopravno tretiranje građana Crne Gore. Ova ostvarena ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava, barem u ovom aspektu sklapanja bračne zajednice, zasigurno je prvi korak Crne Gore na putu liberalizma i emancipacije, u skladu sa zapadnoevropskim vrijednostima. Praveći usporedbu Crne Gore, njihovog liberalizma, tolerancije i društvenog napretka po pitanju istospolnih brakova, i Bosne i Hercegovine, konzervativne sredine u kojoj su u životnoj opasnosti oni koji se zalažu za ljubav, liberalizam i toleranciju ne samo jedan dan tokom kojeg se održava povorka, već svaki drugi dan u godini. Suludom se čini tolika razlika između crnogorskog i bosanskohercegovačkog, inače vrlo sličnog društva.

Iako usvojeni zakon u Crnoj Gori još uvijek ne znači da će istospolni parovi moći usvajati djecu ili dobiti starateljstvo, svakako je i dozvoljeno sklapanje braka dvoje ljudi istog spola veliki napredak i samo jedna stepenica više k daljnjim promjenama, široj podršci i institucionalnom, društvenom i legalnom prihvatanju LGBTIQ+ osoba. S druge strane, ili preciznije – s naše strane, prema izvještaju Ombudsmana za ljudska prava, u zakonskom okviru u Bosni i Hercegovini nisu preduzeti konkretni koraci k uređenju zajednice života istospolnih osoba, pojam interspolnosti nije definisan pozitivnim propisima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. U sferi zaštite pojedinačnih prava, i dalje je općeprisutan govor mržnje protiv LGBTIQ+ osoba, a rijetki su oni koji obnašaju najviše funkcije i otvoreno istupaju u zaštiti prava ove zajednice. Također, oni koji su se protiv povorke bunili i protestovali prve godine njenog održavanja, bune se i ove treće godine pod sloganom „Dan tradicionalne/normalne porodice“ uz patrijarhalne, mizogine, seksističke parole, medijske nastupe, komentare i poruke na društvenim mrežama. Oni koji učestvuju na ovim tzv. „Anti-LGBT“ skupovima naglašavaju da je Povorka udar na vjeru, da je to nereligijski i nenacionalni skup, zanemarujući (ili ne znajući) činjenicu da je Bosna i Hercegovina sekularna, demokratska država, i da nečija seksualna orijentacija, izbor partnera i načina života nije u korelaciji s njenom/njegovom religijom ili nacionalnom pripadnosti.

Iako su i u Crnoj Gori takozvani „Anti-gej“ ili „Anti-LGBT“ stavovi itekako prisutni u društvu, a zakonskom i institucionalnom priznavanju i poštivanju osnovnih ljudskih prava LGBTIQ+ osoba, kao što su sklapanje braka, usvajanje djece ili dobijanje starateljstva, najviše se protivi Pravoslavna crkva. Crnogorska vlast i crnogorsko društvo su ipak uspjeli pokazati da su napredniji od nas. Kao što je Crna Gora davne 1977. dekriminalizovala homoseksualnost i tako postala jedna od prvih republika koja se odlučila na takvo nešto, u Bosni i Hercegovini je izglednije da će se zakonski unazaditi i vratiti Krivični zakon SFRJ po kojem su homoseksualni odnosi između muškaraca bili kažnjavani.

Stoga, Crna Gora treba biti primjer kako je moguće realizovati neophodne promjene, na taj način svima uvažiti i omogućiti poštivanje njihovih osnovnih ljudskih i građanskih prava, a nama u Bosni i Hercegovini ostaje samo nada da će naši političari u zakonodavnoj vlasti prepoznati važnost ovakvih zakonskih rješenja, preuzeti model Crne Gore i stvoriti ravnopravnije društveno i sistemsko okruženje za sve njene građane, bez obzira na njihov izbor partnera.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i portala #SlobodaNarodu te nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Jezičke greške u medijima – nemar novinara, redakcije bez lektora
Zar je zaista važno za kim mi srce žudi?
Odbrane u momentima kad ih ne očekujete su uvijek srcu najmilije
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Pas nije samo životinja, nego prijatelj i porodica
Ma gdje ću na onu stranu, da me neko ubije?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
More Stories
Političke lekcije Cersei Lannister