Unazad nekoliko godina u BiH je došlo do ekspanzije teretana na otvorenom – street workouta. Razgovarali smo sa Pavlom Đurđevićem, jednim od prvih koji se počeo baviti ovim sportom čiji se počeci vežu za osamdesete godine i Sjedinjene Američke Države.
Pavle se za ovaj sport zainteresovao prije nekoliko godina gledajući videa o street workoutu na YouTube. U to vrijeme u Banja Luci je otvorena i prva teretana na otvorenom na obali Vrbasa. Pavle je pokrenuo Facebook stranicu i YouTube kanal kako bi se povezao sa ljudima istog interesovanja, te da bi Banjalučanima približio ovaj sport. Ubrzo mu se počep javljati veliki broj zainteresovanih sugrađana.
Za početak da li nam možeš objasniti razliku između street workouta i klasične teretane?
Osnovna razlika između street workout-a i teretane je što se ovdje rade vježbe sa svojom težinom, odnosno za trening koristite samo svoje tijelo. Trudite se da uradite kontrolisane pokrete, a osnovni otpor pri pokretu je gravitacija. Dok se u teretani radi sa tegovima i mašinama, ovdje se trudimo da napravimo “mašinu” od svog tijela. Neke od prednosti teretane su te da možete bolje izolovati i pogoditi određene grupe mišića, dok je glavna prednost streeta da ste bolji sa kondicijom, opštom snagom i funkcionalnost pokreta je na visokom nivou.
Kako treniraš tokom zimskog perioda, kada klimatski uslovi ne dozvoljavaju rad na otvorenom?
Preko zime vježbam u zatvorenom, uglavnom zbog prevencije povreda, mada nije isključen ni trening napolju, ponekad.
Šta te je privuklo street workoutu?
Mene je najviše zainteresovalo to što prkosimo zemljinoj teži. Vježbe su zahtjevne, efikasne. Svakodnevni trening traži i uzima puno od nekog ko ulaže u to kao i svaki san ili bilo šta što ozbiljno radimo i predamo se tome, nije jednostavno uskladiti se, ali ko ima jaku volju – uspije.
Da li si ikada razmišljao o odustanku, mnogi kažu da su prva dva mjeseca najteža?
Naravno da sam bio u situacijama da odustanem, nekad po 2-3 mjeseca nisam imao iskrene želje za treninzima, što zbog povreda što zbog drugih nekih stvari, ali kad poslije ovih nekoliko godina se osvrnem na scenu u BiH i vidim ko je bio na početku i ko je ostao na kraju, ja sam i dalje tu. Sva djeca koja se ugledaju na mene i slične meni, izgradnja parkova i pridavanje značaja ovom sportu. To je ono što me vodi dalje.
Koliko je potrebno početniku da primijeti prve promjene na sebi kad se počne baviti street workoutom?
Svi se mi razlikujemo, nekome je potrebno par sedmica, nekome mjesec ili dva ili čak i više za osnovne elemente. Sve zavisi koliko je prije toga bio sportski aktivan i koliko u tom pravcu. Da uoči prve promjene, može odmah poslije prvog treninga – sve će da ih boli.
Veliki broj ljudi te prati na društvenim mrežama, tvoj YouTube kanal ima veliki broj pregleda, kako se nosiš sa masom pratilaca?
Kada vas prati veliki broj ljudi na društvenim mrežama, to povlači za sobom ponekad i mnogo komentara i poruka. Uvijek se trudim da odgovaram kad stignem, jer znam kad bih ja nekome se tako javio, bilo bi mi drago da meni odgovore, iako ponekad to uopšte nije jednostavno.
Počeo sam sa snimanjem video klipova prije šest godina i od tad su uglavnom pozitivne reakcije, ljudi su se pokrenuli, rade svoje neke treninge i kombinacije, priča se proširila, trenutno po meni malo stagnira to sve, ali vidjećemo kako će se dalje odvijati.
Kako gledaš na naglu ekspanziju ličnih trenera u našoj zemlji?
Tu pojavu trenera nikad nisam javno komentarisao, lično ja nisam trener. Nikad se nisam predstavljao za nekog trenera. Previše olako se uzimaju neke profesije i zdravlje ljudi, naročito u smjeru ishrane. Moram da kažem da nutricionisti prave plan ishrane i da oni griješe nekad, da nije svačije tijelo isto i ne reaguje kao u svakoga. Da se ishrana koriguje poslije dva-tri dana, sedmice, ili mjeseca. Kod nas previše ljudi “zna” šta ko treba jesti i kako se treba trenirati? Ko je njih učio, na koje seminare su otišli i koliko su u stvari znanja pokupili? Trener je neko ko je obučen za to, pa i u većini slučajeva skupljao znanje godinama. Siguran sam da ću jednog dana i ja biti zvanično trener, ali tek kad dođem na određen nivo i znanja i vještine.
Kakve su reakcije prolaznika kad vide mlade kako treniraju po parkovima?
Reakcije prolaznika su različite, od pozitivnih do negativnih. U principu uvijek ima reakcija, to je ono što je zanimljivo u ovom sportu. Nesvakidašnji je i uvijek je nešto novo tu da se vidi.
Savjet mladima koji imaju želju da rade na svome tijelu?
Savjet koji bih dao svima: Budite strpljivi iako je to ponekad najteže, prihvatajte stvari onakvim kakve jesu ili ih promjenite ako možete i ne slušajte šta vam drugi govore.
