Karike vam donose preuzbudljivu ispovijest Olje Cvitanovića, momka koji se vratio u Sarajevo nakon života u Njemačkoj i Švedskoj. Tokom života vani, suočavao se s usamljenošću, hladnim Švedima, pogrešnom dijagnozom i nostalgijom za Sarajevom... Nastavite čitati, jer Olji su život spasili sarajevski ljekari... Kako, saznajte u nastavku.
Kako to vječito biva na ovom našem brdovitom Balkanu, vazda neko drugi vodi brigu o našem životu. S toga vam donosimo pet koraka koje svaka samostalna žena mora proći da bi na kraju pošteno zavrijedila tu titulu.
- „Sine, ustaj. Moraš na posao.“- „A je l' vrijeme majko?“- „Vrijeme je sine, 35 ti je godina.“
U moru negativnih konotacija o mladim ljudima koji žive s roditeljima, sami ili s cimerima, zaboravljamo na pozitivne primjere s kojima se možemo svakodnevno susresti.
Svakoj mladoj osobi se u određenom trenutku njenog sazrijevanja počinje javljati unutrašnji glas koji joj govori: Možda je vrijeme da živiš samostalno, Trebao/la bi se odseliti od roditelja. Neki bi rekli da je društvo to koje nameće takve misli, ali tu se zapravo radi o prirodnoj potrebi koju svaka osoba stiče sazrijevanjem.
Bili smo na slavi. Televizor je bio uključen. Narodna muzika je treštala, iako ton nije bio značajno povišen. Tetka je, tobože ironično, odlučila da nama gostima ispriča kako su joj bili kumovi iz Njemačke i kako njihova ćerka od 13 godina radi preko vikenda tako neke sitne poslove, prodaje grickalice...
U pitanju je nezaboravan roman o kompleksnoj ljudskoj prirodi sjećanja i zaborava. Oni upoznati s djelima „Hakawati“ ili „Žena bez koje se može“ Rabiha Alameddinea već znaju da ih očekuje djelo koje kroz nekoliko pripovijednih linija – različitih u svakom pogledu – besprijekorno oponaša stvarne živote marginaliziranih i zaboravljenih.
Ono što smo ovdje na stranici željeli podijeliti s vama su najdraži tekstovi dopisništva i redakcije iz 2018.
Ovdje je moguće uspjeti pod nekoliko uvjeta. Neki će reći da morate biti u stranci da bi uspjeli. Nije, nije stvarno, morate biti uporni, istrajni i odlučni, hrabri, i uspjet ćete. Naravno, moramo biti i objektivni i realni. Treba se uključivati u politiku, ali ne da bi se lakše zaposlili i ostali ovdje, nego da bi promijenili situaciju i sebi i drugima.
Zašto i kako je došlo do toga da je danas sramota biti dobar čovjek, sramota razlikovati se od ostalih, sramota imati drugačije mišljenje? Svi se toliko plašimo neuklapanja u tu neku savršenu sliku društva koja nam je nametnuta.
Ilustracija u boji iz 1912. godine, “Votes for Wimmen.” Došlo nam je još jedno doba ukrašenih bandera i manje-više istih...
Zar nije vrijeme da kažemo ono što nam smeta. Prije i poslije svega, zajedno odlučujemo ko će biti „Tata“ i koliko će biti veliki!





















