Prije nešto više od godinu dana završilo je putovanje Gorana Blaževića izbjegličkom rutom pod nazivom “Solidarity Walk 4km/h” čime je skretao pažnju na tragediju izbjeglica i uputio oštru kritiku EU.
Joined18/02/2017
Articles38
Iako je danas tango sinonim za glamur i sjajne plesne dvorane, nastao je u “podzemlju” društva gdje su se miješali svi staleži plešući iz dubine duše.
Manga je nastala kao razonoda poslije velikih ratova u nadi da se napaćenom narodu podigne moral i da se izraze ‘slučajnim crtežima’. Animirane mange ne čine samo zli, krvavi ili perverzni crtići. One su bazirane na zapadnjačkoj animaciji, ali sa velikom dozom japanskih priča i legendi. Smrt običnih ljudi u njima je bila realna pojava za razliku od drugih crtića gdje je sve idealnije predstavljeno. Upravo takvi scenariji koji nisu uvijek imali srećan kraj, privukli su Minu Petrović da počne promišljati i intenzivnije se baviti otkrivanjem svijeta manga kulture.
Horor, naučna fantastika i fantazija, žanrovi su veoma zahvalni za kombinovanje kroz različite umjetničke medije. Iako bi se očekivalo da je situacija na našim prostorima s godinama malo drugačija i da se izašlo iz čitalačke zone komfora, interesantno je da je literarni žanr horora na našim prostorima još uvijek pomalo marginalizovan, da ljudi i danas imaju svakojake predrasude i mrko sude knjigama na osnovu korica (neki čak i pljunu, ali to je odraz njihove nekulture).
Ne treba se boriti ni sa čim osim sa samim sobom. Kad postaneš bolji pisaćeš i bolju poeziju. #Nakačise i saznaj kako!
Ivanina priča je u mnogo čemu drugačija od onih na koje smo svakodnevno navikli. Dok većina mladih bježi u svjetske metropole, ova ekonomistkinja iz Beča odlučno se vratila u Bijelo Brdo kod Dervente i oprobala u uzgoju organskog, ljekovitog i začinskog bilja. Udobnosti života i sigurnog posla koje je imala u inostranstvu zamijenila je seoskom idilom.
„Na Balkanu su teme za crtanje i provociranje beskrajne, zato što se ljudi baš lako peckaju na stvari i ako im ne ideš niz dlaku, dolazi do drame, a ja to najviše volim.“
Matej Skenderović je još kao dijete odlučio da će pomagati ljudima širom svijeta i život posvetiti humanitarnom radu. Školovao se za fizioterapeuta i usmjerio svoje znanje ka zdravstvenom sektoru za zaštitu djece. Osim na našim prostorima, radio je u Tanzaniji, Etiopiji, Siriji, Turskoj, Keniji, Kini i Sudanu. Suočavao se s različitim izazovima, preležao malariju desetak puta, obnavljao sa svojim timom dječije vrtiće i bolnice, pomagao povrijeđenima, a ljubav prema onome što radi ga je uvijek držala vitalnim.
Mladi ne gube ništa ako se uključe u aktivnosti, a nova prijateljstva, znanja, vještine, putovanja, učenje i ulaganje u sebe su ono što im može pomoći u budućnosti kako bi se izborili za sebe i život koji zaslužuju.
U svijetu se odavno svira melodični death metal, ali na prostoru BiH samo rijetki bendovi plivaju u vodama ovog muzičkog...
Edukacija djece od najmanjeg uzrasta je važna jer ni jedan od postojećih ekoloških problema nije moguće do kraja riješiti ako...
Dvije djevojke iz Ljubljane, Ivana i Nina, ljepotu ručno tkanih ćilima nisu htjele prepustiti zaboravu. One su zajedno s visočkim tkaljama...
