REGINA za Karike: Kod nas u bendu je jedina nacionalnost muzika

Kada pričamo o bosansko-hercegovačkom rocku, moramo pričati i o bendu koji je ostavio jedan od najjačih tragova na ovoj sceni kod nas – Regini. Iste godine kada je i osnovan sastav – 1990., „Regina“ se probila s albumom prvencom na vrh tadašnje jugoslovenske scene. A to probijanje, u nekadašnjoj nam državi koja je imala na desetine već etabliranih sastava, je poslalo poruku da je „Regina“ došla i da će ostaviti svoj trag.

Do 1992. i početka sukoba u BiH „Regina“ uspijeva da izda svoj drugi album „Ljubav nije za nas“, ali zbog početka rata kod nas, originalni sastav prekida s aktivnim radom. Rat utiče na sve, zar ne?

Iako je grupa prekinula s nastupima, između 1992. i 1999. Aleksandar Čović nastavlja s radom u Beogradu. Nakon šestogodišnje pauze, Aleksandar se ponovo 2006. povezuje s Davorom Ebnerom, pjevačem koji je doprinio kreiranju Regininog zvuka. Od tada „Regina“ doživljava vid novog rođenja. Ubrzo izdaju album pod nazivom „Sve mogu ja“ i snažno se vraćaju i na bh. i na regionalnu muzičku scenu

2009. Reginu biraju kao grupu koja će predstavljati BiH na pjesmi Evrovizije u Moskvi. Izabrana je pjesma „Bistra voda“ koja će od te 2009. pa do danas živjeti kao jedna od najupečatljivijih melodija koje je BiH poslala na najveće muzičko takmičenje na svijetu. I ostali su prepoznali to. Na finalnoj listi Eurosonga 2009. „Regina“ i „Bistra voda“ zauzimaju 9. mjesto.

Zbog svega gore navedenog, a i zbog toga što je „Regina“ uvijek nosila šarm intrige o kojem se ima još mnogo saznati, ovog puta pričali smo o politici, ljubavi, nostalgiji i vedrim danima s Aleksandrom Čovićem, primarnim tekstopiscem grupe „Regina“. Pričali smo o tome živimo li ideale i godinama poslije i ima li nade za nas.

Već smo imali priliku čitati o uvodu i nastanku same grupe. U jednom od intervjua izjavili ste da „ta neka svjetla treba uperiti na sebe da bismo pokazali šta imamo i šta nudimo“. Šta je to „Regina“ ponudila svojoj publici a što je tada falilo?

Kraj osamdesetih i početak devedesetih na našim prostorima je malo toga lijepog donio. Mi smo imali viziju i sreću da se bavimo nečim što je izvan realnog svakodnevnog života. Samim time, nismo ni imali neke pretjerane želje da se naša muzika dopadne ljudima po svaku cijenu. Danas kada se osvrnem na taj period siguran sam da je to bio jedini moguć ispravan put. Mislim da je za svaku umjetnost i muziku od krucijalnog značaja da donese nešto novo jer kopije, koliko god da su dobre, ipak su kopije.

Simboličnim nazivom „Vrijeme je“ obilježen je povratak grupe nakon ratnog perioda gdje ste ujedno sebe okarakterisali kao „peh bend“. Da li je čak i nakon svih dešavanja živjela prvobitna ideja i sama pojava Regine? Šta se promijenilo u vama, a šta u vašoj muzici nakon sukoba na početku 1990-ih?

Malo je to bila pretjerana definicija. Čovjek uvijek u svom životu doživi upravo ono što je trebalo da mu se desi. Ne vjerujem u teoriju mogao sam ili mogli smo više. Svi imamo dobre i loše periode u životu. Protok vremena učini da su nam stvari iz prošlosti ljepše ili da smo mogli da uradimo nešto značajno drugačije. Ti, tvoj mozak i energija kao i tvoj stav prema životu u jedinici vremena daje rezultat.

Na albumu koji smo prethodno spomenuli nastala je i „Bistra voda“ – predstavnička pjesma Bosne i Hercegovine na Eurosongu 2009. godine. Kako danas, nakon 13 godina, doživljavate svoj nastup i pojavu na Eurosongu? Šta je odlazak na Eurosong tada značio za Reginu, kada pogledate desetak godina unazad?

Pjesmu „Bistra voda“ sam napisao krajem 2008. godine. Desilo se to da je pjesma nastala onako u jednom dahu. Bio sam siguran istog momenta da je to pjesma za Eurosong, mada nisam prije toga razmišljao da idemo na to takmičenje. Ljudi iz naše delegacije su prepoznali potencijal pjesme i mi smo u Moskvu otišli da pobijedimo. Festival je bio vrhunski organizovan i mislim da smo se predstavili na pravi način, a meni je posebno drago da smo bili apsolutni favoriti svih ex-YU zemalja i Balkana. Nismo pobijedili, ali je pjesma „Bistra voda“ proglašena za najbolju pjesmu Eurosonga 2009. i dobila nagradu „Marcel Bezencon“. U studiju čuvam tu nagradu i zaista imam čast da sam jedini kompozitor s područja BIH koji je dobio takvo priznanje.

Bosna i Hercegovina od 2016. godine zbog svojih višemilijunskih dugovanja nema dozvolu za nastup na Eurosongu. Kako vi doživljavate tu situaciju kao nekadašnji predstavnici, a i kao Bosanci i Hercegovci? Šta je EUROSONG Bosni i Hercegovini a šta Bosna Eurosongu?

S nama je uvijek nešto problem… Ne vjerujem da se ne može naći novac za učešće BiH na Evroviziji. U razloge ne mogu niti želim da ulazim, ali očigledno da oni koji odlučuju o tome misle da to nije pretjerano važno. Kod nas je sve pomalo iščašeno i naopako, kao da se trudimo da svim silama radimo protiv sopstvenih interesa.

Kakvu poruku Bosna i Hercegovina šalje i svijetu i svojim građanima takvom „reprezentacijom“ same sebe u dugovima?

U današnjem svijetu poruke malih niko niti čuje niti želi da čuje, tako da o poruci koju šaljemo ne bih mnogo govorio. Za nas same je šteta što pravimo neku vrstu samoizolacije neučestvovanjem na Eurosongu. Pobjednik 2021. grupa „Maneskin“ je napravila svjetsku karijeru.

Na jednoj od mojih omiljenih numera „Bježi dok sam mlad“ sam pročitala komentar: „Molimo prijatelje i slušatelje da ne komentiraju nacionalnost, jezik i druge budalaštine jer nas savršeno boli k za to. Nama su svi ljudi isti, inače bi se bavili politikom.“ No, kada živimo u Bosni i Hercegovini, nekada ne možemo pobjeći od tih pitanja. Stoga Vas, kao buduća politologinja, s tog aspekta želim pitati: Da li je moguće izbjeći politiku ili da se bavimo nacionalnošću ukoliko se bavimo muzikom u Bosni i Hercegovini?

Teška su to pitanja. Mnogo pametniji od mene nemaju odgovora na njih. Lako je bilo u Jugoslaviji. Svi smo mogli reći da smo nacionalisti, da smo veliki Jugosloveni i to nikome nije smetalo. Danas ovako podijeljeni, preseljeni ili raseljeni, naravno da to pitanje doživljavamo na razne načine. Iskreno, nisam baš načisto s tim kako bi mogao biti uređen prostor ex-YU a da svi budu bar elementarno zadovoljni.

Da li je ikada „Regina“ ili neki od članova doživio neku formu političkog pritiska od strane drugih?

Kod nas u bendu je jedina nacionalnost muzika tako da nismo imali nikakve ozbiljne neprijatnosti u životu s tim stvarima.

Živi li muzika nekog doba onda kada umiru ideali zbog kojih je i u kojima je nastajala?

Ovo je dobro pitanje. Mislim da ta muzika živi najviše u uspomenama. Bendovi iz 80-ih pa dijelom i mi iz 90. imamo i dalje dobre karijere jer godine nakon toga nisu donijele baš mnogo lijepog. Ne radujem se toj činjenici. Djeluje mi kao da svi živimo na nekom repu sretnijih vremena.

Referirala bih se na prethodno pitanje s jednom činjenicom, a to je da svjedočimo novom valu elektronske, trap, rap muzike. Taj val je već dugo i kod nas. Može li rock opstati obzirom da se publika istog znatno smanjila? Šta vama zapravo predstavlja rock muzika?

Uvijek je muzika ogledalo vremena u kojem ljudi žive. Danas je muzika agresivna jer je sve oko nas agresivno. Nema ozbiljnih poruka u tekstovima jer niko nema vremena da se bavi time. Instant realnost je donijela instant muziku.

Aleksandar Čović, Regina, privatni arhiv

Ima li „ljubavi za nas“ ili smo izgubili osjećaj pripadnosti i emocija? Da li je Regina pružila ljubav publici i da li je nekad sebično od strane publike što očekuju od muzičara emotivnu predanost i feedbacksvega onoga što kao vjerni slušatelji pružaju?

Ljubavi mora uvijek da ima. Uvijek moramo da se borimo za nju. Nije to nikakva floskula nego smo mi zaista emotivna i društvena bića. Na šta bi svijet ličio bez ljubavi i emocija? Ljubav je za nas!

„Regina“ je živjela i živi svoju ideju i klasiku. Prepoznatljiva je po melodijama, pauzama koje su karakteristične u izvođenju i mnogim drugim stvarima. Kako je izgledalo čitavo to aktivno stvaralaštvo i postoje li neke zanimljive anegdote kojih se rado prisjećate?

Ne bih svoju muziku niti svoje zanimanje mijenjao ni za šta. Možda bih sada kada bih vratio vrijeme više radio na nekim pjesmama, ali nije kasno ni za to. Možda dobiju neki novi život. Anegdota i događaja je bilo da bi nam trebalo nekoliko dana da ih ispričamo, ali to i jeste čar života. Život je zaista čudo kada si umjetnik i kada si slobodan.

Možemo li uskoro očekivati neki singl ili album?

Biće, naravno, uskoro novih pjesama i novih koncerata. To i jeste naša životna misija, vjerovatno i jesmo zbog toga rođeni na ovoj planeti. Da stvaramo muziku i dijelimo lijepe trenutke izvodeći je.

Šta biste poručili svim mladim muzičarima u Bosni i Hercegovini koji se trude oživjeti i njegovati rock?

Mlađima ne treba mnogo pametovati. Mladost je sama po sebi superiorna i uvijek pronađe pravi put.

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Koracima Kantone, Pirla i Kvarežme: Prva škola fudbala za Rome